ZAJEDNIČKA DEKLARACIJA PAPE FRANJE I PATRIJARHA KIRILA

“Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!“ (2 Kor 13, 13)

1. Po volji Boga Oca, od koga dolaze svi darovi, u ime našeg Gospodina Isusa Krista i u pomoći Duha Svetog Utješitelja, mi, papa Franjo i Kiril, patrijarh moskovski i cijele Rusije, sastali smo se danas u Havani. Dajemo hvalu Bogu, proslavljenom u Trojstvu, zbog ovog sastanka, prvog u povijesti. U radosti smo se sastali kao braća u kršćanskoj vjeri koji dolaze jedan drugome kako bi „govorili iz usta u usta“ (2 Iv 12), iz srca u srce, kako bi raspravili o zajedničkim odnosima među Crkvama, ključnim problemima vjernih i perspektivi napretka ljudske civilizacije.

2. Naš bratski susret održan je na Kubi, na raskrižju Sjevera i Juga, Istoka i Zapada. S ovog otoka, simbola nadâ “Novog svijeta” i dramatičnih događaja povijesti dvadesetog stoljeća, upućujemo naše riječi svim narodima Latinske Amerike i drugih kontinenata. Radujemo se što kršćanska vjera ovdje raste na dinamičan način. Snažan vjerski potencijal Latinske Amerike, njezina stoljetna kršćanska tradicija, utemeljena na osobnom iskustvu milijuna ljudi, zalog su velike budućnosti za ovu regiju.

3. Susrećući se daleko od drevnih sporova “Staroga svijeta”, osjećamo posebno snažno potrebu za zajedničkim radom katolika i pravoslavnih, koji su pozvani, s blagošću i poštivanjem, dati svijetu razlog nade koja je u nama
(usp. 1 Pt 3, 15).

4. Zahvaljujemo Bogu za darove primljene dolaskom njegovog jedinog Sina na ovaj svijet. Dijelimo istu duhovnu tradiciju prvog tisućljeća kršćanstva.

Svjedoci ove tradicije su Presveta Bogorodica Djevica Marija i sveci koje štujemo. Među njima su nebrojeni mučenici koji su pružili svjedočanstvo svoje vjernosti Kristu te su postali „sjeme kršćana“.

5. Usprkos ovoj zajedničkoj tradiciji prvih deset stoljeća, gotovo tisuću godina katolici i pravoslavni bili su lišeni zajedništva u Euharistiji. Bili smo podijeljeni ranama uzrokovanim starim i nedavnim sukobima, razlikama naslijeđenim od naših predaka, u razumijevanju i izražavanju naše vjere u

Gospodina, jednog u tri osobe – Ocu, Sinu i Duhu Svetom. Patimo zbog gubitka jedinstva, rezultata ljudskih slabosti i grijeha, koji su se zbili unatoč svećeničkoj molitva Krista, našeg Spasitelja: „da svi budu jedno kao što si ti, Oče u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao“ (Iv 17, 21).

6. Svjesni trajnosti mnogih prepreka, želimo i nadamo se da će naš susret pridonijeti ponovnoj uspostavi jedinstva koje je Bog htio, za koje je Krist molio. Neka naš susret nadahne kršćane širom svijeta da mole Gospodina s obnovljenim žarom za puno jedinstvo svih njegovih učenika. U svijetu koji očekuje od nas ne samo riječi, već konkretne geste, neka ovaj susret bude znak nade za sve ljude dobre volje!

7. U našoj odlučnosti da poduzmemo sve što je potrebno da se prevladaju povijesne različitosti koje smo naslijedili, želimo ujediniti svoje napore kako bi svjedočili Kristovo evanđelje i zajedničku baštinu Crkve prvoga tisućljeća, odgovarajući zajedno na izazove suvremenog svijeta. Pravoslavni i katolici moraju naučiti dati jednodušno svjedočanstvo u onim područjima u kojima je to moguće i potrebno. Ljudska civilizacija je ušla u period epohalne promjene. Naša kršćanska savjest i naša pastoralna odgovornost ne dopuštaju nam da ostanemo pasivni pred izazovima koji zahtijevaju zajednički odgovor.

8. Naš se pogled ponajprije okreće onim krajevima svijeta gdje su kršćani žrtve progona. U mnogim zemljama Bliskog istoka i Sjeverne Afrike cijele obitelji, sela i gradovi naše braće i sestara u Kristu su potpuno zatrti. Njihove su crkve barbarski opustošene i opljačkane, njihovi sakralnih objekti oskvrnuti, njihovi spomenici uništeni. S boli konstatiramo kako se u Siriji, Iraku i drugim zemljama događa masovni egzodus kršćana iz zemlje iz koje se naša vjera prvi put počela širiti i gdje su oni živjeli još od apostolskih vremena, zajedno s drugim vjerskim zajednicama.

9. Pozivamo međunarodnu zajednicu da hitno djeluje kako bi se spriječilo daljnje protjerivanje kršćana s Bliskog istoka. Dok dižemo naš glas u obranu progonjenih kršćana, želimo izraziti naše suosjećanje za patnju koju trpe vjernici drugih vjerskih tradicija koji su također postali žrtve građanskog rata, kaosa i terorističkog nasilja.

10. Nasilje u Siriji i Iraku je već uzelo na tisuće života, ostavljajući milijune ljudi bez krova nad glavom i dobara. Pozivamo međunarodnu zajednicu da se ujedini kako bi se okončalo nasilje i terorizam i, istodobno, pridonijelo putem dijaloga brzoj ponovnoj uspostavi građanskog mira. Bitno je osigurati veliku humanitarnu pomoć izmučenim osobama i mnogim izbjeglicama u susjednim zemljama. Pozivamo sve čiji utjecaj može pomoći sudbini otetih, među njima alepskih metropolita Pavla i Ivana Ibrahima, otetih u travnju 2013., da učine svaki napor kako bi osigurali njihovo brzo oslobađanje.

11. Uzdižemo svoje molitve Kristu, Spasitelju svijeta, moleći za ponovnu uspostavu mira na Bliskom istoku, „ploda pravednosti“ (Iz 32, 17), tako da se osnaži bratski suživot među različitim populacijama, crkvama i religijama koje su ondje prisutne, omogućujući povratak izbjeglica u njihove domove, ozdravljenje ranjenih i pokoj duše nevino ubijenih. Sve strane uključene u sukobe pozivamo da pokažu dobru volju i sjednu za pregovarački stol. Istodobno, međunarodna zajednica mora poduzeti sve moguće napore za okončanje terorizma kroz složno, zajedničko i usklađeno djelovanje.

Pozivamo sve zemlje koje sudjeluju u borbi protiv terorizma na odgovorno i razborito djelovanje. Pozivamo sve kršćane i sve koji vjeruju u Boga da žarko mole brižnog Stvoritelja svijeta da zaštiti svoje stvorenje od uništenja i ne dopusti novi svjetski rat. Da bi se osigurao čvrsti i trajni mir, moraju se poduzeti posebni napori oko otkrivanja zajedničkih vrijednosti koje nas ujedinjuje, utemeljenih na evanđelju našega Gospodina Isusa Krista.

12. Prigibamo glavu pred mučeništvom onih koji, po cijenu vlastitog života, daju svjedočanstvo za istinu evanđelja, birajući radije smrt no odreći se Krista. Vjerujemo da su ti mučenici našeg doba, koji pripadaju različitim crkvama, ali koji su ujedinjeni zajedničkom patnjom, zalog jedinstva kršćana. Vama, koji patite radi Krista, upućena je apostolska riječ: „Ljubljeni … radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati“ (1 Pet 4, 12-13)

13. Međureligijski dijalog nužan je u ovom nemirnom dobu. Razlike u shvaćanju vjerskih istina ne smiju sprječavati ljude različitih vjera da žive u miru i skladu. U današnjim okolnostima, vjerski vođe imaju posebnu odgovornost odgajati svoje vjernike u duhu poštivanja uvjerenja onih koji pripadaju drugim vjerskim tradicijama. Potpuno su neprihvatljivi pokušaji opravdavanja zlodjela vjerskim parolama. Nijedan se zločin ne može počiniti u Božje ime „jer Bog nije Bog nesklada, nego Bog mira“ (1 Kor 14, 33)

14. Potvrđujući veliku vrijednost vjerske slobode, zahvaljujemo Bogu za nezapamćenu obnovu kršćanske vjere u Rusiji, kao i mnogim drugim zemljama istočne Europe, gdje su desetljećima vladali ateistički režimi. Danas su lanci militantnog ateizma raskinuti i na mnogim mjestima kršćani mogu slobodno ispovijedati svoju vjeru. Tijekom posljednjih četvrt stoljeća izgrađene su tisuće novih crkava i otvorene stotine samostana i teoloških škola. Kršćanske zajednice ostvaruju važnu karitativnu i socijalnu djelatnost, pružajući raznolike oblike pomoći potrebitima. Pravoslavni i katolici često rade rame uz rame. Svjedočeći vrijednosti evanđelja oni svjedoče o postojanju zajedničkih duhovnih temelja ljudskog suživota.

15. U isto vrijeme zabrinuti smo zbog situacije u mnogim zemljama u kojima su kršćani sve više suočeni s ograničenjima vjerske slobode, prava na svjedočenje vlastitih uvjerenja i mogućnosti da žive u skladu s njima. Na osobit način uočavamo da preobrazba nekih zemalja u sekularizirana društva, kojima je stran svaki spomen Boga i Njegove istine, predstavlja ozbiljnu prijetnju za vjersku slobodu. Zabrinjava nas trenutno ograničavanje prava kršćana, ako ne i njihova izravna diskriminacija, kada ih neke političke snage, vođene često vrlo agresivnom ideologijom sekularizma, pokušavaju protjerati na margine javnog života.

16. Proces europskih integracija, koji je započeo nakon stoljećâ krvavih sukoba, mnogi su pozdravili s nadom, kao jamstvo mira i sigurnosti. Ipak, pozivamo na budnost protiv integracije koja bi bila lišena poštovanja religijskih identiteta. Ostajući otvoreni za doprinos drugih religija našoj civilizaciji, uvjereni smo da Europa mora ostati vjerna svojim kršćanskim korijenima. Pozivamo kršćane Istočne i Zapadne Europe da se ujedine u zajedničkom svjedočenju Krista i Evanđelja, ta da Europa sačuva svoju dušu koju je oblikovala dvije tisuće godina duga kršćanska tradicija.

17. Naš pogled također je usmjeren na one koji su suočeni s ozbiljnim poteškoćama, koji žive u iznimnoj potrebi i siromaštvu dok se istodobno materijalno bogatstvo čovječanstva povećava. Ne možemo ostati ravnodušni prema sudbinama milijuna migranata i izbjeglica koji kucaju na vrata bogatih zemalja. Zbog neobuzdanog konzumerizma u nekim razvijenim zemljama postupno se iscrpljuju dobra našeg planeta. Rastuća nejednakost u raspodjeli materijalnih dobara povećava osjećaj da je uspostavljeni međunarodni poredak nepravedan.

18. Kršćanske crkve pozvane su braniti zahtjeve pravde, poštivanje tradicija narodâ i autentičnu solidarnost sa svima onima koji trpe. Mi kršćani ne smijemo zaboraviti kako „lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom.“ (1 Kor 1, 27-29)

19. Obitelj je prirodno središte ljudskog života i društva. Zabrinuti smo zbog krize obitelji u mnogim zemljama. Pravoslavni i katolici dijele isto shvaćanje obitelji, te su pozvani svjedočiti da je ona put svetosti, koji svjedoči vjernost supružnika u njihovim međusobnim odnosima, njihovu otvorenost rađanju i odgajanju djece, međugeneracijsku solidarnost i poštivanje najslabijih.

20. Obitelj se temelji na braku, činu slobodne i vjerne ljubavi između muškarca i žene. To je ljubav koja potvrđuje njihovu zajednicu i uči ih uzajamno se prihvaćati kao dar. Brak je škola ljubavi i vjernosti. Žalimo što su drugi oblici suživota postavljeni na istu razinu kao i ova zajednice, dok je ideja očinstva i majčinstva, kao posebnog poziva muškarca i žene u braku, posvećenog biblijskom tradicijom, protjeran iz javne svijesti.

21. Pozivamo sve na poštivanje neotuđivog prava na život. Milijunima se djece uskraćuje sama mogućnost da dođu na svijet. Krv nerođene djece vapi Bogu (usp. Post 4, 10). Širenje takozvane eutanazije dovodi do toga da se starije osobe i bolesni počinju osjećati prevelikim teretom za njihove obitelji i društvo u cjelini. Također, zabrinuti smo zbog razvoja tehnika medicinski potpomognutog rađanja, jer manipulacija ljudskim životom predstavlja napad na temelje ljudskog postojanja, koji je stvoren na sliku Božju. Smatramo svojom dužnošću podsjetiti na nepromjenjivost kršćanskih moralnih načela, utemeljenih na poštivanju dostojanstva čovjeka pozvanog na život, u skladu sa Stvoriteljevim naumom.

22. Danas, na poseban način, obraćamo se mladim kršćanima. Vi, mladi ljudi, imate zadatak ne skrivati svoje talente u zemlji (usp. Mt 25, 25), već koristiti sve mogućnosti koje vam je Bog udijelio kako biste potvrdili Kristovu istinu u svijetu, preslikavajući u vašim životima evanđeoske zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ne plašite se ići protiv struje, braneći Božju istinu, od koje su suvremene sekularne norme često udaljene.

23. Bog voli svakoga od vas i očekuje da budete njegovi učenici i apostoli. Budite svjetlo svijeta da oni koji su oko vas mogu vidjeti vaša dobra djela i slaviti vašeg nebeskog Oca (usp. Mt 5, 14, 16). Odgojite svoju djecu u kršćanskoj vjeri, prenoseći im biser velike vrijednosti koji je vjera (usp. Mt 13, 46) koju ste primili od svojih roditelja i predaka. Zapamtite da ste „otkupljeni otkupninom“ (1 Kor 6, 20), cijenom smrti na križu Bogočovjeka, Isusa Krista.

24. Pravoslavce i katolike ujedinjuje ne samo zajednička tradicija Crkve prvoga tisućljeća, nego i poslanje da propovijedaju evanđelje Kristovo u današnjem svijetu. To poslanje podrazumijeva uzajamno poštivanje članova kršćanske zajednice i isključuje bilo kakav oblik prozelitizma. Nismo konkurenti, već braća, i tom se idejom moraju voditi sva naša uzajamna djelovanja, kao i ona usmjerena prema vanjskom svijetu. Sve katolike i pravoslavne vjernike u svim zemljama poziva se da nauče živjeti zajedno u miru i ljubavi te da „međusobno budu složni“ (Rim 15, 5). Stoga je apsolutno neprihvatljivo korištenje nepoćudnih sredstava za poticanje vjernika na prelazak iz jedne Crkve u drugu, uskraćujući im njihovu vjersku slobodu ili njihove tradicije. Pozvani smo da u praksu stavimo pravilo apostola Pavla:
„tako da sam se trsio navješćivati evanđelje ne gdje se već spominjao Krist – da ne bih gradio na temeljima drugih“ (Rim 15, 20)

25. Nadamo se da će naš susret također doprinijeti pomirenju tamo gdje postoje napetosti između grkokatolika i pravoslavnih. Danas je jasno da prošla metoda „unijatizma“ (prihvaćanje Papina autoriteta bez gubitka istočnih običaja i liturgije od strane Istočnih Crkava, op.a.), razumljena kao unija jedne zajednice s drugom odvajajući je od njene Crkve, nije način ponovnog uspostavljanja zajedništva. Ipak, crkvene zajednice koje su nastale u ovim povijesnim okolnostima imaju pravo postojati i poduzeti sve što je potrebno kako bi odgovorile na duhovne potrebe vjernih, tražeći pritom život u miru s vlastitim susjedima. Pravoslavni i grkokatolici u potrebi su pomirenja i međusobno prihvaljivih oblika koegzistencije.

26. Osuđujemo sukob u Ukrajini koji je već prouzročio brojne žrtve, nanio nebrojene rane miroljubivim stanovnicima te gurnuo društvo u duboku gospodarsku i humanitarnu krizu. Sve sukobljene strane pozivamo na mudrost, društvenu solidarnost i rad na izgradnji mira. Pozivamo naše Crkvu u Ukrajini da rade na postizanju društvenog sklada, da se suzdrže od sudjelovanja u sukobu i da ne podržavaju daljnje širenje sukoba.

27. Nadamo se da šizma između pravoslavnih vjernika u Ukrajini može biti nadiđena pomoću postojećih kanonskih normi, da svi pravoslavni kršćani u Ukrajini mogu živjeti u miru i harmoniji i da katoličke zajednice u zemlji mogu pridonijeti tome, na način na koje naše kršćansko bratstvo može postati sve vidljive.

28. U suvremenom svijetu, tako raznolikom a ipak ujedinjenom zajedničkom sudbinom, katolici i pravoslavci pozvani su bratski surađivati u naviještanju Radosne vijesti spasenja, svjedočiti zajedno moralno dostojanstvo i autentičnu slobodu osobe, kako bi „svijet uzvjerovao“ (Iv 17, 21). Ovaj svijet, u kojem duhovni stupovi ljudskog života postupno nestaju, očekuje od nas uvjerljivo kršćansko svjedočanstvo u svim područjima osobnog i društvenog života. Veliki dio budućnosti čovječanstva ovisi o našoj sposobnosti da dajemo zajedničko svjedočanstvo Duha istine u ovim teškim vremenima

29. Neka naše odvažno svjedočanstvo Božje istine i Radosne vijesti spasenja bude podržano Bogočovjekom Isusom Kristom, našim Gospodinom i Spasiteljem, koji nas jača nemanjkavih obećanjem: „Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo“ (Lk 12, 32). Krist je izvor naše radosti i nade. Vjera u njega mijenja ljudski život, ispunjujući ga smislom. Ovo je uvjerenje rođeno iz iskustva svih onih kojima se Petar obraća riječima: „Vi nekoć Ne-narod, a sada Narod Božji; vi Ne-mili, a sada Mili“ (1 Pet, 2, 10).

30. S milošću ispunjenom zahvalnosti za darove međusobnog razumijevanja prikazanima tijekom našeg sastanka, nek se s nadom obratimo Presvetoj Bogrodici, prizvavši ju drevnom molitvom: „Pod tvoju se obranu utječemo Presveta Bogorodice“. Neka Blažena Djevica Marija, svojim zagovorom, nadahne bratstvo u sve koji ju štuju, kako bi mogli biti ponovno ujedinjeni, u Božje vrijeme, u miru i harmoniji jednog Božjeg naroda, na slavu Presvetog i nedjeljivog Trojstva!

Vezana vijest: Susret patrijarha Kirila i pape Franje

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s