U priloženom videu govori se o značajnom reformacijskom dokumentu, o Heidelberškom katekizmu.
Heidelberški je katekizam najpoznatiji katekizam reformirane tradicije. Nastao je u želji da pomiri dvije struje protestanata u vrijeme reformacije, koje su imale različita stajališta po pitanju Euharistije.
Luterani su vjerovali u stvarnu, tjelesnu prisutnost Kristovu u euharistiji (konssubstancijacija), dok su reformirani vjerovali u duhovnu prisutnost Kristovu. Kako su ovi stavovi doveli do spora među protestantima, Frederick III., izbornik i vladar Palatinije koji je prihvatio kalvinizam a nije želio sukob s luteranima, zadužio je profesora teologije Zaharija Uršina i gradskog propovjednika Kaspara Olevianusa iz Heidelberga da sastave katekizam prihvatljiv za obje strane.
Katekizam je tiskan u siječnju 1563. godine. Pod nazivom Catechismus, oder Christlicher Underricht, wie der in Kirchen und Schulen der Churfürstlichen Pfalz getrieben wirdt: Gedruckt in der Churfürstlichen Stad Heydelberg, dulrch Johannemr llayer, 1563 (Katekizam ili kršćanski nauk, po običajima Crkava i škola izborne pokrajine (Palatinata), tiskan u gradu Heidelbergu, Johannemr llayer 1563. godine).[1] Podijeljen je u tri dijela i sto dvadeset devet pitanja i odgovora:
Prvi dio: O ljudskoj bijedi.
Drugi dio: O ljudskome spasenju.
Treći dio: O zahvalnosti.
Ova su tri dijela nadahnuta poslanicom Rimljanima 7,24-25:
“Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu!”
Pitanja 3-11 govore o ljudskoj bijedi odnosno o našoj grešnosti i krivnji. Pitanja od 12-85 govore kako nas je Krist spasio odnosno oslobodio krivnje, a pitanja 86 do 129 govore na koji način trebamo Bogu zahvaljivati za naše izbavljenje.
Sva ova pitanja promatraju se kroz proučavanje osnovnih kršćanskih istina: Apostolsko vjerovanje, Molitve Očenaš, Deset zapovijedi, te kroz razmatranje sakramenata: Krštenja i Večere Gospodnje.
Katekizam je također podijeljen u pedeset i dva Dana Gospodnja kako bi se svake nedjelje na jednom od nedjeljnih bogoslužja (uglavnom večernjem) razmatralo po nekoliko pitanja i odgovora iz katekizma.
Najznačanije pitanje i odgovor Heidelberškog katekizma jest prvo koje glasi:
“Moja jedina utjeha u životu i smrti jest da tijelom i dušom ne pripadam sebi, nego mojemu vjernom Spasitelju Isusu Kristu, koji je svojom skupocjenom krvlju u cijelosti platio za sve moje grijehe i oslobodio me od svake moći đavla, štiteći me tako, da ni jedna vlas s moje glave ne može pasti bez očeva znanja. Štoviše, sve se mora uklapati u Njegovu volju, a u korist mog spasenja. Zato me On i po svojemu Svetome Duhu uvjerava u vječni život i čini me takvim da svim srcem, dragovoljno i spremno, od sada i u buduće, živim za Njega.”[2]
Katekizam ispušta Calvinov nauk o predestinaciji (iako u pitanjima i odgovorima 1, 21, 32, 53, 56, 57, 58, 59 i sl., katekizam ustraje u shvaćanju spasenja kao Božjega izbora), te Lutherov nauk o euharistiji.[3] Naime, iako se sami protestanti nisu mogli dogovoriti oko razumijevanja euharistije ili Večere Gospodnje, zajedničko im je stajalište bilo da se Kristova smrt zbila jednom zauvijek, da su na križu svi grijesi vjerujućih jednom plaćeni, te se stoga ne može Krist ponovno žrtvovati u euharistiji.[4]
Heidelberški katekizam jest osnovni vjerski priručnik u pripremi mladih za konfirmaciju u mnogim Reformiranim crkvama pa tako i u Reformiranim crkvama u Hrvatskoj.
[1] Usp. L.BIERMA, An Introduction to the Heidelberg Catechism, Grand Rapids: Baker Academic, 2005., str. 49-74.
[2] Heidelberški katekizam, Drugo helvetsko vjeroispovijedanje, Osijek: Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj, 2000., str. 29.
[3] Usp. H. JEDIN, Velika povijest Crkve IV, str. 333.
[4] Usp. J. ROGERS, „Heidelberški katekizam (1563.)“ u: Heidelberški katekizam, Drugo helvetsko vjeroispovijedanje, str. 21.
Autor: Jasmin Milić
Pogledajte video: