U susret 500. obljetnice Reformacije, u izdanju Protestantske reformirane kršćanske crkve u RH, iz tiska je  izlašla prva protestantska pjesmarica na hrvatskom jeziku iz 1874. Pretisak se može naručiti putem e-mail adrese bishop.jmilic@gmail.com. Predgovor pretiska napisao je biskup dr.sc. Jasmin Milić kojega ovdje donosimo u cjelosti:

PREDGOVOR PRETISKA BOGOLJUBNIH PIESAMA

 Pjesmarica Bogoljubne piesme iz 1874. godine prvo je poznato izdanje crkvene pjesmarice za hrvatske reformirane vjernike. Pjesmaricu je priredio tordinački reformirani župnik Aleksa Kulifay (1837.-1912.)  pod nazivom Bogoljubne Piesme koje se Nediljom i prigodom različitih svetkovinah pievaju. O priređivaču stoji: Iz različitih duhovnih knjigah sabrao i složio A. Kulifay, svećenik. Na porabu Sljedbenikah Helvetske vieroizpoviesti. Tiskana je u Budimpešti u tiskari Vikora Hornyánskoga.

Prije dolaska Kulifaya u Tordince 1862. godine, za tordinačke reformirane vjernike skrbili su župnici Reformirane župe u Korođu. Tordinčani su pjevali određene pjesme na hrvatskom jeziku koje su za njih prevodili žitelji Korođa koji su znali hrvatski. Te pjesme nisu bile zapisane već su se napamet prenosile s koljena na koljeno. Kulifay se dao na zapisivanje te prevođenje određenih pjesama te prikupljao sredstva za njihovo tiskanje.

 Pripremajući ovu pjesmaricu, Kulifay je glede prijevoda psalama, godine 1868. kontaktirao Đuru Daničića koji je u to vrijeme boravio u Zagrebu. Daničić će zbog svojih obaveza preporučiti druge osobe, no konačno će psalme za pjesmaricu reformiranih vjernika prevesti Edo Maršo, rimokatolički župnik iz Radikovaca. Naime, pjevanje psalama kod službe Božje reformirana je tradicija koja se proteže od 16. stoljeća.

 Aleksa Kulifay je 1870. uputio Poziv glede podmirenja troškovah, za prevod protestanski crkvenih pjesamah i malog katekisma, iz madjarskog u hrvatsko-srbski jezik. U ovome pamfletu koju je i tiskan, navodi se sljedeće:

 “Mili narode! Mlogi nerazumedu, u čemu se bitno sastoji naša vjera, za naše je ravnanje, dakle s’ jedne strane-da pravu kršćansku vjeru izpovjedamo i s’ druge strane da za našu školu i crkvu protestanske crkvene pjesme, molitve i katekizam u hrvatsko-srbskim jezikom tiskane, izdati želimo…možete misliti, da jedna mala obština, koja se prej nekoliko godina ustrojila, školu i cerkvu sazidala, kakve je žertve podnosila. Pomenute cerkvene knjige, po dopuštenju Prečastnoga i presvetloga gospodina Biskupa Pavla Töröka u Pešti, štampati se dadu, koje će du i skoro gotovi biti.-Prebrojte se dakle na nje, da se upoznate sa načelima naše vjere, i da tako zadobijemo vaše počitovanje,-prebrojte i pomozite nas u svetom našem poduzetju, počem svrha oviuh knjigah jeste: prosvetjenje i napredak. Uvereni smo, da će dični sremac, koji za svako dobro i plemenito djelo čuvstvuje da će i nami s’ darovanjem u pomoći biti… Predbrojnicima iliti pako darovateljima, koji 2 fl. dadu, od pjesama i katekisma po jedan primerak bezplatno hoće im se, dostaviti, i u novinama Pester Loydu istiuh imenah, obznaniti.”

 O katekizmu i pjesmarici Kulifay piše i u „Protestáns Egyházi és Iskolai Lap, i to u najmanje dva navrata, potičući čitatelje da pomognu u financiranju njihovog tiska. Razlika, koja je nedostajala za tiskanje navedenih knjiga, bila je 120 tadašnjih forinti.

 U drugome članku, pod nazivom Még egy szó a ref. szerb káté és énekek ügyében, Kulifay spominje zanimljiv susret s Bernhardom Viktorom, kolporterom Britanskog i inostranog biblijskog društva iz Beograda. Bernhard Viktor porijeklom je bio Židov. Godine 1851. primio je krštenje u Evangeličkoj crkvi te postao evangelik. U Beograd je poslan 1856. godine kako bi bio prvi učitelj tamošnje evangeličke škole. Poslala ga je misija „Das Rauhe Haus“ iz Hamburga koja ga je i obrazovala. Godine 1865. Bernhard Viktor je napustio učiteljsku službu te je postao djelatnik Biblijskog društva. Dobiva pravo biti putujući prodavač (kolporter) te tako dolazi u Vojnu krajinu i Slavoniju. Od 1868. Viktor često dolazi u Osijek gdje postaje suosnivač tamošnje evangeličke crkvene općine.

 Kulifay piše kako je Viktor došao u Osijek s namjerom da tamo osnuje protestantsku crkvu. Posjećivao je slavonska mjesta kako bi u tamošnjim crkvama i školama prodavao Biblije. Tako je došao i u Tordince 1866. godine te tamošnju reformiranu župu opskrbio s nekoliko Novih Zavjeta te Petoknjižjem i Psalmima, na latinici.  Viktor moli Kulifaya da se što prije izda katekizam i pjesmarica kako bi se njima mogao koristiti u misijskom radu u Osijeku. Kulifay će iskoristiti ovaj susret kako bi čitateljima naglasio da pjesmarica i katekizam na “ilirskom” jeziku nisu značajni samo za tordinačku reformiranu župu već imaju širi, misijski značaj. Kulifay također navodi da će ove knjige biti od velike koristi za 90-oro djece u tordinačkoj školi.

 Na 75 stranica pjesmarice Kulifay je uvrstio 31 psalam, 45 pjesama nedjeljnih i blagdanskih te 40 pogrebnih pjesama. Uz pjesme, u pjesmarici se nalazi Očenaš, Vjerovanje (Apostolsko) i Deset zapovijedi. Izabrane psalme i pjesme Kulifay je priredio temeljem mađarske pjesmarice Köz isteni tiszteletre rendelt Énekes – Könyv.. Invokacije su kratke pjesme koje su se pjevale prilikom ulaska služitelja u crkvu, na samom početku bogoslužja. Prigodne, blagdanske i nedjeljne pjesme priređene su za važnije blagdane u godini, ali i za razne prigode tijekom godine kao npr. O ljetnoj žetvi, ili u vrijeme neplodno, Prigodom suše, kao i Pri pogrebu kralja i sl. Čak je 40 pogrebnih pjesama u pjesmarici. Za zamijetiti je da se veliki dio pjesama odnosi na žene koje su umrle pri porodu, ili nakon poroda i sl. Bilo je to vrijeme kada je veliki broj djece, pa i majki umiralo pri porodu ili nakon poroda, zbog neadekvatnih higijenskih i zdravstvenih uvjeta. Prijevod Očenaša sukladan je, s neznatnom jezičnom prilagodbom, tekstu iz Mt 6, 9-13 u prijevodu Vuka Karadžića. Apostolsko vjerovanje je prilagođeno tadašnjim rimokatoličkim prijevodima a Dekalog (Deset zapovijedi) je preuzet iz Daničićevog prijevoda Staroga zavjeta, odnosno iz Druge knjige Mojsijeve (Izlaska), 20, 2-17).

Niti jedan primjerak Bogoljubnih piesama nemamo sačuvan od tordinačkih župljana, no zahvaljujući gospodinu Ištvanu Margitu iz Pecela kod Budimpešte, pronađen je jedan primjerak u Nacionalnoj knjižnici “Sečenji” (Országos Széchenyi Könyvtár) u Budimpešti. Gospodinu Ištvanu dugujemo osobitu zahvalnost što nam je pružio svoju nesebičnu pomoć u pronalasku i skeniranju pjesmarice koju ovdje donosimo u pretisku.

• IPA