DAN GOSPODNJI – TREĆA KORIZMENA NEDJELJA (B)

TREĆA KORIZMENA NEDJELJA (B), 4. OŽUJKA 2018.

MOLITVA DANA

Svemogući Bože, znaš da nemamo svoje snage da si pomognemo. Očuvaj nam tijela i duše, da se obranimo od svih nevolja koje snalaze tijelo i od svih zlih misli koje mogu obuzeti i raniti dušu, po Kristu Isusu, Gospodinu našemu, koji živi i kraljuje s tobom i Duhom Svetim, jedan Bog, u sve vijeke vjekova. Amen.

ČITANJA: Izl 20,1-17; Ps 19,8-11; 1Kor 1,22-25; Iv 2,13-25

Homilija

U današnjem evanđeoskom odlomku možemo vidjeti jednu posebnu sliku Isusa Krista, Isusa u Hramu, među Židovima i nežidovima zajedno. Hram je bio tako građen da su u njemu mjesto mogli naći svi, od svećenstva, naroda, pa do pogana. Mjesto je to koje podsjeća i naše zajednice, crkve i župe. I mi smo često suočeni s pitanjima “Je li ova osoba do mene uopće obraćena“, “Zašto u crkvu dolazi tako odjevena” ili možda “Tko je ovaj za propovjedaonicom da tako govori?“.

U danima prinošenja žrtve uoči Pashe u Jeruzalem su dolazili mnogi vjernici iz cijelog poznatog svijeta. Oni koji su živjeli u obližnjim krajevima ali i oni koji su živjeli puno dalje. Cilj im je bio jedan – prinositi žrtvu za oproštenje grijeha. Ipak među tim hodočasnicima bili su i oni koji su dolazili iz drugih razloga, ponajviše da trguju čistim životinjama koje oni iz daljih krajeva nisu mogli dovoditi sa sobom da ih prinesu kao žrtvu. Iz tog su razloga ponajviše pogani bili u Hramu, odnosno u posebnom dijelu Hrama koji je namjenjen za nežidove kako bi prodali svoja dobra i zaradili na njima. Također je bilo onih koji bi dolazili iz znatiželje kao što i danas imamo vjerske turiste, ali bilo je i onih pogana koji su željeli pristupiti židovstvu kao prozeliti. Svi su oni zajedno bili u Hramu, mjestu gdje je Bog najbliži i gdje mu se žrtvenim prinosom može pristupiti. Među okupljenima bio je i Isus sa svojim učenicima.

Za neke od nas Isusov način ponašanja jest uistinu šokantan! Isus ulazeći u Hram vidje mnoge trgovce i mjenjače novca. Isus čini bič od užeta i tjera sve trgovce van iz tog dijela Hrama. Izbacuje ih zajedno sa životinjama predviđenima za trgovinu i žrtvu te prevrće stolove, a prodavačima golubova govori da nose svoje golubove iz Hrama. Golubovi su naime bili u kavezima i nisu se mogli kretati. Isus im govori “Ne činite od uće mojega Oca kuću trgovačku”. To nas podsjeća na Jeremijine riječi:

“A eto, vi se oslanjate na riječi prijevarne, koje nemaju vrijednosti. Kako? Vi kradete, ubijate, činite preljubu, kunete se krivo, žrtvujete baalu i trčite za tuđim bogovima, kojih ne znate, a onda dolazite i stupate preda me u ovoj kući, koja nosi moje ime, i govorite: ‘Mi smo skriveni’, da onda dalje činite sve ove gadove! Zar vam je ova kuća, koja nosi moje ime, kao špilja razbojnička? Dobro, ja ću već vidjeti!” veli Gospod.” (Jer 7, 8-11)
Isusovi učenici su možda u početku bili šokirani poput ostalih prisutnih ali čini se da su se sjetili nečega što je pisao David: “Izjeda me revnost za dom tvoj“. To je naime citat iz psaltira:

“Nek’ se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji traže tebe, Bože Izraelov! Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice. Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje. Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.” (Ps 69, 7-10)

No taj psalam govori i nešto puno više što su učenici sigurno znali i primjetili u kontekstu Isusovog ponašanja u Hramu i to baš za vrijeme prinošenja žrtve:
“Božje ću ime hvaliti popijevkom, hvalit ću ga zahvalnicom. Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni, milije nego junac s papcima i rozima. Gledajte, ubogi, i radujte se, nek` vam oživi srce, svima koji Boga tražite.” (Ps 69, 31-33)

Učenici su vidjeli ispravnost Isusovog djela. Iako su u početku zasigurno bili šokirani kao i ostatak naroda, oni su vidjeli važan znak i važnu poruku u riječima Gospodinovim. Isus je ovim djelom ukazao na čišćenje Hrama i na čišćenje naroda Hrama, onih koji prinose žrtvu za okajanje grijeha odnosno za očišćenje svojih života za nadolazeći blagdan. U Hramu su bili prisutni mnogi narodi koji nisu bili iste vjere no bili su tamo kako bi svojim dobrima mogli pomoći onim vjernima iz dalekih krajeva. Oni jesu prodavali stoku za žrtveni prinos, i time su zaradili novac ali su isto tako bili unutar Hrama (premda u posebnom dijelu Hrama) i bili su u prisutnosti Božjoj. Isusova osuda jest prije svega bila za one koji lakomisleno pristupaju Bogu a tek onda za one koji su došli zaraditi.

Važno je znati da je ovakav način trgovine prije velikog blagdana Pashe bio uobičajen. Zato i jest šokiranost bila veća kako kod židovskog naroda tako i kod poganskog naroda. Stoga su, kako vidimo u svetome tekstu, Isusu pristupili poznavatelji Zakona, ali ne u svojstvu tužitelja, već na razini zabrinutog puka unutar tradicije Hrama. Na pitanje koje znamenje može pokazati da potvrdi svoj autoritet u Hramu i temelj na kojem je učinio to što je izazvalo sablazan, Isus odgovara: “Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići“. To je izazvalo još veću zbunjenost. Zabrinuti građani nisu podizali kamenje da kamenuju Isusa i nisu ga tjerali iz Hrama već su se iskreno pitali tko je taj čovjek. Kada je Isus odgovorio ovako još zagonetnijim i za mnoge šokantnijim odgovorom tada su mnogi promišljali o njegovom postupku i kako nam kaže evanđelist Ivan “mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio“. To znamenje bilo je korištenje autoriteta unutar Hrama.

U ovome nadasve zanimljivom evanđeoskom odlomku možemo vidjeti narode iz mnogih krajeva poznatog svijeta unutar Hrama, odnosno u djelu koji je odvojen za pogane – nevjernike. Podsjeća nas to na još jedan psalam koji kaže: “Svi narodi, zaplještite rukama, pokliknite Bogu glasom radosnim. Jer je Bog kralj sve zemlje, pjevajte krasnu pjesmu! Bog kraljuje nad narodima, Bog sjedi na svetom prijestolju svojemu.” (Ps 47,1.7-8). Bog ne kraljuje samo nad jednim narodom već nad svim stvorenjem i čitavim ljudskim bićem.

Uistinu, Bog sjedi na prijestolju svojemu. Bog sjedi u svojem Hramu i on je sama vlast i radost njegova naroda. Ipak, kako Isus govori taj Hram je srušen i njega kao takvoga nema više, te isti više nije centar slavljenja i obožavanja Boga. Isus reče, a učenici prihvatiše njegove riječi da će sagraditi Hram u tri dana. To se i dogodilo. Nakon uskrsnuća Kristova svi vjernici bez obzira na narodnost mogu biti dio Hrama i to ne više kao obični promatrači ili trgovci koji od Boga ostvaruju zaradu; već kao stvarni dionici Hrama. Isusovo tijelo, njegov bitak i njegovo djelo sada je pravi Hram. Svi koji dolaze do Isusa ulaze u Hram Božji, i svi koji su dio Crkve – Tijela Kristovog, sada su svećenstvo koje prinosi Bogu žrtvu, svoje tijelo, svoje misli i cijeli svoj život. U Kristu više nema razlike među narodima, svi su jedno i svi su sveti jer Isus je u ono vrijeme uistinu započeo s čišćenjem Hrama i po svojem uskrsnuću je širom otvorio vrata za sve narode koji iskreno pristupaju Bogu. A svi koji iskreno pristupaju uistinu su očišćeni od svih mrlja grijeha i prijestupa.

Naravno, u našim zajednicama, crkvama i župama možemo naići na neke nove “trgovce” i na neke nove “mjenjače novca“, no to nam više nije nikakva sablazan. Znamo da su i u vrijeme našega Gospodina Isusa Krista mnogi bili prisutni u Hramu iz svakojakih razloga. Ipak, ovo je naša stvarnost: Neki će zbog Isusova lika i djela morati napustiti Crkvu – Krista, prema “biču” njegovom, ali ipak mnogi će ostati i rušit svoje hramove koje su snažno zazidali kako bi pristupili jedinome Hramu koji je vječan i živi u vijeke vjekova, a to je naš Gospodin Isus Krist. Budimo hrabri i odvažni, vjerujmo u onoga koji je ostvario pobjedu nad svim hramovima, a posebno nad hramom Smrti. On je pobjednik i vlast svakog hrama ima u svojoj ruci. On nas sve voli i ljubi iskrenom ljubavlju i želi da budemo u zajedništvu s njim bez obzira iz kojega podneblja dolazili ili kojoj kulturi pripadali. Njemu pripada sva slava i čast.