Jonathan Edwards (1703.-1758.) propovijedao je ovu propovijed “Grješnici u rukama gnjevnoga Boga” 08.07.1741. godine u Enfield, Connecticut (tada Britanska kolonija u Americi). Smatra se jednom od najsnažnijih i najutjecajnih propovijedi Jonathana Edwardsa i uopće puritanizma.
Grješnici u rukama gnjevnoga Boga
«Moja je odmazda i nagrada u vrijeme kad im noga posrne.» (Pnz 32,35).
U ovom retku nalazimo prijetnju Božjom osvetom nad pokvarenim i nevjernim Izraelcima, koji su bili vidljivi Božji narod i živjeli su pod milosti, ali su unatoč Božjim veličanstvenim djelima ostali (čitamo u 28.retku) neupućeni i bez razumijevanja. Njihov rod je bio gorak i otrovan, kako čitamo u prethodna dva retka. Redak koji sam odabrao: …u vrijeme kad im noga posrne, čini se, daje naslutiti, u vezi kazne i uništenja kojima su ti Izraelci bili izloženi, slijedeće:
1. Oni su uvijek bili izloženi propasti kao onaj koji hoda po klizavom tlu, taj je uvijek u opasnosti od pada. To se očituje u načinu njihove propasti, kao kada im noga posrne. Istu ideju nalazimo u Psalmu 73,18, gdje čitamo: «Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš.»
2. Daje naslutiti da su uvijek bili izloženi iznenadnoj i neočekivanoj propasti. Kao onaj koji hoda po skliskom tlu i svakog trena može pasti, ta osoba ne zna kada će pasti jer kad pada, pada naglo i bez upozorenja. Što je također izraženo u Psalmu 73,18-19: «Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš. Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede!»
3. Daje naslutiti još nešto, skloni su pasti sami od sebe bez da ih tko gurne. Onaj koji stoji ili hoda po skliskom tlu ne treba pomoć pri padanju, vlastita ga težina baca na tlo.
4. Razlog zašto još uvijek nisu pali jest zato što vrijeme koje je Bog odredio za to još nije došlo. Kada dođe to određeno vrijeme poskliznut će se, doći će dan njihove propasti. Kada taj dan dođe bit će prepušteni sami sebi, past će pod vlastitom težinom. Bog ih više neće pridržavati na skliskim mjestima, pustit će ih neka padnu, a oni će odmah pasti u svoju propast, kao onaj koji stoji na klizavom nestabilnom tlu, na rubu litice, takva osoba ne može stajati sama, bez pomoći, i kada joj se pomoć uskrati istog časa pada i izgubljena je.
Želio bih da razmislimo o ovim riječima: «Grješnike od pakla ne zadržava ništa drugo osim Božje volje.» Pod time mislim na Božju suverenu volju, proizvoljnu volju, koja nije vezana nikakvim obvezama, ometena bilo kakvim teškoćama, samo čista Božja volja bez ikakve druge pomoći koja bi, makar i na trenutak, zadržala grješnika od pakla. Istinitost ovih riječi možemo vidjeti kada u obzir uzmemo slijedeće.
1. Bogu ne manjka moći da grješnike, u bilo kojem trenutku, baci u pakao. Ono što Bog naumi ljudske ruke ne mogu spriječiti. Najsnažniji nemaju snage oduprijeti se Bogu, niti se mogu izbaviti iz Njegove ruke. Bogu nije samo moguće baciti grješnika u pakao, već On to može vrlo lako i učiniti. Ponekad je kraljevima teško pokoriti pobunjenog podanika, možda jer se povukao u dobro čuvanu utvrdu, ili se okružio velikim brojem pristaša. Međutim to nije slučaj s Bogom. Niti jedna utvrda nije adekvatna za obranu od Božje moći. Božji neprijatelji, iako se udružuju, ipak završavaju razbijeni na komadiće. Oni su poput plijeve koju raznosi vjetar, ili poput suhih komadića drveta u razbuktanom plamenu. Nama je vrlo lako zgaziti crva na tlu, isto tako nam je lako odrezati tanku nit na kojoj nešto visi. Jednako lako i Bog, ako Mu se prohtje, može baciti sve svoje neprijatelje u pakao. Tko smo onda mi da mislimo kako možemo stajati pred Onime pred kojim se zemlja trese i gore ruše?
2. Grješnici zaslužuju biti bačeni u pakao. Božja pravednost nije u suprotnosti s time niti se protivi uništenju grješnika. Upravo suprotno, Božja pravednost glasno zahtjeva izvršenje vječne kazne za njihov grijehe. Božanska pravednost zahtjeva da se drvo koje donosi sodomske plodove posiječe, «Posijeci je! Zašto da iscrpljuje zemlju?», (Lk 13,7). Mač božanske pravednosti se njiše iznad njihovih glava i ništa ga ne zadržava osim Božje proizvoljne milosti, Njegove volje.
3. Grješnici su već osuđeni na pakao. Oni, ne samo da pravedno zaslužuju biti bačeni tamo, već ih na to osuđuje Božji zakon, taj vječni i nepromjenjivi Zakon kojeg je Bog postavio između sebe i ljudi, a taj zakon je protiv njih, tako da su već osuđeni na pakao. Ivan 3,18 kaže: «Tko vjeruje u njega tomu se ne sudi.» Dakle, svaki neobraćeni čovjek pripada u pakao, to je njegovo mjesto jer, kako stoji u Ivanu 8,23: «Vi ste od ovoga svijeta», tu pripada, na to mjesto ga osuđuje Božja pravednost, Božja riječ i nepromjenjivi Božji Zakon.
4. Oni su sada predmet Božjeg gnjeva koji se očituje u mukama pakla. Razlog zašto nisu bačeni u pakao nije zato jer Bog, u čijoj se ruci nalaze, nije baš jako ljut na njih, kao na one koji se već nalaze u paklu te osjećaju i trpe pod silom Njegova gnjeva. O da, Bog je daleko gnjevniji na brojne ljude na zemlji, a neki se, ne sumnjam nalaze upravo sada u ovoj zajednici i bezbrižni su, nego li na one koji se već nalaze u vatrama pakla.
Bog ne zadržava mač svoje pravednosti zato jer nije svjestan njihove pokvarenosti i jer mu ne smeta. Bog nije poput njih, iako im se možda čini da jest. Gnjev Božji tinja protiv njih, njihova osuda ne drijema, jama je pripremljena, vatra zapaljena, peć je vrela, spremna i čeka na njih, plamen plamti i sja. Sjajni Mač je nabrušen i visi nad njima, jama je razjapila svoja usta pod njima.
5. Đavao se sprema sručiti na njih i ugrabiti ih, samo čeka tren kada će mu Bog to dozvoliti. Oni pripadaju đavlu, njihove su duše njegov posjed i oni su pod njegovom vlasti. Pismo ih predstavlja kao njegovo vlasništvo, Lk 11,12. Đavoli ih motre, stoje kraj njih, s njihove desne strane, čekaju poput proždrljivih gladnih lavova koji su ugledali svoj plijen i očekuju ga, ali za sada su svezani. Kada bi Bog izmaknuo svoju ruku kojom obuzdava đavle, ovi bi se isti tren obrušili na njihove jadne duše. Stara zmija, đavao, razvaljuje svoja usta na njih, pakao je razjapio svoje ralje da ih proguta, i ako Bog dozvoli, progutat će ih i bit će izgubljeni.
6. Dušama grješnika vladaju paklena načela koja bi se u trenu, da ih Bog ne obuzdava, prometnula u prave paklene vatre. U naravi tjelesnog čovjeka nalazi se temelj paklenih muka. Ta paklena, pokvarena načela koja su sjeme paklenih vatri ih u potpunosti posjeduju i vladaju njima. Ta načela su aktivna i vrlo snažna u njima i da nije ruke Božje koja ih obuzdava, vrlo brzo bi te pokvarenosti i neprijateljstva bila izvan kontrole kao u srcima onih, već prokletih duša, u paklu i začele bi iste patnje. Duše prokletih Pismo uspoređuje sa uzburkanim morem, Iz 57,20. Bog, Svojom moći, za sada, obuzdava njihovu pokvarenost poput pobješnjelih valova na uzburkanom moru govoreći im: «Do ovdje možete, ali ne dalje». Međutim, ako bi Bog povukao tu Svoju silu, valovi bi ubrzo nosili sve pred sobom. Grijeh je uništavač duše i donosi jedino bijedu, sama priroda grijeha je uništavačka, i kada bi Bog taj grijeh ostavio bez nadzora duša bi se neizmjerno mučila. Pokvarenost ljudskog srca je velika i snažna, i dok god pokvareni ljudi žive na ovoj zemlji oni su poput požara koji je pod Božjim nadzorom, kada bi taj požar ostao bez nadzora rasplamsao bi se i spalio sve pred sobom. Ljudsko srce je prepuno grijeha i da taj grijeh nije pod Božjom kontrolom u trenu bi ljudsku dušu pretvorio u užarenu visoku peć punu sumpora.
Vidi i ovo: Zašto vjerujem u pakao?
7. Pokvareni ljudi se ne bi trebali radovati jer im se čini kako im ne prijeti nikakva smrtna opasnost. Grješnik se nikako ne bi trebalo uzdati u vlastito dobro zdravlje ili u odsustvo razloga ili nezgoda koje bi ga mogle snaći, ili opasnosti koje bi uzrokovale odlazak na drugi svijet. Iskustvo i povijest nas uvijek iznova uče da se čovjek neprestano kreće po samom rubu vječnosti, i slijedeći korak koji napravi mogao bi mu biti posljednji na ovoj zemlji. Mnoštvo je nezamislivih načina na koje čovjek može napustit ovaj svijet. Paklena jama je prekrivena trulim pokrovom koji je na mjestima toliko tanak tek što se ne raspadne, ta mjesta se ne mogu vidjeti, a neobraćeni ljudi hodaju po tom slabašnom pokrovu koji jedva podnosi njihovu težinu. Strijele smrti lete visoko i niti najoštrije oko ih ne može vidjeti. Bog na najrazličitije načine uklanja pokvarene ljude s ovoga svijeta i šalje ih u pakao i to ne nekim čudesnim ili neuobičajenim načinima Svoje providnosti, On ih svakog trena može uništiti. Sva sredstva i načini kojima grješnici odlaze s ovoga svijeta su u Božjim rukama i podložni su Njegovoj moći i odluci. Hoće li grješnici u bilo kojem trenu završiti u paklu ne ovisi ni o čemu drugome osim o volji Božjoj, tako da svi njihovi napori očuvanja vlastita život ne znače baš ništa, kao da ih i nema.
8. Grješnikova briga i pokušaji očuvanja vlastita života, ili pokušaji drugih da sačuvaju nečiji život, ih ne osiguravaju niti trena. Tome nam svjedoči naše iskustvo i božanska providnost. Dokazi da ljudska mudrost ne može sačuvati život i osigurati od smrti su očiti. Da to nije istina tada bi mudri i razumni izbjegavali prijevremenu ili neočekivanu smrti za razliku od onih drugih, ne-mudrih, ali je li to tako? U Knjizi propovjednika 2,16 stoji: «I jao i mudrac mora umrijeti kao i bezumnik.»
Vidi i ovo: Božji gnjev i kazna
9. Sav trud i izumi koje ljudi rabe kako bi izbjegli pakao, dok uporno odbacuju Krista i tako ostaju pokvareni, ne osiguravaju ih od pakla niti na jedan tren. Gotovo svaki grješnik koji čuje o paklu govori sam sebi kako će baš on, oslanjajući se na vlastite snage, taj pakao izbjeći. Laska si kako je dovoljno ono što čini, što je učinio ili što će učiniti. Svatko razmišlja kako će izbjeći prokletstvo i laska si kako se dovoljno dobro pobrinuo za sebe i kako njegovi planovi neće propasti. U propovijedima čuju kako su tek neki spašeni i kako je veći dio čovječanstva koji je dosada umro otišao u pakao, ali ipak misle kako je njihov plan izbavljenja od pakla bolji od planova drugih ljudi. Misle u sebi kako neće dospjeti na to mjesto strašnih muka, kako će poduzeti sve moguće učinkovite mjere kako bi njihov plan uspio.
O, kako li su jadni sinovi ljudski zavaravajući se vlastitim planovima, pouzdajući se u vlastitu snagu i mudrost koji su samo sjena, varka. Veći dio onih koji su umrli, a živjeli su pod istim sredstvima milosti, nedvojbeno su otišli u pakao. Ne zato jer nisu bili mudri kao ljudi koji danas žive, ne zato jer nisu skovali dovoljno dobre planove da se izvuku iz pakla. Kada bi mogli razgovarati s njima i upitati ih jesi li, za života, kada su slušali o paklu ikada pomislili da bi se u njemu mogli naći, vjerujem kako bi svaki odgovorio: «Ne, nisam namjeravao dospjeti ovamo, imao sam plan, smatrao sam kako ću se već snaći, kako je moj plan dobar. Planirao sam nešto učiniti, ali sve se dogodilo tako iznenada, nisam o tome tada razmišljao i na neki način mi se smrt prikrala, poput lopova. Smrt me je nadmudrila. Božji gnjev je bio prebrz za mene. O, prokleta bila moja ludost! Laskao sam sebi, zadovoljavao se ispraznim snovima što ću učiniti kasnije, i dok sam u sebi mislio kako je sve mirno, kako sam siguran, snašla me propast.»
10. Bog nije vezan ikakvom obvezom, niti obećanjem, pa da bi morao čuvati grješnike od pakla makar i jedan tren. Bog nije obećao vječni život niti izbavljenje od vječnog prokletstva nigdje drugdje osim u Savezu milosti u kojem su ta obećanja dana po Kristu u kojem su sva obećanja da i Amen. Međutim udjela u obećanjima saveza nemaju oni koji nisu djeca tog Saveza, koji ne vjeruju u ta obećanja i koji nemaju udjela u Posredniku tog Saveza.
Dakle, bez obzira što grješnici mislili i vjerovali o obećanjima, bez obzira na njihova iskrena traženja i kucanja, jasno je da svi poduhvati koje grješnici poduzimaju u religiji, koliko god se molili, sve dok ne povjeruju u Krista Bog ih nije dužan niti jednoga trena zadržati od vječnog uništenja.
Dakle, grješnici se nalaze u Božjoj ruci iznad pakla, zaslužili su taj pakao i već su osuđeni na nj. Bog je vrlo ljutit, jednako je ljutit na njih kao i na one koji se već nalaze u paklu i trpe žestinu Njegova gnjeva, i ni na koji način ne mogu ublažili ili umanjili taj gnjev, niti je Bog dužan sačuvati ih makar i tren. Đavao čeka na njih, pakao je rastvorio svoje ralje, vatra već dopire do njih i najradije bi ih dograbila, opekla i progutala, a vatra u njihovim srcima se također želi rasplamsati. Nemaju nikakva udjela u Posredniku, u njihovoj blizina nema ičega što bi im donijelo sigurnost. Ukratko, nemaju izlaza, nemaju se za što uhvatiti sve što ih štiti je Božja volja koja nije vezana obećanjima Saveza, samo neobvezana strpljivost gnjevnoga Boga.
PRIMJENA
Ova strašna tema će možda probuditi neobraćene ljude u ovoj zajednici. Za one koji nisu u Kristu, da znate u kakvoj se situaciji nalazite, čeka vas patnja, ognjeno jezero koje se prostire pod vama, čeka vas ognjena jama rasplamtjela Božjeg gnjeva, pakao je razjapio svoje ralje na vas, a vi nemate na čemu stajati, niti za što se uhvatiti, ništa vas ne dijeli od pakla osim zraka, drži vas tek volja i sila Božja.
Vjerojatno niste svjesni ovoga, jasno vam je kako niste u paklu, ali u tome ne vidite ruku Božju, već gledate na druge stvari, primjerice na dobro zdravlje, koliko skrbite o vlastitu životu i na sva sredstva koja rabite kako biste se sačuvali. Međutim sve to je ništavno, ako Bog povuče Svoju ruku, sva ta sredstva u koja se pouzdajete vas neće sačuvati od pakla jer ona su samo zrak koji vas ne može zadržati.
Vaša zloća vas čini teškima poput olova koje vas snažno vuče prema paklu i kada bi vas Bog pustio, istog bi trena zaronili u jamu bez dna i vaše zdravo tijelo i sva skrb za sebe, svi najbolji planovi i sva vaša pravednost vas ne bi zadržali od poniranja u pakao, kao što paukova mreža ne može zaustaviti kamen. Da nije suverene Božje milosti ne bi ni trena proveli na ovoj zemlji jer vi ste joj na teret, čitavo stvorenje jeca pod vama jer je zbog vaše pokvarenosti u okovima, zemlja vas nevoljko nosi, sunce nevoljko sja na vas jer služite grijehu i Sotoni, zemlja vam nevoljko daje svoje plodove jer njima zadovoljavate svoju požudu, zemlja je nevoljko pozornica za vaše pokvarenosti, zrak vam se nevoljko daje za disanje jer vi provodite život služeći Božjim neprijateljima. Božje stvorenje je dobro i stvoreno je da skupa s čovjekom služi Bogu i nevoljko se pokorava svakoj drugoj zadaći, i jeca kada ga se zlorabi u svrhe koje su u izravnoj suprotnosti s prirodom i svrhom za koju je stvoreno. Zemlja bi vas najradije ispljunula sa lica svojega da nije suverene ruke Onoga koji ju je podložio u nadi. Crni oblaci Božjeg gnjeva prepuni strašne oluje i gromoglasne grmljavine su nad vama i da nije Božje ruke koja ih obuzdava sručili bi se na vas u trenu. Božja suverena volja ih, za sada, obuzdava jaki vjetar gnjeva inače bi se obrušio na vas svom silinom, pomeo vas poput vihora koji ljeti na gumnu raznosi pljevu.
Gnjev Božji je poput silne vode koja je zapriječena branom, za sada, ta voda raste iz časa u čas sve dok je se ne oslobodi, a što duže bude zapriječena branom to će snažniji biti njezin tok kada se brana podigne. Istina je da vas osuda za vaša zla djela još uvijek nije stigla, poplava Božje osvete je još uvijek iza brane, ali vaša krivica neprestano raste i svakim danom gomilate protiv sebe sve više gnjeva Božjeg, voda neprestano raste i postaje sve moćnija, gura prema naprijed i želi probiti branu, koju ne zadržava ništa osim puke Božje volje. Kada bi Bog maknuo svoju ruku brana bi se širom otvorila i sva voda bi se sručila na vas svom svojom žestinom i svemoćnom silom. Pa da ste deset puta jači nego što jeste, ma da ste stotinu puta jači od najkrupnijeg i najsnažnijeg đavla u paklu, ne bi imali nikakvih izgleda izdržati tu bujicu.
Luk Božjeg gnjeva je savijen i strijela napeta na žici, pravednost je uperila strijelu u vaše srce, luk je spreman i ništa ne sprječava odapinjanje strijele, ništa osim Božje volje, volje gnjevnoga Boga kojeg prema vama ne veže nikakvo obećanje. Dakle svi vi koji niste doživjeli promjenu srca, niste nanovo rođeni, niste postali nova stvorenja, koji ste još uvijek mrtvi u grijehu, vi koji niste iskusili svjetlost i život, vi se nalazite u rukama gnjevnoga Boga. Možda ste promijenili neke aspekte svojih života, možda ste religiozni, možda čak i prakticirate neki oblik pobožnosti, bilo u obitelji bilo nasamo, bilo u kući Božjoj, unatoč tome jedino vas ruka Božja štiti od pakla i vječnog prokletstva koje vas može progutati svakog trena. Iako možda i niste uvjereni u istinitost ovoga što ste čuli, s vremenom ćete postati. Oni koji su se nekoć nalazili u sličnim okolnostima u kojima ste i sami uviđaju istinu jer propast ih je snašla brzo, kada su joj se najmanje nadali, dok su govorili kako je sve dobro. Sada uviđaju da stvari na koje su se oslanjali za mir i sigurnost nisu ništa doli zraka i ispraznih sjena.
Bog vas drži nad paklenim ognjem, poput čovjeka koji drži pauka ili nekog drugog odvratnog kukca nad vatrom, prezire vas i strašno je isprovociran, Njegov gnjev protiv vas gori poput ognja, ne smatra vas vrijednima za išta drugo nego da vas baci u vatru, Njegov prečisti pogled vas ne može trpjeti. U Njegovim očima ste deset tisuća puta odvratniji nego li je to najomraženija zmija otrovnica u našim očima. Uvrijedili ste Ga nebrojeno više nego li je najgori pobunjenik uvrijedio svojeg kralja, pa ipak jedino nas Njegova ruka pridržava da svakog časa ne padnemo u oganj. Nema drugog razloga što već sinoć niste završili u paklu, i što ste se, nakon što ste sinoć sklopili oči, probudili na ovome svijetu, doli da vas je Božja ruka sačuvala. Da, nema drugoga razloga zašto niste završili u paklu, a evo sjedite u Njegovoj kući vrijeđajući Njegove čiste oči svojom grješnošću i pokvarenošću sjedeći na Njegovoj svetoj službi. Da, nema drugog razloga zašto upravo ovoga trenutka ne propadnete u pakao.
O, grješnici! Postanite svjesni opasnosti u kojoj se nalazite, na vas čeka visoka peć gnjeva, široka jama bez dna puna ognjenog gnjeva iznad koje vas drži jedino ruka Božja, a On je ljutit na vas kao i na one proklete koji se već nalaze u paklu. Visite na tankoj niti oko koje plamte plameni Božjeg gnjeva i spremni su spaliti tu nit svakog trena, a vi nemate nikakva udjela u Posredniku i ništa za što bi se mogli uhvatiti i spasiti, ništa čime bi se mogli obraniti od plamena gnjeva, ništa svojega, ništa što ste učinili ili bi mogli učiniti da bi nagnali Boga da vas poštedi makar na trenutak. Morate u obzir uzeti slijedeće:
1. Čiji je to gnjev? To je gnjev beskonačnog Boga. Kada bi to bio tek ljudski gnjev, pa i najmoćnijeg čovjeka, još uvijek bi bilo neusporedivo. Kraljeva gnjeva se treba bojati, naročito onog kralja koji posjeduje živote svojih podanika koji su u njegovoj moći i raspolaže njima kako želi. Izreke 20,2: «Kraljev je gnjev kao rika lavlja: tko ga izaziva, griješi protiv sebe samog.» Podanika koji jako gnjevi kralja snaći će najstrašnije muke koje ljudski um može smisliti, a ljudska ruka nanijeti. Međutim najmoćniji zemaljski vladari u svem svojem veličanstvu i snazi, opremljeni najstrašnijim mučenjima su jadni, prijezira vrijedni crvi u usporedbi s velikim, svemoćnim Stvoriteljem, Kraljem neba i zemlje. Malo je toga što ljudi mogu učiniti, pa čak i kada su i najljući i gnjevni do krajnjih granica. Pred Bogom su svi kraljevi zemaljski poput skakavaca, ništa su, manji su od ničega, njihova ljubav i njihova mržnja prijezira su vrijedni. Gnjev Kralja nad kraljevima je toliko strašniji, a njegovo veličanstvo toliko veće od njihova. Luka 12,4-5: «Kažem vam, svojim prijateljima: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a poslije toga ne mogu ništa više učiniti! Pokazat ću vam koga se treba bojati: bojte se onoga koji, pošto oduzme život, ima vlast baciti u pakao! Da velim vam, njega se bojte!»
2. Izloženi ste žestini Njegova gnjeva. Često čitamo o Božjem gnjevu, kao u Izaiji 59,18: «Vratit će svakome po njegovim djelima: gnjev svojim protivnicima, odmazdu dušmanima». I u Izaiji 66,15: «Jer evo dolazi Jahve s ognjem – bojna su mu kola poput vihora – da u jarosti gnjev svoj iskali i prijetnje svoje u ognju žarkome.» I na mnogim drugim mjestima, primjerice Otkrivenju 19,15, «…tijesak vina uskipjelog gnjeva Boga Svemogućega.» Ove riječi su iznimno strašne, da je samo rečeno gnjev Božji bilo bi strašno, ali ne to je uskipjeli gnjev Božji. Božja srdžba! Gnjev Jahvin! O, kako li je to strašno! Tko može i zamisliti što sve ove riječi nose u sebi! Međutim, to je srdžba i gnjev Boga Svemogućega. Izgleda kao da će se u toj žestini Njegova gnjeva očitovati sva Njegova moćnost, kao da će Njegova svemoć biti gnjevna i uzrujana kao kada se ljudi napinju svim snagama kada su ljutiti. O, kakve će posljedice iz toga proizaći! Što će biti s jadnim crvima koje će to snaći? Tko ima snažne ruke koje bi izdržale takvo što? Čije srce to može podnijeti? U kakvoj se strašnoj, nezamislivoj dubini jada mora nalaziti biće koje će otrpjeti takvo što!
Shvatite slijedeće, vi ovdje prisutni, a još uvijek neobraćeni. Bog će žestinu Svoga gnjeva očitovati bez imalo sažaljenja. Kada Bog pogleda na vašu nezamislivu patnju i vidi koliko su vaše muke u nerazmjeru s vašom snagom i vidi koliko je vaša jadna duša smrvljena i tone u beskonačnu tminu neće imati milosti prema vama, neće se uzdržavati kazniti vas ili vam imalo olakšati patnje, neće biti obzira niti milosrđa, Bog neće zaustaviti vihor, neće Ga biti briga za vašu dobrobit, niti će se obazirati patite li možda previše u bilo kojem drugom smislu, osim da ne patite više negoli to stroga pravednost zahtjeva. Niti jedna patnja neće bit uskraćena jer vam je preteško podnositi. Ezekijel 8,18: «Zato ću i ja sada postupiti s njima jarosno, i oči se moje više neće sažaliti, i neću im se smilovati. I kada ustanu iza glasa vikati na moje uši, neću ih uslišati.» Bog je spreman sažaliti se nad vama danas, danas je dan milosti, zazovite Boga jer sada imate prilike zadobiti milosrđe. Međutim kada dan milosti prođe svi vaši, vrisci i krici i najbolniji plač će bit uzalud. Bit ćete potpuno izgubljeni i odbačeni od Boga bez ikakve brige za vašu dobrobiti. Bog vas neće moći uporabiti za išta drugo osim za patnju i jad, postojat ćete samo zato kako bi služili kao posuda za Božji gnjev pogodni jedino za uništenje, i ta posuda neće služiti ničemu drugome osim da bude napunjena Božjim gnjevom. Bog se neće smilovati ni mrvicu nad vama dok Ga budete zazivali, već će se, pisano je, «…smijati vašoj propasti.», Izr 1,25-26.
Kako li su strašne riječi koje nalazimo u Izaiji 63,3: « U gnjevu ih svom izgazih i zgnječih u svojoj jarosti. Krv mi njihova poprska haljine, iskaljah svu odjeću svoju.» Nemoguće je i zamisliti riječi koje u sebi manifestiraju tri stvari: prijezir, mržnju i žestinu gnjeva. Kada budete vapili Bogu da vam se smiluje, neće se smilovati nad vašim nesrećom niti će obratiti pažnju na vas, već će vas samo zgaziti. Dok vas gazi biti će svjestan kako ne možete podnijeti težinu Njegove svemoći, ali neće mariti za to nego će vas zgaziti u prah bez milosti, zgazit će vas tako žestoko da će vaša krv prskati po Njegovim haljinama. Neće vas samo mrziti, već će vas toliko prezirati da će jedino mjesto prikladno za vas biti pod njegovim nogama, zgaženi poput blata na ulici.
3. Bijeda i patnja kojoj ćete biti izloženi imati će samo jednu svrhu, pokazati što znači Jahvin gnjev. Bog je i anđelima i ljudima želio pokazati koliko je predivna Njegova ljubav, ali i koliko je strašan Njegov gnjev. Ponekad zemaljski kraljevi požele pokazati svoj gnjev strašnim kaznama nad neposlušnim podanicima. Nabukodonozor, moćni i bahati kralj Kaldejskog carstva, pokazao je svoj gnjev nad Šadrakom, Mešakom i Abed Negom, te je zapovjedio da se peć naloži sedam puta jače nego inače, ta je peć, nedvojbeno, bila naložena koliko je to ljudsko umijeće znalo i moglo izvesti. Međutim, veliki Bog je također spreman pokazati Svoj gnjev i Svoje strašno veličanstvo i silnu moć kroz užasne patnje Svojih neprijatelja. Rimljanima 9:22, «A (što se onda usuđuješ prigovarati) ako je Bog, premda je htio pokazati svoj gnjev i očitovati svoju moć na posudama ispunjenima gnjevom koje su sebe učinile prikladnima za propast?»
To je ono što je Bog naumio i odlučan je pokazati koliko je strašan, nesputan i žestok gnjev Jahvin. Ono što će se tada dogoditi biti će toliko strašno za prisutne. Kada gnjevni Bog izvrši Svoju strašnu osvetu nad jadnim grješnikom i prokleti budu neizrecivo patili pod strašnom težinom Njegova prijezira, tada će Bog pozvati čitav svemir neka vidi tu strašnu i veličanstvenu moć. Izaija 33,12-14: «Narodi će biti sažgani u vapno, kao posječeno trnje što gori u vatri. Čujte vi koji ste daleko, što sam učinio, a vi koji ste blizu poznajte mi snagu. Na Sionu strepe grješnici, trepet spopade bezbožnika…».
Tako će biti s vama koji se ne obratite. Svemogući Bog će na vas sručiti svu strahotu Svoje beskonačne moći i veličanstva uzrokujući vam neizrecive patnje. Vaše patnje će gledati anđeli, Janje Božje i svi stanovnici neba, svi će oni vidjeti u kakvom strašnom stanju se nalazite i vidjet će što znači žestina gnjeva Božjeg, a kada vide pasti će na koljena i dati slavu toj moći i veličanstvu. Izaija 66,23-24: «Od mlađaka, do mlađaka, od subote do subote, dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem mojim – govori Jahve. Izlazeći, gledat ću trupla ljudi koji se od mene odmetnuše: crv njihov neće umrijeti, i njihov se oganj neće ugasiti – bit će na gadost svim ljudima.»
4. Taj gnjev je vječan. Osjetiti žestinu gnjeva Božjeg makar i na jedan tren bilo bi strašno, ali vi će te ga trpjeti čitavu vječnost. Vašim strašnim mukama neće biti kraja. Kada podignete pogled vidjeti ćete jedno dugačko zauvijek, neprekinuto trajanje, pomisao na to će vam zaokupljati misli i zaslijepiti dušu, i očajavati ćete jer neće biti nikakvog izlaza, neće biti kraja, olakšanja, nikakva odmora. Biti ćete svjesni da morate izdržati godine, milijune milijuna godina, hrvajući se i boreći sa svemoćnom, nemilosrdnom osvetom. Kada to shvatite i kada toliko vremena i provedete u tim patnjama znat ćete da je to bio samo tren u usporedbi s onime što vas još čeka. Vaša kazna će uistinu biti beskonačna. Ah, tko može i zamisliti u kakvom je stanju duša u tim okolnostima! Sve što možemo zamisliti i izreći je samo blijeda sjena onoga što ih zapravo čeka, patnje koje su nezamislive i neizrecive jer «tko će mjeriti žestinu gnjeva Božjeg?»
U kakvom strašnom stanju se nalaze oni koji su iz dana u dan, iz sata u sat izloženi opasnosti tog velikog gnjeva i beskrajne patnje! Međutim, u tom jadnom stanju se nalazi svaka duša bez obzira koliko moralna, trijezna i religiozna bila, ako nije nanovo rođena. Bili mladi ili stari uzmite ovo upozorenje ozbiljno! Nije nerazumno pretpostaviti da će se čak i neki koji se nalaze sada u ovoj zajednici i slušaju propovijed, naći u mukama o kojima govorim. Ne znamo tko su oni ili na kojim mjestima sada sjede ili o čemu razmišljaju. Možda se ne uzrujavaju i ne brinu dok slušaju ovu propovijed i laskaju si kako se ne govori o njima, uvjeravaju se kako će oni takvu sudbinu izbjeći. Užasno bi bilo kada bi znali da makar jednu osobu u ovoj zajednici čeka takva grozna sudbina! Kada bi znali tko je ta osoba bilo bi nam teško i gledati u nju. Koliko bi ova zajednica plakala i naricala za tom osobom! Ali, jao! Koliko će vas zapamtiti ovo izlaganje o paklu? Pravo čudo će biti ako neki od vas koji tu sjedite ne završite ubrzo u paklu, ili do kraja ove godine. Neće biti neobično ako neki od vas koji ovdje sjedite, zdravi, mirni i sigurni, ne dočekate sutrašnji dan. Oni koji ostanu na zemlji, ne odu u pakao, a ustraju u grijehu, u času će se tamo naći. Vaša osuda ne drijema, doći će brzo i, vrlo vjerojatno, uskoro po mnoge od vas. Pitate se kako to da već niste u paklu? Gledajući neke ljude koje poznajete za koje ste smatrali da su uvelike bili bolji od vas i sve do nedavno su bili među živima, kao i vi, a sada više za njih nema nade, jecaju i vape podnoseći najstrašnije muke, ali ti si još uvijek živ i nalaziš se u domu Božjem i pruža ti se mogućnost spasenja. Što sve one jadne duše ne bi dale da mogu barem na jedan dan uživati ovakvu priliku kakvu ti sada imaš!
Pruža ti se jedinstvena prilika, danas je Krist je širom otvorio vrata milosti i glasno zove grješnike, danas je dan kada se mnogi grješnici odazivaju tom pozivu i dolaze u Božje kraljevstvo. Mnogi dolaze s istoka, zapada, sjevera i juga, i svi su bili u groznom stanju u kakvom se i sam nalaziš, a sada su sretni, srca ispunjenih ljubavlju prema Onomu koji ih je prvi ljubio i vlastitom krvlju oprao od grijeha i sada se raduju u nadi slave Gospodnje. Kako li je strašno biti ostavljen po strani u taj dan! Gledati kako se mnogi vesele dok ti veneš i nestaješ! Vidjeti kako pjevaju i raduju se, dok ti tuguješ žalosna srca i naričeš uvenula duha!
Kako itko može biti miran, makar i na tren, u takvom stanju? Nisu li vaše duše vrijedne kao i duše ostalih u Suffieldu gdje ljudi svakodnevno dolaze Kristu?
Nisu li mnogi ovdje već poodmakli u godinama, a još uvijek nisu nanovo rođeni? Zato su otuđeni od zajednice Izraelove i za čitavog života nisu učinili ništa osim gomilali Božji gnjev na sebe. Gospodo, nalazite se u velikoj opasnosti, vaša krivica je velika i srce tvrdo. Ne vidite li kako osobe vaših godina ostaju među živima zahvaljujući Božjoj čudesnoj milosti? Probuditi se i pobrinite za sebe. Ne možete podnijeti žestinu Božjeg gnjeva. Vi mladići i djevojke, hoćete li zanemariti ovu dragocjenu priliku koja vam je pružena ili ćete se pridružiti vašim vršnjacima koji se odriču mladenačkih taština i hrle ka Kristu? Sad vam se pruža prilika, ali ako ju odbacite i vama će se dogoditi što i onima koji su svoju mladost proveli u grijehu, a sada su postali tvrda srca i duhovno slijepi. Vi neobraćena, ne znate li da idete ravno u pakao gdje vas čeka Božji gnjev, Boga koji je svakim danom sve bjesniji na vas? Želite li biti djeca đavla, kada su tolika druga djeca obraćena i sada su sretna i sveta djeca Kralja kraljeva?
Neka svaki koji još uvijek nije u Kristu i visi iznad otvorene jame paklene, bilo da ste mladi, srednjih godina, stari ili djeca, poslušajte jaki glas Božje riječi i providnosti. Ovaj izniman dan Gospodnji će nekima biti na spasenje, a drugima, pak na osudu. Zbog dana kao što je ovaj ljudima koji zapostave svoje duše otvrdnjuju srca i krivica im se gomila, a opasnost od otvrdnjivanja srca i sljepoće uma nikada nije bila tako velika. Čini se kako Bog žurno okuplja izabrane na svim krajevima zemlje i vjerojatno će najveći broj spašenih biti sakupljen u ovo kratko vrijeme, i biti će kao i na dan izljeva Duha Svetoga na Židove u apostolsko vrijeme. Odabrani će bit sakupljeni, a ostali zaslijepljeni. Ako se to dogodi vama vječno ćete proklinjati ovaj dan i dan kada ste se rodili kada vidite kako se Božji duh izlijeva, željet ćete da ste radije umrli i otišli u pakao nego da ste tome prisustvovali. Danas je, bez sumnje, kao i u vrijeme Ivana Krstitelja, sjekira je već položena na korijen stablima i svako drvo koje ne rađa dobrim plodom će se posjeći i baciti u vatru.
Stoga neka se svaki koji nije u Kristu probudi i umakne gnjevu koji dolazi. Nesumnjivo, gnjev Božji visi nad mnogima u ovoj zajednici. Neka svaki od vas pobjegne iz Sodome, “Bježite i ne osvrćite se, bježite prema planinama da ne budete uništeni.”
S engleskog prevela Danijela Vidaković
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.