Godine 1542. izdan je ženevski obrednik La Manyere de faire prieres, koji je propisao bogoslužja, sakramente i obrede u francuskim reformiranim crkvama. Iako se uz ovaj obrednik ne spominje Calvinovo ime, za pretpostaviti je da ga je upravo on priredio. Calvin zalagao za euharistiju svake nedjelje, što je naglasio i u svojim Instituacijama kršćanske vjere, ipak je pod pritiskom ženevskih vlasti prihvatio slavljenje euharistije 4 puta godišnje (kako je to ranije uveo Urlich Zwingli), tako da su se redovita bogoslužja svela na Službu riječi. Evo kratkog opisa Calvinovog bogoslužja:
“Svećenik bi počeo propisanom ispovijedi grijeha u ime cijele vjerničke zajednice, dodajući neke svetopisamske retke kako je to smatrao prikladnim; zatim bi proglasio otpuštenje grijeha riječima: ‘Svima onima koji se na ovaj način kaju i traže Isusa Krista za svoje spasenje, proglašavam otpuštenje grijeha u ime Oca, Sina i Svetog Duha. Amen.’ Nakon toga je zajednica pjevala prve četiri zapovijedi a svećenik je molio da ti zakoni budu ‘upisani u našim srcima tako da možemo tražiti samo da ti služimo i da ti budemo poslušni’. Ostatak zapovijedi bio je pjevan dok bi se svećenik uspinjao na propovjedaonicu. Propovijed je započeo propisanom molitvom koja bi vodila u moljenje Gospodnje molitve. Međutim, prije nego bi počela propovijed, zajednica je pjevala psalam i propovjednik bi molio spontanu molitvu. Nakon propovijedi spontana sazivna molitva (koja je kod Calvina započinjala: ‘Padnimo sada pred veličanstvom našega Boga, moleći ga da milost dadne ne samo nama već također i svim ljudima i narodima zemlje . . . ‘) vodila je u dužu molitvu. Ona je započinjala riječima: ‘Svemogući Bože, Oče nebeski, ti si obećao čuti naše molbe koje ti donosimo u ime tvoga sina Isusa Krista, ljubljenoga, našeg Gospodina’ i molimo za vladare, za pastore i Crkvu, za spasenje svih ljudi, za one koji su u bolesti i posebno za one progonjene pod papinskim režimom, te za spasenje i posvećenje naših duša. Svećenik je zatim dao kratko tumačenjke Gospodnje molitve te bi, nakon pjevanja još jednog psalma, otpustio zajednicu aronskim blagoslovom. Osim pjevanja i propovijedi, služba je trajala kratko, ukupno manje od četvrt sata.”
Preuzeto iz knjige: T. H. L. PARKER, Jean Calvin, Zagreb: Teološki fakultet “Matija Vlačić Ilirik, 2007., str. 129-130.