John Wesley (1703.-1791.) anglikanski svećenik i osnivač metodističkog pokreta (koji je kasnije prerastao u Metodističku crkvu) oženio se tek 1751. godine s udovicom Mary Vazeille. No, ubrzo su nastale trzavice u njihovu braku jer gospođa Wesley nije toliko bila zainteresirana za njegov rad. U jednom pismu Wesley izražava nezadovoljstvo koje se u njemu rodilo za vrijeme jednog njihovog zajedničkog putovanja.
“Na posljednjem putovanju na sjeveru moje je strpljenje stalno bilo na kušnji. Dao sam sve od sebe da bude zadovoljna, ali bez uspjeha. Sada, na ovom putovanju skačem kao čovjek oslobođen od lanaca. Zadovoljan sam s bilo kojim smještajem i moji su suputnici uvijek dobro raspoloženi što su sa mnom. To mora biti duh svakoga koji sa mnom putuje. Ako ih loša hrana, tvrd krevet, bijedna soba. pljusak ili prašna cesta mogu izbaciti iz takta, to na mene ostavlja teret veći od svih tih stvari zajedno. Milošću se Božjom nikada ne brinem, ne jadam, ne gunđam, no, kad netko neprestano mrmlja i gunđa u moje uho, to doživljavam kao kidanje mesa s kostiju.”
Osim ovoga što John Wesley navodi, gospođa Wesley je imala problema i s ljubomorom. U svojim se pismima Wesley obraćao s ljubaznošću ženama koje je savjetovao ili koje su mu bile suradnice. No, gospođa Wesley je iz toga iščitavala izjave ljubavi. Ona je ta pisma tumačila na svoj način pa čak i dostavljala ista Wesleyevim najljućim protivnicima, kalvinistima koji su ta pisma odmah trijumfalno objavljivali u svojim publikacijama.
Zbog toga je njihov odnos postajao sve napetiji. Jedan od suradnika Wesleyevih, John Hampson, opisuje događaj kojem je svjedočio:
“Jednom kad sam bio na sjeveru Irske, upao sam u neku sobu i vidio gospođu Wesley punu gnjeva. Njezin muž je ležao na podu jer ga je ona vukla za dugu kosu i njegove su vlasi, koje je ona iščupala, bile još uvijek u njezinoj ruci….”
Ovakve su scene zapravo bile česte i njihov se odnos sve više kvario. Na kraju je gopođa Wesley napustila svoga supruga a o čemu piše John Wesley u svome dnevniku:
“Srijeda, 24. siječnja. Danas, ne znam iz kojeg razloga, pošla je u Newcastle tvrdeći da se nikad neće vratiti. Nisam je ostavio, nisam je otjerao, neću je zvati nazad.”
Nedugo zatim, gospođa Wesley je izrazila želju da mu se vrati. No, John Wesley joj je uputio pismo u kojem je postavio određene uvjete. Tražio je ispriku za klevete koje je o njemu širila, između ostaloga i to da je njezin suprug 20 godina bio preljubnik. Na ovo pismo John nije dobio odgovor.
U svome dnevniku od 12. listopada 1781. John Wesley piše:
“Došao sam u London i saznao da mi je supruga umrla u ponedjeljak. Iste večeri su je sahranili, ali sam o tome bio obaviješten tek dva dana kasnije.”
Vidi i ovo: Zašto je John Wesley sebe predstavljao kao “Baklju iz ognja izvučenu”?
Na temelju: Velikan duhovnog probuđenja, Novi Sad: Izvori, 1983., str. 45-49
Naslovna fotografija: Wikipedia
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.