TUMAČENJE 39 ČLANAKA VJERE: Članak 4- O uskrsnuću Kristovom

Trideset i devet članaka vjere temeljni je doktrinarni dokument Anglikanske crkve. Glavni mu je autor nadbiskup canterburya Thomas Cranmer. Prvi je put u obliku trideset i devet članaka objavljen 1563. Članci su prihvaćeni od Engleskog parlamenta 1571. godine. Ovdje donosimo revidirano izdanje prihvaćeno na Konvenciji Protestantske episkopalne crkve održane 12. rujna 1801., a potvrđeno i od Reformirane episkopalne crkve 2. prosinca 1873. godine.

Tekst 39 članaka vjere

Komentar na ostale članke vidi ovdje

ČLANAK 4.

                                                  O uskrsnuću Kristovom

„Krist je uistinu ustao od mrtvih i ponovno poprimio tjelesno obličje od mesa i kostiju, te svega onoga što čini cjelovitost ljudske naravi, pa je takav uzašao na nebo i tamo sjedi sve dok se ne vrati suditi svim ljudima u posljednji dan.“

Ovaj članak reformirane crkve Engleske nastavlja potvrđivati njezin kontinuitet s povijesnom crkvom, s katoličkim kršćanstvom, i s apostolskim svjedočanstvom. U propovijedanju i naučavanju apostola, uskrsnuće Kristovo bilo je srž kerygme (kršćanskog navještaja). Radi se o tome da apostoli nisu mogli govoriti o Kristovoj smrti bez da su se pri tome požurivali potvrditi i slaviti  Njegovo uskrsnuće. Primjer za to imamo u poslanici svetoga Pavla Rimljanima 8,33:

„Tko će optužiti izabranike Božje? Bog koji opravdava. Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu-on se baš zauzima za nas!“

Vjerovanja rane crkve također imaju isti slijed. Potvrdu činjenice o Kristovoj smrti uvijek slijedi neposredno spominjanje njegovog ustajanja iz groba. Stari Rimski simbol (Apostolsko vjerovanje), Nicejsko  i Atanazijevo vjeroispovijedanje također povezuju potvrdu Kristovog uskrsnuća s činjenicom o njegovoj smrti, i to u neposrednom slijedu. Na sličan način i 39 članaka vjere izriču stvarnosti Kristove muke, raspeća, smrti, ukopa i silaska nad pakao, prethodeći bez stanke kako bi potvrdili njegovo uskrsnuće, uznesenje i da je sjeo s desne Ocu.

Stil Članaka, nošen strukturom apostolskog svjedočanstva, trebao bi biti više nego poučan. Velika je potreba ponovne obnove povijesnog shvaćanja  izvjesnosti Kristovog uskrsnuća prilikom izražavanja našeg kršćanskog svjedočanstva. Uskrsnuće Kristovo je napose dio svjedočanstva po kojem smo spašeni. Razmislimo o riječima svetog Pavla na samom početku 15. poglavlja prve poslanice Korinćanima:

„Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kojem stojite, po kome se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svi apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.“ (1 Kor 15,1-8)

Kristovo uskrsnuće koje je proglašeno da ima tako istaknuto mjesto prvenstva u poruci Evanđelja, mora prema tome također imati prikladno istaknuto mjesto u našem propovijedanju i naučavanju. Čak i površno čitanje propovijedi apostola u zapisima Novog zavjeta vodi do nepogrešivog zaključka da  je Kristovo uskrsnuće bilo glavna udarna točka njihovog naviještanja. Vrhunac zaključka u propovijedi svetog Petra na dan Pedesetnice je ovo:

            „Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.“ (Djela 2:32)

Vrhunac pregleda otkupiteljske povijesti koju je sveti Pavao izložio u sinagogi u Antiohiji Pizidijskoj izgleda ovako:

„I mi vam navješćujemo evanđelje: obećanje dano ocima Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: „Ti i Sin moj, danas te rodih“. Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on više nikad neće vratiti u trulež, rekao je ovime: Dat ću vama svetinje, Davidove, pouzdane. Zato i na drugome mjestu kaže: Nećeš dati da Svetac tvoj ugleda truleži. David doista, pošto u svom naraštaju posluži volji Božjoj, preminu, pridruži se ocima svojim i vidje trulež, a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje truleži. Neka vam dakle, braćo, znano bude: po Ovome vam se navješćuje oproštenje grijeha!“  (Djela 13, 32-38)

Isus po kome je naviještano oproštenje grijeha po apostolima je „Krist koji umrije, štoviše koji i uskrsnu“. I naglasak je uvijek bio na istome, bilo da je slušateljstvo svetog Pavla bilo sastavljeno od Židova i bogobojaznih pogana, koji su poznavali Pisma i proroke, bilo da je propovijedao sofisticiranim grčkim filozofima na Areopagu. Zapravo, kada je Pavao propovijedao i naučavao u Ateni, toliko je očito stavio naglasak na Kristovo uskrsnuće da su neki iz slušateljstva mislili kako im govori o dva božanstva: jedno zvano „Isus“, a drugo zvano „Anastasis“ (na grčkom znači „uskrsnuće“). U biti je poruka koju je apostol naviještao bila ista ona koju je uvijek naviještao, bilo Židovima ili Grcima. A svoju poruku na Areopagu zaključio je na ovaj način:

„I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate; jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih. Kad čuše „uskrsnuće od mrtvih“, jedni se stadoše rugati…“  (Djela 17,30-32)

S ruganjem ili bez njega, ovo je bilo apostolsko svjedočanstvo. Uskrsnuće je bilo srž poruke koja se propovijedala i naučavala, usprkos različitom slušateljstvu.

Za Kristovo uskrsnuće su apostoli smatrali da ima najdublji oslonac na vjeru i život onih koji su bili istinski štovatelji Isusa. Knjiga zajedničkih molitava u vrijeme Uskrsa i period od sljedećih četrdeset dana sve do Uznesenja, izvodi praktične poveznice između stvarnosti Kristovog uskrsnuća i življenja vjere u našim vlastitim životima. Ton za ovo je postavljen za Uskršnji dan u poslanici Kološanima 3,1-4;

„Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.“

„Krist, (koji je) život vaš“. Ova osobna dimenzija i praktični oslonac uskrsnuća Kristovog u životu pojedinca također se nalazi i u središtu četvrtog članke vjere. Kristovo uzvišenje je povezano sa „ svim stvarima (koje se) tiču usavršavanja ljudske prirode“ i eshatološkog vrhunca u kojem će On „doći suditi svim ljudima u posljednji dan“. Kristovo uskrsnuće, doista, svi događaji njegovog uzvišenja, kao i oni o njegovom poniženju, trebaju biti shvaćeni kao spasiteljski i otkupiteljski. Kao takvi oni se nužno i bitno odnose na naš odnos s Bogom i našom vječnom sudbinom.

Kristovo uskrsnuće je posebno istaknuto kao siguran temelj našeg pouzdanja u njega i njegovo djelo. „ Krist je uistinu ustao od mrtvih…“ Istinitost uskrsnuća dovodi do ispunjenja riječi drevnih proroka. To je oštar naglasak i u Nicejskom vjeroispovijedanju: „treći da dan uskrsnu, po Pismima…“ Važnost uočavanja Kristovog uskrsnuća kao ispunjenja naviještenih proročanstava je svakako glavna stavka svjedočanstva Novoga zavjeta. To smo već uvidjeli u Petrovom i Pavlovom propovijedanju; to je ono što se posebno ističe u evanđeljima i poslanicama. Ali istinitost Kristovog uskrsnuća čini i više od toga osim što  ispunjava proročke navještaje. Ono podupire njegovo vlastito svjedočanstvo: „Uskrsnu kako reče.“ (Matej 28:6). Nadalje, uskrsnuće predstavlja potvrdu Očevog prihvaćanja Kristovog pomirenja. Sveti Pavao kaže da je „po Duhu posvetitelju (On) u snazi potvrđen Sinom Božjim uskrsnućem od mrtvih: Isus Krist, naš Gospodin.“ (Rimljanima 1:4) Istina o uskrsnuću ide sve do pitanja savršene cjelovitosti Kristovog otkupljujućeg djela, kao i do pitanja temelja i pouzdanosti naše vjere.

Kristovo uskrsnuće je također potvrda našeg vlastitog otkupljenja, kao i naše osobne sudbine. Povodom toga je dovoljno pročitati Pavlov argument u Prvoj poslanici Korinćanima, koji kaže da: „ Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je vjera vaša, još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše… Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!“ (1 Kor 15,17-20). Zato što je Kristova služba kao Posrednika Saveza zamjenske naravi, njegovo je uskrsnuće nužno povezano s našim posvećenjem, odnosno našim životom praktične pobožnosti. Razvoj naučavanja svetog Pavla u poslanici Rimljanima 6. poglavlje, kao i u mnogim drugim novozavjetnim redcima, predstavljaju snažan dokaz za ovu tvrdnju. Uskrsnuće Kristovo jest ono što pruža temelj nade i sigurnosti našoj osobnoj eshatologiji. Redci poput Isusovog govora u gornjoj sobi zapisanog u evanđelju po Ivanu u 14. poglavlju; zapis svetog Pavla u prvoj poslanici Solunjanima 4,14 i naglasak apostola Ivana na iščekivanju pojave uskrslog, uzvišenog Krista koji je naša „pročišćujuća (posvetiteljska) nada“, nudeći tako širok prikaz praktične osnove koja činjenicu Kristovog uskrsnuća vidi uglavljenu u svakom aspektu kršćanske vjere i života.

Preostaje nam još dati neke komentare vezane uz činjenicu o Kristovom uznesenju (uzašašću) i “sjedanju s desne Ocu” , koji su također potvrđeni u članku, kao što su i u pravilima vjere povijesne Crkve.

Obzirom na uznesenje, uistinu je značajna Griffith-Thomas-ova primjedba da je ono što trebamo imati na umu vezano za Kristovo uznesenje jest „… jasno naučavanje Pisma, protumačeno u članku, da je naš Gospodin odsutan kao čovjek, a ipak prisutan kao Bog.“ (str. 86-87) Ova izjava je slična potvrdi svetog Pavla, zapisana u Efežanima 4,10;

„Onaj koji siđe, isti je onaj koji i uzađe, ponad svih nebesa da sve ispuni.“

Krist se povukao s lokalne, kako bi mogao biti prisutan i djelatan na univerzalnoj razini. I toj je istini dat praktičan naglasak i pažnja u članku. Krist je odnoseći svoju ljudskost u nebo, također tamo odnio i našu. „Zemaljski prah sada sjedi na prijestolju zdesna Veličanstvu u visini.“ Kakva sigurnost leži u činjenici da „iako crvi uništavaju ovo tijelo, ipak ću u tijelu svome ja Boga vidjeti“? Zato što „ja znam da moj Izbavitelj živi“, i da je On u Svome tijelu već sada ušao u nebesa kako bi meni pripravio mjesto. I on je tamo „kost od mojih kostiju i tijelo od moga tijela“; moj Veliki svećenik, dotaknut osjećajem svih mojih slabosti: Zagovornik, Prijatelj grešnika, zemaljski Otkupitelj, koji moli za mene i za sve one koji su Njegovi.

„I tamo (On) sjede, dok On ne dođe ponovo suditi svim ljudima u posljednji dan.“ Krist je uzvišen kako bi vladao. I kao onaj koji vlada, On će i suditi. Ove stvarnosti predstavljaju predviđanje krajnje obnove; konačno pomirenje; eshatološko ispunjenje; potpunu i krajnju pobjedu nad zlom, patnjom i smrti; i uspostavu vječnog Kraljevstva. Te stvarnosti gleda naprijed prema potpunoj konzumaciji Božje zavjetne svrhe otkupljenja, kao što je pobjedonosno viđeno u Otkrivenju 21,1-4;

„I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: „Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.“

Ovdje je prikazano gledište na sam temelj kršćanske nade i iščekivanja. Ono što se podrazumijeva u ovom iskazu nije samo dovršetak svih stvari, bez obzira radi li se o osobnoj ili kozmičkoj dimenziji. Ovdje je ponuđeno rješenje svih sumnji i nesigurnosti: osigurano opravdanje Božje pravde; sigurnost konačne nagrade za pravedne i kazne za one koji su krivi; i predavanje svake časti i vlasti Ocu, kako bi On zauvijek bio „gledan i slavljen kao Svijetlo i Zadovoljština (Njegovih) izabranika.“

Autori: Leonard Wayne i Jonathan Riches

Prijevod s engleskog: Danijel Milas

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s