Znate li što se na Veliku subotu po istočnom računanju Uskrsa događa na Kristovom grobu?

Svake godine u Jeruzalemu, na Veliku subotu po istočnom računanju Uskrsa, odnosno Istočnoj pashaliji, jeruzalemski pravoslavni patrijarh silazi u kriptu Kristovog groba  sa svijećama u rukama.  Po vjerovanju mnogih vjernika, tada silazi vatra s neba koja pali ove svijeće. Patrijarh izlazi iz Kristova groba s upaljenim svijećama te širi plamen na svijeće okupljenih vjernika koji primaju svjetlo s velikim veseljem. Pravoslavni kršćani smatraju ovo velikim čudom i nazivaju ga Blagodatni oganj. 

Ovaj se događaj ponavlja stoljećima na Kristovom grobu. Spominje ga sv. Grgur Nazijanski u 4. stoljeću, te i kasniji crkveni oci i povjesničari. Imamo tako zapis ruskog svećenika Danijela iz 1106. koji pomno opisuje  ‘čudo svetoga ognja’ u svome putopisu. Piše kako patrijarh ulazi u kapelicu Svetog groba s dvije neupaljene svijeće. Kleči pred kamenom na komu je Isus bio položen nakon svoje smrti, izgovara određene molitve nakon kojih se događa čudo s vatrom. Plavičasto se svjetlo pojavljuje iz samoga kamena koje nakon određenog vremena pali uljanice i dvije svijeće u patrijarhovim rukama.

Naravno, ima i onih koji sumnjaju u autentičnost ovoga čuda, te sve pripisuju dobrom marketinškom triku. Demantira li ih višestoljetno ponavljanje ovoga događaja, te pomno pregledavanje patrijarha i kapelice Kristova groba od strane policije prije silaska patrijarha u kapelicu?

Svjedočanstvo patrijarha iz 1998.:

“Stupam pred sveti grob, klečim u svetom strahu na mjestu na kojemu je Isus nakon svoje smrti bio položen i odakle je uskrsnuo od mrtvih. Moliti u samoj grobnoj kapelici za mene je uvijek sveti i svečani trenutak. Sveto mjesto. Tu je On uskrsnuo u slavi, odavle je proširio svoje svjetlo u cijeli svijet. Ivan piše u prvom poglavlju svoga Evanđelja kako je Isus svjetlo svijeta. Klečeći u neposrednoj blizini mjesta odakle je on uskrsnuo od mrtvih čovjek se prenosi u neposrednu blizinu njegova preslavnoga uskrsnuća. Katolici i protestanti zovu ovu crkvu “crkvom Svetoga groba”, a mi je zovemo “crkvom Uskrsnuća”. Kristovo je uskrsnuće za nas pravoslavce središnjica našega vjerovanja. Svojim uskrsnućem Krist je izvojevao konačnu pobjedu nad smrću, ne samo nad svojim smrću, nago i nad smrću svih onih koji su mu blizu, u svakom vremenu.

Vjerujem kako nije nikakva slučajnost da se sveti oganj spušta upravo na tome mjestu. U Matejevu evanđelju (28,3) stoji kako se za Kristova uskrsnuća ukazao anđeo koji bijaše obučen u svjetlo. ‘Pojava mu bijaše kao munja a odijelo mu bijaše bijelo kao snijeg.’ Vjerujem kako je to svjetlo u koje bijaše odjeven anđeo za Isusova uskrsnuća isto ono svjetlo koje se pojavljuje na čudesan način svake Velike subote. Krist nas želi podsjetiti kako je njegovo uskrsnuće stvarnost, a ne nekakav mit. On je stvarno došao u svijet kako bi svojom smrću i svojim uskrsnućem prinio nužnu žrtvu da bi se ljudima omogućilo ponovno jedinstvo sa svojim Stvoriteljem.”

Više vidi ovdje

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Odgovori