Westminstersko vjeroispovijedanje, te westminsterski Veliki i Mali katekizam, reformirani su doktrinarni spisi nastali u Engleskoj u 17. stoljeću. Ovi su spisi postali doktrinarni standardi reformiranih crkava, koje su se zbog prezbiterijalnog sustava upravljanja nazvale prezbiterijanskim kako u Britaniji tako i u Americi.
Crkva Engleske (Anglikanska crkva), od svoga osamostaljenja od Rimske crkve, prolazila je kroz različita povijesna, organizacijska, teološka i druga razdoblja svoga djelovanja. Na nju su utjecali kontinentalni reformatori, puritanci, zagovornici episkopalnoga i prezbiterijalnoga crkvenoga upravljanja i sl. Godine 1643. Engleski parlament je oformio komisiju koja je trebala izraditi dokument kojim bi se uredila pojedina pitanja unutar Crkve Engleske, poput načina crkvenog upravljanja (episkopalni ili prezbiterijalni, vlast kralja ili parlamenta nad crkvom i sl.), pitanja bogosluženja, sakramenata, crkvene discipline i dr. U komisiji su sudjelovali predstavnici anglikanske struje, koji su se zalagali za episkopalno uređenje crkve, te predstavnici prezbiterijanske struje (uglavnom škotski delegati) koji su se zalagali za prezbiterijalno uređenje crkve. Najznačajniji pobornik episkopalne struje bio je nadbiskup James Ussher, a pobornici prezbiterijanske struje bili su Edward Reynolds, George Gillespie i Samuel Rutherford. Nadvladala je prezbiterijanska struja te je Komisija izradila dokument poznat pod nazivom Westminstersko vjeroispovijedanje. Ono je zagovaralo prezbiterijanizam, koji neće zaživjeti u Engleskoj no kao svoj standard vjerovanja u potpunosti ga je prihvatila Škotska Crkva (Church of Scotland). Westminstersko vjeroispovijedanje usvojila je Generalna skupština Škotske Crkve 27. kolovoza 1647. godine.
Westminstersko vjeroispovijedanje se sastoji od 33. poglavlja koja naglašavaju kalvinistička stajališta po pitanju izbora, predodređenja (koje se odnosi ne samo na ljude već i na anđele), sigurnosti spasenja i sl. Za razliku od stajališta Crkve Engleske gdje je kralj vrhovni poglavar crkve, Westminstersko vjeroispovijedanje zastupa zaštitu crkve od države, ali i nemiješanje države u pitanja vjere i unutarnjega crkvenog uređenja. Westminstersko vjeroispovijedanje teološki je spis namijenjen prvenstveno teolozima, odnosno pastorima koji poučavaju vjernike u crkvi.
Glavni autor Velikog katekizma je dr. Anthony Tuckney, profesor duhovnosti na Sveučilištu Cambridge. Usvojili su ga Generalna skupština Škotske Crkve i Engleski parlament 1648. godine. Sastoji se od 196 pitanja i namijenjen je poučavanju s propovjedaonice, gdje se crkva poučava o osnovnim pitanjima vjere.
Najvažnija tema Velikoga katekizma jest suverenost i slava Božja (Soli Deo Gloria) . Prvo pitanje i ogovor Velikoga katekizma poziva na iskazivanje slave Bogu kao krajnjem čovjekovom cilju:
“Koji je čovjekov krajnji i najviši cilj?
Čovjekov je krajnji i najviši cilj proslavljati Boga i u potpunosti se radovati u njemu zauvijek”. (Prvo pitanje i odgovor Velikog katekizma)
Glavni je autor Maloga katekizma vlč. John Wallis, cijenjeni matematičar i profesor geometrije na Oxfordskom sveučilištu. Mali Katekizam se sastoji od 107 pitanja i odgovora namijenjen djeci i mladima. Prihvaćen je od strane Generalne Skupštine Škotske Crkve i od strane Engleskog parlamenta 1648. godine.
I Veliki i Mali katekizam obrađuju osnovne kršćanske teme poput Riječi Božje, Božje suverenosti, Kristove žrtve, čovjekovog opravdanja i spasenja, Božje providnosti, Crkve, sakramenata, Deset zapovijedi, prošnji u molitvi Očenaš i sl.
Iz Škotske se reformirano kršćanstvo prezbiterijalnog ustrojstva širilo po Europi te je pristiglo i na američki kontinent, a Westminstersko vjeroispovijedanje i katekizmi postali su standardom za Prezbiterijanske crkve na novome kontinentu.
Dr.sc. Jasmin Milić
Westinstersko vjeroispovijedanje i katekizmi objavljeni su i na hrvatskom jeziku u izdanju Reformiranog teološkog instituta (danas Protestantskog teološkog učilišta “Mihael Starin”) iz Osijeka, 2008. godine. Knjigu možete naručiti putem e-maila: protestantsko.uciliste@gmail.com