U nastavku razmatranja 39 članaka vjere, razmišljamo o Duhu Svetom.
Trideset i devet članaka vjere temeljni je doktrinarni dokument Anglikanske crkve. Glavni mu je autor nadbiskup canterburya Thomas Cranmer. Prvi je put u obliku trideset i devet članaka objavljen 1563. Članci su prihvaćeni od Engleskog parlamenta 1571. godine. Ovdje donosimo revidirano izdanje prihvaćeno na Konvenciji Protestantske episkopalne crkve održane 12. rujna 1801., a potvrđeno i od Reformirane episkopalne crkve 2. prosinca 1873. godine.
Članak 5
O Duhu Svetom
“Duh sveti, koji izlazi od Oca i Sina, istobitan je s Ocem i Sinom, istog veličanstva i slave, pravi i vječni Bog.”
Ovo je posljednji u nizu od pet članaka koji potvrđuje kontinuitet s vjerovanjem povijesnog kršćanstva. Kao takav, on u prvi plan donosi jedan zanemareni aspekt kršćanskog naučavanja. Duh, koji je Gospodin i Životvorac, i čije se Božanstvo ovdje potvrđuje, često nije bio predmet koji je ispravno ocijenjen promišljenim razmatranjem i razvijenim shvaćanjem koje mu s pravom pripada.
Pojmovi ovog iskaza, naime da je „ Duh Sveti… od iste biti, veličanstva i slave, s Ocem i Sinom, pravi i vječni Bog“, pravo je ponavljanje iskaza Prvog članka. To je ono što je Crkva oduvijek prihvaćala. Za pronalaženje implikacija i zaključaka dubljeg smisla nije se uvijek dovoljno marilo niti se svjesno uvažavalo.
Nicejsko vjeroispovijedanje označava Svetoga Duha kao božansku osobu „koji je govorio po prorocima“. Iako to Nicejsko vjeroispovijedanje ne potvrđuje, bilo bi prikladno reći da je Sveti Duh Sam „onaj, od koga su proroci govorili“. On je osoba s kojom su proroci surađivali i s kojom je Sam Krist povezan, u periodu “posljednjih vremena“ otkupiteljske povijesti — to jest s periodom Novog Saveza ili novozavjetne administracije; drugim riječima, s periodom koji se proteže od dana Pedesetnice do drugog Kristovog dolaska.
Od Postanka, Jeremije i Joela, do četvrtog evanđelja, Dijela apostolskih i književnosti novozavjetnih poslanica, izjava Griffith-Thomas-a ispravno potvrđuje:
„Sve u Starom zavjetu upućuje prema dolasku Duha, i sve u Novom zavjetu ističe Njegovu prisutnost u kršćanskoj zajednici.“ (str. 99)
Kako bi iznijeli ono što smatramo značajnim ishodištem za ovo, usredotočimo se na još jedno Griffith-Thomas-ovo opažanje. On kaže – i to nedvojbeno – da „otkupljenje dolazi od Oca, kroz Sina, po Duhu.“ (str. 97) Od tri sastavna dijela ove tvrdnje zasigurno je posljednja ona kojoj je općenito dano najmanje pozornosti. Otkupljenje koje je primijenjeno od strane Duha jest ono kamo nas iskaz ovog članka vodi i što treba razmotriti.
Vidi i ovo: Tko je Duh Sveti?
Imajući to na umu, razmotrimo dvije stvari na koje treba obratiti pozornost i staviti naglasak. Prvo, je pitanje odnosa Svetoga Duha s Isusom Kristom. Po našem sudu, ovo je najvažnija pojedinost koja treba biti prihvaćena prilikom razmatranja svega o čemu treba raspraviti vezano za razliku između vjerovanja Istočnih i Zapadnih crkava.
Filioque stavak u Nicejskom vjeroispovijedanju, koji se odražava ovdje u rječniku petog članka, služi kako bi istaknuo bitnu povezanost između druge i treće osobe Božanstva. Mi činimo nasilje nad biblijskim svjedočanstvom vezano za Duha kadgod činimo i jednu od dvije stvari:
1. Kad njega odvajamo od Krista, kao da je njegovo djelovanje na neki način poradi njega samoga ili završava prije negoli Kristovo; ili
2. kada odvajamo Krista od njega i tako umanjujemo ili poričemo djelovanje njega s kime je Bogu zadovoljstvo prilikom praktične primijene blagodati otkupljenja u svome narodu, i na taj način ispuniti milosne nakane Saveza.
Velik broj biblijskih redaka jasno uspostavlja daleko intimniju vezu između Duha i Krista da bi se ona tako lako mogla ignorirati. Važniji među njima bili bi: Ivan 15,26, kao i 20,22; Djela 2,33; Rimljanima 8:9; Galaćanima 4,6; Filipljanima 1,19 i Prva Petrova 1,11.
Vidi i ovo: Tko je Duh Sveti?
Druga stvar od bitnog značaja koju treba istaknuti ima veza sa odnosom Svetoga Duha i Crkve. Griffith-Thomas pruža još jednu pronicljivu primjedbu:
„Nije bez svrhe iskaz vjerovanja u Svetog Duha u Vjerovanjima u neposrednom slijedu s ispovijedi naše vjere u postojanje Crkve.“ (str. 98)
Crkva je točno određeno područje djelovanja Svetoga Duha, i to jest sve od događaja na Pedesetnicu. Trinitarna struktura Apostolskog vjerovanja je nepogrešiva. Vjerovanje je sastavljeno od tri cjeline, a svaka je posvećena po jednoj osobi Božanstva.
Prva cjelina potvrđuje vjerovanje u Boga Oca i govori o njemu kao „Svemogućemu“ i „Stvoritelju neba i zemlje“.
Druga cjelina vjerovanja potvrđuje vjerovanje u Sina i određuje ga kao „Isusa Krista, našeg Gospodina; koji je začet po Duhu Svetom; rođen od Djevice Marije; mučen pod Poncijem Pilatom; raspet, umro, pokopan i sašao nad pakao; koji je uskrsnuo od mrtvih treći dan; uzašao na nebesa; i sjedi zdesna Bogu Ocu Svemogućemu; od tamo će On doći suditi žive i mrtve.“
Treća cjelina vjerovanja potvrđuje vjeru u Svetoga Duha. Ali što je o njemu rečeno? Koji se parametri koriste u odnosu spram njega? Koje su mu osobine pridodane? Po čemu je On, Duh Božji, prepoznat i znan? Vjerovanje daje odgovor na to: „ Vjerujem u svetu katoličku (sveopću) Crkvu; općinstvo svetih; oproštenje grijeha; uskrsnuće tijela; i život vječni.“ Sveti Duh čini Njegov život i djelo očitovanima u Svetoj Crkvi. Život Crkve predstavlja portret koji slika Sveti Duh.
Mi ponekad pokazujemo ono što je jednako strahu podređivanja duhovnosti zbog toga što smo u osnovi neinformirani vezano za službu Boga, Svetoga Duha. A moglo bi biti da ako je Božji narod zaustavljen u svojoj duhovnoj zrelosti i razvoju, da je to zbog toga jer smo premalo posvetili u razmišljanju, naglasku i pozornosti djelovanja Duha svetosti u životu naroda Božjeg.
Vidi i ovo: Tko je Duh Sveti i koja je njegova uloga u životu kršćanina?
Potvrditi Krista i njegovo otkupiteljsko djelo ostvareno na križu zahtijeva od nas da potvrdimo Krista i Njegovo otkupiteljsko djelo primijenjeno u i prema narodu Božjemu, Crkvi. Potvrditi Krista znači potvrditi život Kristov koji se živi u Tijelu Kristovom, koje je hram od živog kamenja „ u kome ste zajedno ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu.“ (Efežanima 2:22)
Autori: Leonard Wayne i Jonathan Riches
Prijevod s engleskog: Danijel Milas
Prethodni članci: 39 članaka vjere
Trebamo vašu pomoć!
Ovu stranicu njezini urednici i suradnici uređuju volonterski. Cilj nam je da se Božja riječ na ovaj način naviješta. Ukoliko želite financijski sudjelovati i vi u ovoj evanđeoskoj misiji, vaše, i najmanje priloge možete uplatiti putem pay pal usluge na ovome linku ili uplatom na žiroračun: KC “Dobroga pastira”, Franje Markovića 7, Osijek. IBAN:HR0824850031100235448 s naznakom: Donacija za Horizonte vjere. Za sva pitanja možete nas kontaktirati putem e-mail adrese: ipaprkc@gmail.com