VIZIJA PROROKA IZAIJE: “Bogocentrični um”

“Bogocentrični um” u reformiranom učenju

”Nemojte se prilagođavati ovome svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma…” (Rimljanima 12,2). Kalvinizam je puno više od pukog stanja uma, no svakako započinje s prosvjetljenjem uma evanđeljem.

Kalvinistima je na umu najčešće slava Božja. B.B. Warfield, teolog s Princetona, je rekao: ”Evanđeosko kršćanstvo stoji ili pada s kalvinizmom.” (tj. evanđelje milosti stoji ili pada s doktrinom o milosti). Warfield  je pod ”kalvinizmom” smatrao ”stajalište da Božja slava preplavljuje život i sva iskustva”.

Ili nešto opširnije:

”Duboko shvaćanje Boga i Njegove slave, shvaćanje koje je neizbježno popraćeno gorkom spoznajom odnosa stvorenja, grešnog stvorenja, spram Boga. Kalvinist je osoba koja je vidjela Boga u svoj Njegovoj slavi i ispunjena je, s jedne strane, osjećajem vlastite nedostojnosti kao stvorenja, grješnog stvorenja, stajanja u Božjoj prisutnosti, a s druge strane obožavanjem i divljenjem da je to Bog koji prihvaća grješnike. Onaj koji vjeruje u Boga bez rezerve, koji je odlučio da je Bog istinski Bog u svakom vidu njegova života, u njegovim  mislima, osjećajima, željama, u njegovu čitavu životu, svim aktivnostima, intelektu, moralu i duhovnosti, kroz sve njegove društvene i duhovne odnose, tada je, po toj, najstrožoj od svih, logici koja vlada nad provođenjem principa u misao i djelo ta osoba kalvinist.”

Za svakog pravog kalvinistu, koji zna da je grješnik i koji je primio Božju milost i želi živjeti Bogu na slavu, prorok Izaija je pravi primjer. U svojoj knjizi ”Practical Implications of Calvinism” (Praktična primjena kalvinizma), Al Martin tvrdi da je šesto poglavlje knjige proroka Izaije povijesni izvještaj o tome kako Bog stvara kalviniste. Nekima će se ovo učiniti vrlo neobičnim povezivanjem. Međutim ako je sama srž kalvinizma žar za Božjom slavom tada teško da ćete pronaći bolji primjer od proroka Izaije.

”One godine kada umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju gdje          sjedi visok i uzvišen. Skuti Njegova plašta ispunjahu Svetište. Iznad njega stajahu       serafi; svaki je imao po šest krila; dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a       dvama je krilima letio. I klicahu jedan drugome:

‘Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama. Puna je sva zemlja Slave njegove’.

Od gromka glasa onih koji klicaše stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni    dimom. Rekoh: ‘Jao meni propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih        usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!’ Jedan od serafa dođe k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; dotače se njome mojih usta i    reče: ‘Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten’. Tada čuh glas         Gospodnji: ‘Koga da pošaljem? I tko će nam poći?’ Ja rekoh: ‘Evo me, mene pošalji!’’’        (Izaija 6,1-8).

Ta vizija, u kojoj Bog otkriva svoju slavu, veličanstvo, svetost i milost, u potpunosti mijenja Izaijin život i službu. Prorok je bio uzdignut u nebo gdje sve odiše Božjom transcendentošću. Na nebu je Bog najuzvišenije proslavljen. Njegova prisutnost ispunja hram, okružen je serafinima, što doslovno znači ’oni koji gore’’, koji unatoč vlastitoj slavi skromno odvraćaju pogled, skrivaju svoje noge kao da se štite od Božje slave koja je najveća. Ovi anđeli glasno slave Boga i ljepotu Njegove svetosti. Njihovi glasovi tresu dovratke nebeskog hrama. Cijelo mjesto je ispunjeno dimom, ogrćući slavu misterijem, a sve to dodaje osjećaju transcendentnosti.

Najvažnije u svemu tome je što Bog radi. Bog sjedi na svom kraljevskom prijestolju, vlada nebom i zemljom s mjesta vrhovne kraljevske vlasti. Samo prijestolje, kao znak Njegova božanskog autoriteta, visoko je i uzvišeno. Bog koji sjedi na nebeskom prijestolju je Bog koji vlada. S tog prijestolja On izdaje kraljevske odluke, uključujući i odluke o izabranju  i izvršava Svoj plan spasenja, privlačeći vjernike Svojom neodoljivom, ustrajnom milošću. S razlogom se Božje prijestolje naziva  ”prijestolje milosti” (Hebrejima 4,16).  Sva milost, koja je izrečena u nauku o milosti, izvire iz tog nebeskog prijestolja.

Izaijina vizija nije samo neki san iz prošlosti, već je i naša stvarnost. Gospodin slave sjedi u središtu neba, a nebrojeni anđeli Ga proslavljaju. To nam potvrđuje i knjiga Otkrivenja jer kada se apostol Ivan našao pred Božjim prijestoljem vidio je isto što i Izaija stotinama godina ranije. Vidio je Boga uzvišenog na nebeskom prijestolju, čuo je šest živih bića koja su okruživala tron kako govore: ‘’Svet, svet, svet Gospodar Bog Svemogući koji bijaše, koji jest i koji će doći’’ (Otkrivenje 4,8). Jedina je razlika što je u Ivanovoj viziji Gospodar koji vlada eksplicitno nazvan Krist. ‘’Tada opazih između prijestolja s četirima Bićima i između Staraca ‘Janje’ gdje stoji kao ‘zaklano’.’’ (Otkrivenje 5,6. Usporedi s Hebrejima 1,3). Ne samo da je Krist na prijestolju, već se i prijestolje nalazi na sredini neba okruženo ljudima i anđelima koji Ga neprestano slave.

00010490Bog ‘’stvara kalviniste’’ tako da osobu uzdigne do svojeg prijestolja gdje se mora pokloniti pred Njegovom veličinom. Za tipičnog puritanca zna se reći: ‘’Njegov Bog je središte njegova života’’. Bog jest središte, suverenom moći vlada nad svime. Pravi kalvinist je to vidio i stoga je Bog u središtu svega što čini. Bog je središte štovanja jer u istinskom štovanju pažnja je usmjerena na Boga i Njegovu slavu, a ne na zemaljske stvari. Bog je središte misli svakog pravog kalvinista. ‘’Zarobljujemo svaki razum da se pokorava Kristu.’’ (2 Kor 10,5), i s time na umu misli svakog kalviniste počinju i završavaju s Bogom. Vizija Božje veličanstvene suverenosti oblikuje njegov čitav način razmišljanja, ispunjavajući mu um s mislima o Bogu i Njegovoj slavi i na taj način Bog milosti postaje središtem njegova života. Ono što je puritanac John Winthrop iskusio u svom obraćenju je i svjedočanstvo svakog pravog kalviniste: ”Sada sam se zbližio s Gospodinom Isusom Kristom… Kada bih išao na put, On bi išao sa mnom, kada bih se vraćao, On se vraćao sa mnom. Putem bih razgovarao s Njime, išao bi na počinak sa mnom i probudio bih se s Njime. Njegova ljubav je predivna, nisam čeznuo ni za čime na nebu ni na zemlji osim za Njime.”

Preuzeto iz knjige:  Philip Graham Ryken, Tko je pravi kalvinist?

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s