ZNAMO LI ŠTO JE KRŠĆANSKA LJUBAV?

Bože, onima koji te ljube pripravio si dobra koja nadilaze
ljudsko shvaćanje; ulij u naša srca takvu ljubav prema
tebi, da tebe ljubeći u svemu i iznad svega, postignemo
tvoja obećanja koja nadilaze sve naše želje, po Kristu
Isusu, Gospodinu našemu, koji s tobom i Duhom Svetim
živi i kraljuje, jedan Bog, u sve vijeke vjekova. Amen.

Čitanja: Dj 10,25-26.34-35.44-48; Ps 98,1-4; 1Iv 4,7-10; Iv 15,9-17


Godine 2012. našu regiju je potresla vijest o jednoj mladoj ženi Jeleni koja je bolovala od tumora na mozgu. Jelena je bila trudna sa svojim prvim djetetom,i Jelena je morala birati između liječenja (koje bi prekinulo trudnoću) i rođenja svoga sina Nikole.
Kako su tada prenijele jedne dnevne novine, Jelena je odlučila roditi svoga sina kako bi prije smrti “osjetila što znači biti majka, odnosno što znači biti roditelj”. Njen suprug ju je podržao u tome. Jelena je tom prilikom izjavila “Dosad sam imala dvije operacije i kada sam bila u bolnici na terapijama, odlučila sam da želim imati dijete, koje će moći da mi dođe u posjet. Željela sam da vidim kako je biti majka i suprug me je u tome podržao i bio je uz mene“. Jelena je rodila zdravog sina Nikolu a umrla je nedugo nakon što je postala majka. U sinu je dobila radost roditeljstva a u suprugu prijatelja za vječnost. Ima li veće ljubavi, ima li veće žrtve od ove?

U današnjem evanđeoskom odlomku, Isus se u velikim duševnim bolima obraća svojim učenicima. Njegov život nalazi se na samome kraju i zna da će biti predan na smrt. Isus od smrti ne bježi ali bol je ipak nesnosna. Obraća se učenicima posljednji put, nasamo, kao umirući član obitelji na smrtnoj postelji, kao prijateljima prije nego li će ih morati napustiti. “Kao što je otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas. Ostanite u ljubavi mojoj“. Ovim riječima Isus govori učenicima dvije vrlo važne stvari:

1. Otac ljubi svojega Sina neograničeno, a Sin ljubi nas neograničeno
2. Isus nam govori da ljubimo jedni druge onako kako on nas ljubi – neograničeno

Ako zapovijedi moje uzdržite, ostat ćete u ljubavi mojoj, kao što sam i ja održao zapovijedi Oca svojega, i ostajem u ljubavi njegovoj“. Iako će Isus biti predan na križ, na smrt, on će ipak biti ljubljen od Oca jer Očeva ljubav nije ograničena. Kao što Otac ljubi grješnika i daje Sina svoga za njihovo spasenje tako Sin prihvaća svoju ulogu spasitelja i poslušno čini ono što mu je rečeno od Oca. Sin ljubi Oca, a Otac ljubi Sina, te Otac i Sin jednakom požrtvovnom ljubavi ljube nas – obične grješnike.

No Isus, bez obzira koliko emotivan i duševno shrvan u tome trenutku bio govori i sljedeće: “Ovo vam rekoh, da bude radost moja u vama, i radost vaša da se ispuni“… podsjeća li nas to na Jelenu, podsjeća li nas to na radost majčinstva koju je Jelena toliko tražila i trebala? Ona je željela zajedništvo sa svojim malim Nikolom i željela je dijeliti tu radost s njim kako bi on jednoga dana u radosti prihvatio dar života koji mu je majka u bolovima i konačno svojom smrti podarila.

Ovim djelom Trojstveni Bog daje sebe kao žrtvu da spasi one koje ljubi, odnosno ovim djelom Bog sam želi umrijeti kako bi spasio ono što mu je od velike važnosti – a to smo mi. Riječ je postala čovjekom da pati i umre za nas, do tada još neprijatelje Boga živoga.

Od ove ljubavi nitko veće nema, da tko život svoj položi za prijatelje svoje. Vi ste prijatelji moji, ako činite, što vam ja zapovijedam.

Bog će po svojoj žrtvi od neprijatelja stvoriti prijatelja. Isus želi da budemo njegovi prijatelji. Isus daje svoj život za nas, kako bismo iskusili radost koja se nalazi samo u Bogu. Pravo prijateljstvo znači žrtvovati se za drugoga, pravo prijateljstvo s Bogom znači žrtvovati se za Kraljevstvo Božje.

Bog je uistinu naš prijatelj, i ranije je s nekima boravio kao prijatelj. Pročitajmo što piše u Izlasku 33,11.13: “A govorio je Gospod s Mojsijem licem u lice, kao što govori netko s prijateljem svojim. ‘Pa ako sam doista našao milost u očima tvojim, onda mi objavi namjere svoje, da na tebi spoznam, da sam našao milost u očima tvojim.”

U Ivanu 15,15 čitamo Isusove riječi: “Više vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna, što radi gospodar njegov; nego vas nazvah prijateljima, jer vam sve objavih, što sam čuo od Oca svojega.” U Isusu Kristu Bog nas ne naziva slugama već nas naziva prijateljima jer nam sada otkriva svoje namjere, otkriva nam puninu svoga spasenjskog plana, a taj je da će se žrtvovati do kraja kako bi spasio svoj ljubljeni narod. On nas želi za prijatelja a ne neprijatelja. Mi smo se odvratili od njega a on se približio nama kako bi se pomirio, kako bi nam oprostio.

I sada kada se spasenjski čin približava svome vrhuncu, kada je Otac predao svoga Sina za spasenje svijeta, Sin se u potpunosti predaje Očevoj volji i kreće prema ključnome vremenu u povijesti spasenja. Bog će umrijeti da zadobije svu svoju djecu. Poput Jelene koja umire da zadobije svoje dijete. To je čin istinske ljubavi.

Ovo vam zapovijedam. Ljubite jedan drugoga“. To su Isusove riječi upućene i nama danas. Ljubimo jedni druge kao što je Isus ljubio nas.

LJUBAV KAO ŽRTVA

No razumijemo li uistinu što je Kristova ljubav? Razumijemo li što je prijateljstvo s Bogom? Pogledajmo što o tome piše u Jakovljevoj poslanici.

Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću. Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djela jalova? Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima, kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga? Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavršila te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost pa prijatelj Božji posta.

Ljubav koja se ne žrtvuje ne može biti Božja ljubav. Prijateljstvo s Bogom bez žrtve nije prijateljstvo već obično poznanstvo. Mnogi Boga prepoznaju nedjeljom ujutro na bogoslužju ali tokom tjedna Bogu ne prinose sebe kao žrtvu, a ima i onih koji i nedjeljno bogoslužje žrtvuju kako bi ugodili svijetu.

1. Postoji velika razlika između prijateljstva i poznanstva!
Danas će vam mnogi reći da imaju prijatelje, da vole svoje prijatelje no preko noći će im lako okrenuti leđa. Baš me je nedavno jedan arhiđakon upitao koliko je mojih prijatelja ostalo uz mene nakon što sam postao svećenik. Odgovor je nažalost, jako malo. S nekim ljudima s kojima sam dijelio djetinjstvo i mladenaštvo sada su poput stranaca s kojima se tek jedva čujem preko društvenih mreža. Moj život više nije poput njihova života. I premda možda jednako griješim kao i oni ja s njima svoj grijeh više ne dijelim kao niti oni svoj sa mnom. pertobatan-dari-ikatan-duniawi.jpgIako smo se voljeli i bili smo prijatelji, sve je to više-manje bilo vrlo površno i temeljilo se prizemnom hedonizmu koji smo imali jedni u drugima. Bili smo potpora jedni drugima, potpora u neprijateljstvu spram Boga. Ja mogu reći da poznajem svoje bivše prijatelje ali ne mogu reći da imam zajedništvo s njima, nema tu više prijateljstva jer moj grijeh je na križu s Kristom a njihov je u njima a ja s time ne mogu živjeti. Meni treba ohrabrenje za svetost a ne ohrabrenje za samouništenje. Moj prijatelj je Isus jer je on bio spreman žrtvovati se za mene, no moji prijatelji nisu to bili spremni učiniti kao što ni ja nisam bio spreman to učiniti za njih. To nije prijateljstvo, to nije ljubav.

2. Ljubav se uvijek žrtvuje
Prava ljubav nije temeljena na zajedničkim druženjima već na žrtvi koju podnosimo jedni za druge. Ljubav je uvijek žrtva. Pogledajmo što piše u poslanici Korinćanima:

Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav, ne zavidi,
ljubav se ne hvasta, ne nadima se;
nije nepristojna, ne traži svoje,
nije razdražljiva, ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.

Žrtvovati svoje “JA” za Drugoga jest istinska ljubav. Razmislimo malo, jesmo li spremni žrtvovati svoj život za brata ili sestru u Kristu? Ne govorim samo umrijeti za nekoga već govorim i o sitnicama.
Evo primjera: Često sam pozivan od svojih “prijatelja” iz svijeta da im se pridružim na zabavama, na raznim proslavama. Te zabave i proslave su obično za vikend kada trebam biti u Božjem domu i služiti Bogu, zahvaljivati mu i sakramentalno s Bogom općiti. Ja moram reći NE takvom pozivu, ja im moram reći NE kako bih Bogu mogao reći DA. Pogledajmo naše živote, koliko smo puta morali reći NE Isusu koji se žrtvovao za nas kako bismo rekli DA onima koji žele biti naši prijatelji. Svako prijateljstvo od nas traži žrtvu, svaka ljubav je nužno žrtva, no koga ćemo žrtvovati: “prijatelje” iz svijeta kako bismo bili s Kristom, ili ćemo žrtvovati Krista kako bismo imali ljubav u svijetu. Nema nam druge, nešto ćemo morati žrtvovati a ta žrtva ukazuje na stanje našega duha. Ljubiti grješnika i ljubiti svijet ne znači imati zajedništvo s njime već znači približiti svijet Bogu. Pročitajmo što piše u poslanici Rimljanima:

Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim da prinesete sebe kao žrtvu živu, svetu i ugodnu Bogu – kao svoje duhovno bogoštovlje. Nemojte se prilagođavati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno!

KRŠĆANI NE PRIPADAJU SVIJETU

Nemojmo biti obeshrabreni, radujemo se u Kristu. On je sve učinio za nas kako bismo mi sve činili jedni za druge. On je žrtvu podnio za nas kako bismo se mi mogli žrtvovati za braću i sestre u Kristu. Ne zaboravimo da mi nismo prijatelji sa svijetom, već smo prijatelji s Bogom. Pogledajmo kako će Isus nešto kasnije izgovoriti u razgovoru s Ocem:

Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi.
Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta”.

Isus moli za nas da nas svijet ne odvuče na svoju stranu. Mnogi su tako pali i vratili se u svijet. Mi budimo mudri, pazimo jedni na druge, ljubimo jedni druge i žrtvujmo sebe za brata i sestru u Kristu, baš kao što se Krist žrtvovao za nas. To je kršćanska ljubav!

AUTOR: A. Pehlić, župnik Protestantske reformirane crkvene općine u Karlovcu i Zagrebu

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s