Ako me pitate što euharistijski kruh dobiva posvećenjem u odnosu na ono što je prije toga bio i kakva je to pretvorba ili promjena, što ju sveti oci priznaše u kruhu nakon posvećenja, odgovaram da kruh prije posvećenja nije ništa drugo do običan kruh i samo materijalna hrana tijelu, ali se nakon posvećenja, mijenja duhovno, ne materijalno, jer postaje sakramentalnim kruhom te poprima znatne i začudne povlastice tako da svatko tko ga dostojno uzima pri svetoj pričesti prima pravo tijelo Kristovo na jedan neizreciv, ali duhovni i sakramentalni način. Budući da je Krist odredio i obećao da će se taj kruh svaki put kada, zahvaljujući pričesti postaje sakramentnim, dostojno uzimati, on će duhovno dati svoje tijelo i sve druge čudesne duhovne prednosti, što hrane duše onih koji će se tako dostojno pričešćivati.

Kada je riječ o tome duhovnom učinku, izazvanom duhovnim primanjem tijela Kristova, svaki put kad se posvećeni kruh dostojno prima tijekom čina svete pričesti, očevi rado taj kruh nazivaju Tijelom Kristovim. Tako je Krist, pričešćujući svoje apostole na Posljednjoj večeri, kruh što im ga dade, doista nazvao svojim tijelom. Na isti način moramo shvatiti i posvećeno vino, što ga doista pijemo u ovome sakramentu, kao samu krv Kristovu, koju pijemo duhovno, a ne stvarno. U tome sakramentu posvećenje kruha i vina duhovno postoji pravo tijelo i prava krv Kristova sa svojim istinskim i stvarnim učincima, salivenim u duše dostojnih pričesnika, iako nije ni tijelo ni krv tjelesna.

Marko Antonije de Dominis, Izabrani radovi 2, Split: Lamaro, 2003., str. 150-151

Povezani članci: Što je povezalo nadbiskupa splitskog Marca Antonia de Dominisa (17. stoljeće) i protestantizam u Hrvatskoj (u 21. stoljeću)?