ŠTO NAM JAKOVLJEV SAN GOVORI O BOŽJOJ MILOSTI I NAKLONOSTI?

Autor: Jasmin Milić

Jakov ostavi Beer Šebu i zaputi se u Haran. Stigne u neko mjesto i tu prenoći, jer sunce bijaše već zašlo. Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne. I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze.  Uza nj je Jahve te mu govori: »Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvome potomstvu. Tvojih će potomaka biti kao i praha na zemlji; raširit ćete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom će se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje. Dobro znaj: ja sam s tobom; čuvat ću te kamo god pođeš te ću te dovesti natrag u ovu zemlju; i neću te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obećao.« Jakov se probudi od sna te reče: »Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!«  Potresen, uzviknu: »Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska!« Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen što ga bijaše stavio pod glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja. Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo Luz.      Post 28,10-19

Jakov je bio sin Izaka, onoga Izaka koga je njegov otac Abraham, na Božje traženje htio žrtvovati. No, Bog je samo kušao Abrahamovu vjeru. Zaustavio je tragediju jer je imao plan za Izakov život. Nema nevolje koja može zaustaviti Božje namjere s nama. Kada je Izak stasao u mladića, kada mu je majka Sara već umrla a Abraham ostario, Bog mu je dao ženu po imenu Rebeka. Pismo nam kaže kako je Izak u ljubavi prema Rebeki nalazio utjehu nakon majčine smrti (Post 24,67).  S Rebekom je Izak imao dva sina blizanca, starijeg Ezava i mlađeg Jakova.

Došlo vrijeme da rodi, kad gle – blizanci u njezinoj utrobi. Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrtač. Stoga mu nadjenuše ime Ezav. Potom se pojavi njegov brat. Rukom se držao Ezavu za petu. Zato mu nadjenuše ime Jakov. Izaku je bilo šezdeset godina kad su oni rođeni. Kad su dječaci odrasli, Ezav postane vješt lovac, čovjek pustare. Jakov je bio čovjek krotak i boravio je u šatorima. Izaku je Ezav bio draži jer je volio divljač, a Rebeka je više voljela Jakova. Jednom Jakov kuhaše jelo. Ezav stigne s polja, gladan. Reče Ezav Jakovu: “Daj mi toga crvenog variva da pojedem jer sam izgladnio.” Stoga mu je ime Edom. A Jakov odgovori: “Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!” Ezav reče: “Evo me skoro na smrti; što će mi prvorodstvo!” Jakov nastavi: “Prije mi se zakuni!” On mu se zakune, i tako proda Jakovu svoje prvorodstvoTada Jakov dade Ezavu kruha i čorbe od sočivice. Jeo je i pio, onda se digao i otišao. Tako Ezav pogazi svoje prvorodstvo.    Post 25,24-34

Starijem Ezavu pripadao je poseban očev blagoslov. No, Rebeka je više voljela Jakova te ga je nagovorila da na prijevaru dođe do očeva blagoslova prvi. Zanimljivo je da Biblija kaže kako je Jakova ljubio a Ezava omrznu (Mal 1, 3). Bog je, kao suveren, imao poseban plan za Jakova. U tome smislu upotrijebio je ljubav Rebeke prema svome sinu, no, nije Rebeka glavni krivac u ovoj priči. Jednostavno, to je bila Božja volja za Jakova.

Kako je izgubio prvorodstvo i očev blagoslov, Ezav je bio jako ljut na brata te ga je želio ubiti (Post 27,41-45).  Jakov bježi, sklanja se od ljutitog brata. Bježeći iz svoga doma, iz Beer Šebe, odlazi u Haran. Na putu je stigao u neko mjesto na kojem je odlučio prenoćiti. Uzima kamen i stavlja ga pod glavu. Kamen je ovdje zapravo znak Jakovljeve bespomoćnosti. Nema nikoga i nema ništa. Nema ništa ni pod glavu staviti osim gruboga kamena.

Jakov bježi, usmaljen je, bez ljudske podrške, bez zaštite i možda u smrtnom strahu. Zasigurno da je čeznuo za zaštitom i vodstvom. U takvoj njegovoj situaciji, sam mu se Bog objavljuje, njemu, koji je po ljudskim mjerilima prevarant i nedostojan Božje zaštite i Božje naklonosti. Ali Bog nas gleda na svoj način i drugačijim očima. Prekrasna je milost Božja prema nama.

Jakov je usnio san. Vidi ljestve koje stoje na zemlji a vrhom do nebesa dopiru. Uz te ljestve anđeli se penju i silaze. Ove ljestve povezuju čovjeka s Bogom. Bog nije dalek i nedostižan, već uzdiže čovjeka do samog neba i objavljuje mu se po svojim glasnicima.

Tko je to tko spaja nebo i zemlju? Što je to Bog objavio Jakovu? U Ivanu 1, 51 čitamo: „…vidjet ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sinom čovječjim“. Bog je Jakovu zapravo objavio samoga Krista koji spaja nebo i zemlju, koji uzdiže čovjeka do samoga neba. Bog izabrire , ljudski gledano, nedostojnog, da mu otkrije uzvišeni plan spasenja.

441798009Neki bibličari smatraju da je ovdje prikladniji prijevod stube (stepenice) nego ljestve. Sveti su oci u ovomu vidjeli i kršćaninovo duhovno napredovanje u vrlinama. Sveti Ivan Klimak (ili lestvičnik) napisao je prije 1400 godina glasovitu knjigu: Ljestve ili 30 stuba do raja. U toj knjizi se govori i različitim napastima koje kršćanina napadaju na putu do neba te razvijanju kršćanskih vrlina, odnosno duhovnom uspinjanju našega cilja. Pismo nas često potiče na duhovni razvoj, da uzrastemo i visinu rasta Kristovog, da se vježbamo u pobožnosti, da težimo za svetošću…

Jakov se osjećao  usamljen, ali nije sam. Sam Bog mu dolazi u san, sam Bog mu govori, ohrabrujući ga i dajući mu prekrasna obećanja.

Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvome potomstvu. Tvojih će potomaka biti kao praha na zemlji; raširit ćete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom će se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje. Dobro znaj: ja sam s tobom; čuvat ću te kamo god pođeš te ću te dovesti natrag u ovu zemlju; i neću te ostaviti dok ne izvršim što sam obećao. (Post 28, 13-15)Bog mu se objavljuje kao Bog otaca njegovih. No, isti taj Bog postaje i Jakovljev. U kasnijim objavama Bog će se objavljivati i kao Bog Abrahama, Izaka i Jakova. Bog Biblije postaje osobni Bog onima koje u svojoj suverenosti privuče k sebi. On nije dalek, nedostižan, nerazumljiv. Na poseban se način Bog otkriva u Isusu Kristu. Po njemu Bog postaje potpuno blizak ljudima (što je obljavljeno i u ovom snu). Svi mi koji smo prihvatili Isusa Krista kao svoga Gospodina i Spasitelja, zapravo imamo Boga koji je Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.. i NAŠ!

 

  • Bog mu obećava potomstvo. Njemu, bjeguncu, beskućniku, usamljenom… Bog obećava veliku budućnost i brojno potomstvo. Njegovo potomstvo je narod Izraela, onaj narod kojega je Bog u Starome zavjetu izabrao kao svoj, kao svoju crkvu. U postanku 32, 23-31 opisana nam je borba Jakova sa samim Bogom. Jakov se bori za blagoslov. I na kraju ga dobija. Bog mu mijenja ime na Izrael. S toga je Jakov zapravo praotac Izraela. Bog je ispunio obećanje o njegovom potomstvu na veličanstveni način.
  • Bog ga ohrabruje da je s njim. U situaciji u kojoj se Jakov nalazio, ovo mu je ohrabrenje puno značilo. Koliko puta nailazimo u Bibliji na ovakva obećanja. Najljepši, ohrabrujući redci nalaze se u Izaiji 43, 1-7. I ove su riječi upućene Jakovu, odnosno Izraelu. Ove su riječi upućene i nama nad kojima je ime Božje sazvano. Kao vjernici, moramo biti sigurni da je Bog svugdje prisutan. Gdje god se nalazili, u kakvim god okolnostima bili, nismo izvan domašaja Božje očinske ruke. On je s nama! U teškim situacijama potrebno je smiriti se i znati da imamo Boga. U Psalmu 46, 11 Bog poručuje: „Miruj, i onda znaj da Bog sam ja, uzvišen među narodima, uzvišen nad zemljom“ (Franjevačka Biblija).
  • Bog mu obećava da će ga čuvati, da će ga dovesti natrag u njegovu zemlju i da će se Božja obećanja izvršiti. To se doista i dogodilo Jakovu. No, poruka ovoga obećanja je puno dublja. Apostol Pavao u Filipljanima 1,6 govori o tomu da će Bog i dovršiti započeto Božje djelo u nama. Ovdje razmišljam o djelu spasenja. Bog nas je izabrao, pozvao k spasenju, započeo dobro djelo u nama. Na putu k vječnosti bit će i lutanja, ali Bog će biti s nama gdje god kročimo. Bog će nas čuvati, Bog će nas na kraju u obećanu zemlju dovesti. To se u našem učenju naziva „ustrajnost svetih“. Ništa nas ne može zaustaviti na putu k nebu. Ne zato što smo mi sveti, dobri i dostojni (Jakov to nije bio) već zato što je Bog s nama!

Jakov, i ako udostojen velike Božje milosti, ponaša se poput Tome. Traži znak, želi biti siguran da će Bog sve izvršiti što je obećao. Ljudska nevjera je često prepreka da uživamo u svim blagoslovima koje nam Bog daje. No, i pored toga, Bog potvrđuje svoju riječ u našim životima. I ne preostaje nam ništa drugo nego da poput Tome uskliknemo: Gospodin moj i Bog moj!

Kamen pod kojim je spavao Jakov pomazuje uljem (posvećuje ga, odvaja ga za posebnu svrhu. (Odatle i običaj da se oltari i danas u nekim crkvama pomazuju uljem kod posvete) a grad u kojem se sve to dogodilo naziva Betel (ranije se zvao Luz). Betel u prijevodu znači „Kuća Božja“.  Upravo se to dogodilo Kristovim dolaskom na zemlju. Bog se spušta k nama u ovu suznu dolinu. Zemlja postaje mjesto Božje objave, zemlja postaje kuća Božja jer tu Bog prebiva. Kršćanstvo je predivno otkrivenje Boga među ljudima. Krist je Emanuel – Bog s nama! Riječ Božja – Krist – se ušatorila među nama!

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti sljedeći link.

  • IPA

 

 

 

 

 

 

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s