KOME PRIPADA OBEĆANA ZEMLJA?

Autor: John Piper

“Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe. I tako će se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doći će sa Siona Otkupitelj, odvratit će bezbožnost od Jakova. I to će biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove. U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca. Ta neopozivi su dari i poziv Božji! Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe, tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe. Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.” (Rimljanima 11,25-32)

Danas bih se želio osvrnuti na problem Izraela u odnosu na “Obećanu zemlju” Bliskog istoka. Ovo nije primarno ekspozitorska poruka Rimljana 11 već je pokušaj predočavanja implikacija Rimljana 11 i ostatka Pisma u okviru problema koje imamo danas. Postojanje Izraela na Bliskom istoku i pitanje granica te suverenosti su možda najeksplozivniji faktori vezani za terorizam u svijetu te faktor nestabilnosti u odnosu između arapsko-zapadnih odnosa.

Arapski i židovski korijeni u toj zemlji postoje više tisuća godina. Jedna i druga strana tvrde da im zemlja pripada ali ne samo zbog povijesne prisutnosti već i zbog božanskog prava. Ne bih želio izlagati detaljni plan pomirenja ali htio bih ukazati na neke biblijske istine koje bi nas mogle voditi do promišljanja mira u tom dijelu Zemlje. Ono što mislimo o tome, što govorimo, puno znači jer političari su pod utjecajem svojih suradnika u ovim teškim situacijama koje su prepunjene religijom. Moramo znati i kako moliti. Stoga zbog svih ovih razloga i zbog toga što je Bog vrlo uključen u ovaj problem, moramo govoriti u kontekstu Rimljana 11.

Ono što vidimo u Rimljanima 11 jest kako je Izrael kako cjelina, kao etnička zajednica, živjela iz generacije u generaciju i kako korijene saveznih obećanja ima u Abrahamu odnosno njegovim potomcima. U retku 16b čitamo: “Ako li je korijen svet, svete su i grane.“. Ovo tumačimo u kontekstu 28. retka “U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca“. Ovaj izraz “otaca” odgovara korijenu u retku 16. Zato ta obećanja dana ocima impliciraju da će jednoga dana cijelo stablo sa svim svojim granama biti spašeno jednoga dana.

Stoga redak 28. govori da su za sada “protivnici”. Redak 28a: “U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas“. Drugim riječima, odbacivši Mesiju stavili su se opoziciju spram Boga. Isus to govori u Ivanu 8,42: “Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla“. Isus je lakmus test naspram svake religije koja tvrdi da štuje pravoga Boga. Izrael ne ljubi Isusa kao Sina Božjega i kao Mesiju, stoga su oni “protivnici Božji”.

Kada 16. redak kaže da ako je korijen svet pa da su time svete i grane, to znači da ako je Bog odabrao praoce Abrahama, Izaka i Jakova za svoje, ako ih je izdvojio i podario im obećanja saveza tada će jednoga dana (poslije našega vremena kada se sukobi završe) njihovi potomci vratiti Bogu po Isusu Kristu. Time će postati Božji odabrani, sveti narod. Nevjera i bezbožništvo bit će zauvijek uklonjeni od Jakova (redak 26).

Sada se pitamo je li tzv. “Obećana zemlja” dio nasljedstva i spasenja što će ga “cijeli Izrael” zadobiti? Ako jest, što nam to govori o današnjim pravima Izraela na zemlju?

Prilikom razvijanja odgovora na ovo pitanje želio bih uspostaviti sedam istina koje su temeljene na Pismu.

1. Bog izabire Izraela od svih naroda zemaljskih kao svoju svojinu.

Ponovljeni zakon 7,6: “Ta ti si narod posvećen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj, izabrao da među svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod.

2. Zemlja je dio vječnog nasljedstva obećanog Abrahamu i njegovom potomstvu.

Postanak 15,18: “Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavši: “Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata”

Možemo slično vidjeti u Postanku 17,7-8 gdje Bog govori Abrahamu “Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe – Savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe. Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica – svu zemlju kanaansku – u vjekovni posjed; a ja ću biti njihov Bog.

Tada Bog potvrđuje obećanje dano Jakovu, Abrahamovom unuku u Postanku 28,13: “I gle, gore nad njima stajao je Gospod i govorio: Ja sam Gospod, Bog oca tvojega Abrahama i Izaka. Zemlju, na kojoj počivaš, dat ću tebi i potomcima tvojim“. A kada je Jakov bio na samrti dozvao je Josipa i rekao mu (u Postanku 48,3-4): “Bog Svemožni, El Šadaj, objavi mi se u Luzu, u zemlji kanaanskoj; blagoslov mi dade, a potom mi reče: Učinit ću te rodnim i mnogobrojnim, učinit ću da postaneš skup naroda, a tvome potomstvu poslije tebe dat ću ovu zemlju u posjed zauvijek.“.

Ovo naravno tvori veliki rascjep između islamskog poimanja Božjeg saveza i judeo-kršćanskog poimanja saveza. No mi vjerujemo da je ovo Božja riječ, potvrđena po Gospodinu Isusu pa zato možemo reći da je određeno kako zemlja pripada Izraelu.

3. Obećanje dano Abrahamu, uključujući obećanje zemlje, za vječnost naslijedit će samo istiniti duhovni Izrael, a ne neposlušni i nevjerni Izrael.

Ovo je smisao Rimljana 9. Pavao govori o izgubljenosti mnogih Židova koji su odbacili Isusa pa stoga nestaju, ili kako je rečeno u recima 6 do 7, “Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela; i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku će ti se nazivati potomstvo“. Drugim riječima, nitko ne može zadobiti obećanje samo zato što je Židov. Židovski narod je u Božjem planu no to ne znači sigurnost za ništa, odnosno to ne kvalificira osobu za obećanja dana Abrahamu i njegovim potomcima. U Rimljanima 9,8 jasno piše: “To jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego – djeca obećanja računaju se u potomstvo“. Biti rođeni Židov ne znači da se automatski baštini obećanje, bez obzira bilo to obećanje za zemlju ili neko druge obećanje.

To je jasno u Starome zavjetu i jasno je u učenju Isusa Krista (pogledajte točku 4). Na primjer, u popisu prokletstava koje je Bog obećao onima koji prekrše njegov savez i napuste ga govori ovako: “Kako se Jahve nad vama radovao usrećujući vas i množeći, tako će se Jahve radovati nad vama rušeći vas i uništavajući da se iskorijenite sa zemlje u koju idete da je zaposjednete” (Pnz 28,63). Kroz povijest Izraela svako kršenje saveza, neposlušnost i idolopoklonstvo rezultiralo je otkidanje Izraela od božanskoga prava na zemlju.

Također je važno ne pretpostavljati iz ovoga da nežidovske nacije (poput Arapa) imaju pravo zlostavljati Izrael. Izrael i dalje ima sva ljudska prava kao i svi drugi narodi bez obzira što je u sadašnjosti izgubio svoja božanska prava na zemlju. Sjetite se da su narodi koji su rado gledali na božansku kaznu spram Izraela bili kažnjeni od Boga (Izaija 10,5-13; Joel 3,2).

Stoga, obećanja dana Abrahamu i njegovom potomstvu o nasljeđivanju zemlje ne znači da će svi židovi naslijediti to isto obećanje. Na kraju će se sve svesti na stvarni Izrael, onaj koji čuva savez i poslušan je Bogu.

4. Isus Krist je došao na svijet kao židovski mesija no njegov narod ga je izdao i prekršio savez s njihovim Bogom.

Kada je Isus upitao svoje učenike “Što ljudi kažu tko sam?“, Petar je odgovorio “Ti si Krist [odnosno židovski Mesija], Sin Boga živoga“. Isus mu odgovara “Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.” (Matej 16,16-17). A kada je veliki svećenik upitao Isusa “Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?“, Isus odgovara “Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.” (Marko 14,61-62).

Iako je Isus bio Mesija i učinio je mnoga snažna djela te je učio s velikim autoritetom i ispunio starozavjetna obećanja, izraelski narod ipak ga je odbacio. To je bilo najozbiljnije kršenje saveza i neposlušnost koju je Izrael ikada iskazao u svojoj povijesti.

Zato je Isus rekao prispodobu o najamnicima koji su ubili gospodareva sina koji je došao po žetvu, te je završio parabolu ovim riječima (Matej 21,43) “Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas Kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!“. Zbog toga je i rekao u Mateju 8,11-12, nakon što je vidio vjeru stotnika i nevjeru Izraelovu “Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi“.

Izrael je prekršio savez s njihovim Bogom i danas živi u neposlušnosti i nevjeri spram Sina i Mesije. Zato Pavao piše u Rimljanima 11,28 “U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca“.

5. Stoga, sekularna država Izrael danas nema pravo na zemlju ali i oni i mi moramo tražiti mirni dogovor koji nije baziran na božanskom pravu već na međunarodnim principima pravde, milosti i praktične provedivosti

Ovo proizlazi iz svega onoga što smo rekli do sada a implikacije ima na nas koji vjerujemo u Bibliju i Krista kao našega Spasitelja i kao Gospodara povijesti, te ne bismo trebali davati podršku kako židovskim tako i palestinskim djelovanjima. Trebamo odobravati ili ne odobravati na temelju biblijski standarda pravde i milosti za sve narode. Trebali bismo ohrabrivati naše predstavnike da traže nagodbe koje u obzir uzimaju povijesne i društvene tvrdnje obaju naroda. Niti jedna strana ne bi smjela dobiti primat na temelju božanskog prava na zemlju. Ako vjerujete u ovo, bilo bi dobro tako reći svojim predstavnicima u Vladi.

Ne negiramo terorizam niti negiramo židovsko korištenje sile, kao što osobno ne mjerim njihovu razinu krivnje ili moralne ekvivalencije. To mi nije cilj. Moj cilj je balansirano debatirati u smislu da niti jedna strana ne smije dobivati prednost na temelju božanskog prava. Pretpostavljati kako bi pravda trebala izgledati je dugačak i zastrašujuć zadatak. Nisam riješio taj problem ali mislim da ćemo bolje napredovati ako se ne priklanjamo niti jednoj strani niti da smatramo da je bilo koji narod sankcioniran od strane Boga u trenutnom sukobu.

6. Po vjeri u Isusa Krista, židovskog mesije, nežidovi će postati nasljednici obećanja danog Abrahamu a što uključuje i obećanje na zemlju.

Po riječima Rimljana 11,17 “Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina [pogani], pricijepljen umjesto njih, postao suzajedničar korijena, sočnosti masline” – to znači da postaju dio otkupljenog naroda i dio saveza pa i vjere Abrahamove. Razlog za to je, kako Pavao piše u Rimljanima 4,13 “Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere“. Zato su svi koji su ujedinjeni u Kristu dio potomstva Abrahamova a po vjeri su dio saveza koji je sklopljen s njim i njegovim potomstvom.

Evo još jednog argumenta za ovu istinu – Efežanima 2,12: “U ono vrijeme bijaste izvan Krista, udaljeni od građanstva izraelskoga, tuđi Savezima obećanja, bez nade bijaste i neznabošci na svijetu“.

Zato će židovski vjernici u Isusu kao i pogani u Isusu naslijediti zemlju. Najlakši način za vidjeti tu istinu jeste da ćemo mi naslijediti cijeli svijet a što uključuje i zemlju. Židovski kršćani i poganski kršćani neće se boriti oko toga kome pripada Obećana zemlja jer će sva nebesa i sva zemlja biti naša. 1. Korinćanima 3,21-23: “Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše. Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji“. Svi nasljedovatelji Krista, i samo oni, naslijedit će Zemlju što uključuje i Obećanu zemlju.

7. To nasljeđivanje dogodit će se kod Kristovog drugog dolaska kada će uspostaviti svoje kraljevstvo, a ne prije toga. Do tada, mi kršćani ne smijemo uzimati oružje kako bismo zauzeli svoje nasljedstvo već trebamo položiti naše živote da podijelimo naše nasljedstvo s mnogima.

Sjećate se onih važnih riječi koje je Isus izrekao Pilatu u Ivanu 18,36: “Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde“. Kršćani ne uzimaju oružje kako bi Kraljevstvo Božje napredovalo. A u onaj slavni dan i Židov i kršćanin koji su očuvali vjeru u Krista primit će svoje obećanje. Dogodit će se veliki obrat: posljednji će biti prvi, a krotki – u zajedništvu s Božjim janjetom – naslijedit će zemlju.

Stoga, priđite krotkom i poniznom Kristu dok još ima vremena, primite oproštenje grijeha i nadu slave.

Preveo s engleskog: Almir Pehlić

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti sljedeći link.

IZVOR:

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s