Čitanja: Dj 2,1-11; 1 Kor 12, 3b-7, 12-13; Iv 20,19-23

Pedeset dana nakon Uskrsa slavimo blagdan Duhova. Naziv Duhovi je preuzet iz staroslavenskog jezika gdje je to genitiv jednine a odnosi se na Duha Svetoga a ne na više duhova, kako to može zvučati u našem modernom jeziku. Zato s pravom možemo reći da je ovo blagdan Duha Svetoga.

Pedeset dana iza Pashe, Židovi su slavili Pedesetnicu, odnosno blagdan sedmica (Lev 23,15; Iz 34,22). To je zapravo bio dan zahvale za žetvu koja se tih dana završavala. Kasnije su Židovi na ovaj dan slavili i proglašenje Zakona na Sinaju nakon izlaska iz Egipta.

Toga dana mnoštvo hodočasnika našlo se u Jeruzalemu.  Gospodin je smatrao prikladnim da tada izlije svoga Duha Svetoga na apostole. Stoga su kršćani pedeset dana nakon Uskrsa slavili blagdan Duha Svetoga i time završavali Uskrsno razdoblje crkvene godine. Već oko 150  godine nakon Krista spominje se proslavljanje „Pedesetnice“ (grčki Pentekost).

Ovaj blagdan treba biti dan velike radosti jer se ispunilo obećanje Kristovo da će nam poslati Duha Svetoga, utješitelja i branitelja. Također nas ovaj blagdan uvjerava da nas Krist nije ostavio svojim uzašašćem na nebo, već je po Duhu Svetom s nama do svršetka svijeta.

Tko je Duh Sveti? Je li on osoba ili ne? Je li on samo oznaka za Božju silu? Ima li razlike između Boga i Duha Svetoga? Sva ova pitanja postavljala su se od početka kršćanske crkve i nerijetko su stvarala podjele među kršćanima. I danas postoje različita mišljenja po pitanju Duha Svetoga. Jedni vjeruju da je Duh Sveti treća osoba božanstva (pravovjerno prihvaćeno učenje u Duhu Svetom odnosno o trojstvu), drugi da je on samo manifestacija jedne osobe (Sabelijanizam, po Sabeliju iz 4 stoljeća), jednoga Boga, dok treći odbacuju božanstvo Duha Svetoga tvrdeći da Duh Sveti samo sila Božja (Arijanizam, po Ariju iz 4 stoljeća).

Mi dakle vjerujemo da je Duh Sveti pravi Bog, jednak Ocu i Sinu. Već na prvim stranicama Biblije, u postanku 1, 2, govori se o Duhu Božjem koji je «lebdio nad vodama». Upravo je ovaj izvještaj veoma bitan za daljnje razumijevanje djelovanja Duha Svetoga. On sudjeluje u stvaranju i od kaosa stvara red. On i danas stvara nove osobe u Isusu Kristu, i u kaotične živote unosi sklad i red. On je dakle djelatna osoba a ne neka bezlična sila.

U Starome zavjetu je djelovao na vrlo konkretan način. Nadahnjivao je ljude da zapisuju objavu Božju – Bibliju (2 Tim 3, 16). Božjim je slugama davao snage da budu vjerni i nepokolebljivi te da predvode Božji narod (Suci 6, 35), da spoznaju i propovijedaju jedinoga Boga (Iz 61, 1-2) a davao im je i fizičku snagu (Suci 15, 14). Također je pomagao Bezazelu da može obaviti sve umjetničke radove u šatoru od sastanka (razvijanje darova i sposobnosti – Izl 31, 3-5). Služba Duha Svetoga posebno je vidljiva na prorocima, poput Ilije i Elizeja.

Ozbiljno proučavanje, kako Staroga tako i Novoga dovest će nas do zaključka da je Duh Sveti osoba, no ne bilo kakva osoba. Duh Sveti je božanska osoba-Bog. Zašto to vjerujemo? Duh Sveti je SVET, a to je izraz koji pripada Bogu. Kao što su čovjek i njegov duh jedno, tako je Bog i Duh Božji jedno (1 Kor 2, 11). Duh Sveti je sveznajuć. Ispituje i dubine Božje (1 Kor 2, 10-11). On je svugdje prisutan. Boravi u srcima svih vjernika istovremeno (Iv 14, 7). On je svemoćan (Zah 4, 6). On je stvoritelj (Job 33, 4). Duh Sveti je istina (1 Iv 5, 6).

Duh Sveti je treća božanska osoba. U Mt 28, 18 spominje se i izjednačava zajedno s Ocem i Sinom. U 2 Kor 13, 13 daje se blagoslov u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Isus govori o drugom utješitelju koji nastavlja njegovu službu (Iv 16, 7). U Ivanu 14, 5-26 govori se o sve tri osobe Trojstva, a na poseban način o ulozi Duha Svetoga nakon Kristovoga fizičkog odlaska s ove zemlje.

Spomenuli smo da je Duh Sveti u Starome zavjetu na poseban način davan pojedincima koji su imali posebne zadaće od Boga (suci, proroci, kraljevi i sl.). No u Novome zavjetu vidimo da je Duh Sveti dat svakome kršćaninu. Apostol Pavao kaže u 2 Kor 1, 22 da nas je Bog obilježio (za svoju svojinu) i stavio nam u srca kao zalog Duha Svetoga.

Duh Sveti nas, po pravoj vjeri, čini zajedničarima Krista. Uloga Duha Svetoga glede prave vjere je ključna. Duh Sveti nas vodi do Boga, Duh Sveti nas vodi do pokajanja, Duh Sveti u nama proizvodi htjenje za vjerovati, Duh Sveti vodi proces posvećenja naših kršćanskih života. Nema spoznaje vjere, u iskustvenom smislu, bez Duha Svetoga. Duh Sveti je ključan i glede shvaćanja naših vjerskih istina. Duh Sveti je nadahnuo pisce Riječi Božje. On je dakle njen autor. On je dakle onaj koji je jedini sigurni tumač nadahnute Riječi Božje. Stoga se kršćani moraju moliti za prosvjetljenje Duha Svetoga svaki puta kada otvaraju svetu Riječ Božju. On će svakome dati onoliko spoznaje koliko je netko sposoban usvojiti. Duh Sveti je Duh istine (Iv 14, 17). Stoga istinu, po Kristovim riječima, mogu spoznati samo oni u kojima boravi Duh istine.

Duh Sveti nas čini zajedničarima Krista i njegovih dobročinstava. Nismo mi ti koji svojom zaslugom ulazimo u zajednicu s Kristom, niti mi izabiremo Krista. Krist je onaj, koji nas po Duhu Svetomu uključuje u svoju zajednicu i daje nam da uživamo u njegovim dobročinstvima. U Starome zavjetu Bog je imao jedan izabrani narod, narod Izraela. Bog ga je izabrao i pozvao te sklopio s njim savez zajedništva. U Novome zavjetu Bog također izabire sebi narod kojega poziva k sebi i s njim sklapa savez, po Duhu Svetomu (Gal 3, 14). Oni su u zajedništvu s Bogom i posvećeni njemu, po Duhu Svetomu. Apostol Petar na početku svoje prve poslanice upućuje ove riječi svojim primateljima: «izabranim po predznanju Boga Oca za posvećenje koje ostvaruje Duh, da se pokore Isusu Kristu i budu poškropljeni njegovom krvi…» (1 Pt 1, 2).

Duh Sveti je naš tješitelj. Svatko od nas ima svojim osobnih potreba za utjehom, i Duh Sveti želi biti na tješitelj u nevoljama, tuzi i sl. Duh Sveti dolazi kao tješitelj kada izlijemo svoje srce pred Bogom u molitvi. Tada intervenira Duh Sveti koji nas podiže, krijepi i tješi.

Mi kao crkva prolazimo kroz različite nevolje. No moramo znati da je Duh Sveti tješitelj Crkve. Jedna pjesma kaže. «Ne plaši se crkvo Božja, Sveti Duh je čuvar tvoj…». Da, On je naš čuvar, naš tješitelj. Crkva započinje izlićem Duha Svetoga na apostole na dan Pedesetnice, Duh Sveti je bio silno prisutan u crkvi koja nam se opisuje u Djelima apostolskim nastavljajući Kristovo djelo u njoj. Duh Sveti je tješio crkvu i davao joj rast (Dj 9, 31). Nema Crkve bez Duha Svetoga. Crkva mora biti mjesto silnoga Božjega djelovanja, a njegovo se djelovanje očituje na različite načine. Ne smijemo niti jedan aspekt djelovanja Duha Svetoga zanemariti. Duh daje darove ali daje i plodove. On nas vodi k spasenju ali i posvećuje. On nam naviješta besplatnu milost Božju ali u nama proizvodi htjenje za činjenjem dobrih djela. On čuva Crkvu Božju ali joj daje i rast.

Duh Sveti ostaje s nama u vječnosti. Spomenuli smo da nas Duh Sveti čini zajedničarima s Kristom. To se zajedništvo ne ostvaruje samo na ovoj zemlji već se proteže kroz cijelu vječnost. Isus nije ostavio, nakon svoga uzašašća na nebo, zajednicu vjernika usamljenima. On im je obećao da će poslati Duha Svetoga, koji je kako smo i spomenuli, nastavio Kristovo djelo na zemlji. No, Duh Sveti koji se nastanjuje u vjerniku, daje sigurnost, jamstvo vječne budućnosti. On nam daje sigurnost vječnoga života. Oni koji imaju Duha Svetoga Sinovi su (dakako i kćeri) Božje (Gal 4, 6; Rim 8, 14). Prema njima Bog pokazuje svoju neizmjernu ljubav od koje ih ništa rastaviti ne može. Vjernima pripada vječnost. Onaj tko je pravom vjerom postao zajedničar s Kristom, započeo je predivno zajedništvo s Bogom koje se proteže kroz cijelu vječnost.

Autor: Biskup Jasmin Milić

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.