Heidelberški katekizam u 26 i 27 članku govori na temu Božja providnost. Ovo je vrlo važna tema u kontekstu reformirane teologije u kojoj se naglašava Božja suverenost i njegova kontrola u svim našim životnim situacijama.

Što podrazumijevaš pod providnošću Božjom?

 Svemoćnu i sveprisutnu moć Božju, kojom On kao svojom rukom još održava nebo i zemlju zajedno sa svim stvorenjima i njima tako upravlja, da na lišće i trava, kiša i suša, plodne i neplodne godine, hrana i piće, zdravlje i bolest, obilje i siromaštvo i sve drugo ne dolaze nam slučajno, nego iz Njegove očinske ruke.

Kakvo dobro imamo u spoznavanju Božjega stvaranja i providnosti?

 Da u nevolji budemo strpljivi, u blagostanju  zahvalni, i za budućnost puni pouzdanja u našega vjernoga Boga i Oca da nas niti jedno stvorenje neće razdvojiti od Njegove ljubavi, budući da su sva stvorenja u Njegovoj ruci, te se bez Njegove volje ne mogu niti pokrenuti niti kretati.

Božja providnost

Providnost Božja u biblijskom kontekstu, podrazumijeva Božju kontrolu nad svim stvorenim kao i nad svim stvarima koje se dešavaju oko nas i s nama. Psalmist nam svjedoči: «Uzvišen je Gospodin nad sve narode, slava njegova nebesa nadvisuje. Tko je kao Gospodin, Bog naš, koji u visinama stoluje i gleda odozgo nebo i zemlju?» (Ps 113, 4-6).

Providnost Božja nam govori o Božjem sveznanju odnosno predznanju. Ništa što se ima dogoditi, našem Bogu nije nepoznato. U Psalmu 139, 3-4, Psalmist govori Gospodinu: «Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. Riječ mi još nije na jezik došla, a ti Jahve, sve već znadeš». Providnost Božja također nam svjedoči moć i suverenost Božju.

Vidi i ovo: Ne boj se sutrašnjeg dana, Bog je već tamo

U 27 pitanju i odgovoru katekizma naglašava nam se kako sve što je oko nas, i dobro i zlo, dolazi iz Božje Očinske ruke. Odmah nam se nameću pitanja:  Dopušta li Bog iz svoje očinske ruke i zlo u našim životima? Ako je Bog svemoguć i ako kontrolira sve stvari, zašto nas Bog ne poštedi zla? Zašto, kao svemogući Bog dopušta patnju i zlo u svijetu? Zašto svemogući Bog dopušta patnju i zlo nad Njegovom djecom? Ovo su veoma teška pitanja na koja često ne možemo dati, ni sebi ni drugima zadovoljavajući odgovor.

Mnogi se ne mogu pomiriti s činjenicom da Bog dopušta zlo i na svoju djecu pa jednostavno smatraju da iz Božje ruke možemo primiti samo dobro. No, ukoliko ozbiljno pristupimo ovoj tematici u svjetlu Božje riječi, tada moramo zaključiti da Bog u svojoj suverenosti dopušta na nas i dobro i zlo. Vjerojatno će se odmah netko suprotstaviti ovakvim tvrdnjama, tvrdeći da je Sotona onaj koji na nas donosi zlo. No moramo znati da ni Sotona ne može učiniti ništa ako mu to Bog ne dopusti.

Najbolji primjer toga nam je djelovanje Sotone u Jobovu životu. Sotona je mogao djelovati samo onoliko koliko mu je to Bog dopustio (Job 1, 12). Da bi smo razumjeli istinu o dobru i zlu koje dolazi iz Božje Očinske ruke, moramo razumjeti Božju suverenost i njegovu kontrolu nad svime i nad svima.

Cjelokupno stvorenje je pod njegovom kontrolom. On je stvoritelj i upravitelj  svemira i suvereno upravlja njime. Gospodin je Gospodar povijesti. Ništa se u povijesti nije dogodilo bez njegove kontrole i dopuštenja. Naš život je pod Njegovom kontrolom. Sve što nam se događa nije bez Božjega nadzora i Njegova dopuštenja.

Apostol Pavao u svojoj propovijedi na Atenskom trgu naviješta istinitoga Boga: «Bog, Stvoritelj svijeta i svega što je u njemu, on koji je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u hramovima sagrađenim rukom niti ga poslužuju ljudske ruke, kao da bi trebao nešto on koji svima daje životni dah i sve ostalo.» (Dj 17, 24-25) Bog je suveren i ne možemo ga staviti u nekakve svoje okvire. Bog nije pod našom kontrolom niti možemo s njim manipulirati.

Oni koji misle da se Bog nalazi među crkvenim zidinama i da nema ništa s našim životom van tih zidina, varaju se. Mnogi izbjegavaju posjećivati crkvu misleći da na taj način izbjegavaju Boga i Njegovo zadiranje u njihove živote. No, nitko ne može pobjeći od Boga. Kralj David, iz svoga vlastitoga iskustva svjedoči pred Bogom: «Kamo da idem od duha tvojega, i kamo da od tvog lica pobjegnem? Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj, i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.» (Ps 139, 7-10).

Vidi i ovo: Gdje je Bog kada se događa zlo?

Bog nije stvorio ovaj svijet i prepustio ga slučaju. Bog je Gospodar povijesti i upravlja vremenom. «On je izveo sav ljudski rod od jednoga čovjeka i nastanio ga po svoj površini zemaljskoj, pošto je ljudima odredio ustaljena godišnja doba i međe postojbine njihove, s nakanom da traže Boga, ne bi li ga možda napipali i našli, jer zbilja nije daleko ni od jednoga od nas. Po njemu, naime, živimo, mičemo se i jesmo, ‘jer – kako su to rekli i neki vaši pjesnici – od njega potječemo». (Dj 17, 26-28).

Vidi i ovo: Što je Božja providnost?

Njegovo je djelovanje u ovome svijetu, u našim osobnim životima toliko snažno da ga se «može napipati». Ne, Bog nije daleko niti jednoga od nas. Bez njega život ne bi bio moguć. On je davatelj života, On u svojoj suverenosti odlučuje hoće li osvanuti sutrašnji dan, i hoće li u nama biti daha.

Jobu,  čovjeku koji je shvaćao da je sve što se događa u njegovu životu pod Božjom kontrolom, poručuje njegov prijatelj Elihu: «Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio, sva bi bića odjednom izdahnula, i u prah bi se pretvorio čovjek». (Job 34, 14-15).

Život je fenomen koji snažno potvrđuje Božje postojanje. No, nije samo nastanak života uzrokovan Bogom. Da je Bog samo stvorio čovjeka pa se povukao, život ne bi bio moguć. Svakodnevni je naš život moguć samo zato jer nam ga Bog u svojoj suverenosti održava. Za svaki naš dah dugujemo zahvalnost Bogu.

Bog aktivno upravlja poviješću i aktivno sudjeluje u povijesti. Povijest Staroga zavjeta jest povijest Božjega govora čovjeku. Taj «govor» očitovao se na različite načine. Bog čovjeku govori i kroz okolnosti. Sjetimo se nevolja koje su zadesile Faraona. Bog je kroz te nevolje govorio, no Faraon nije poslušao Božji glas (Izlazak od 7 do 11 poglavlja).

No, nije nevoljama Bog govorio samo neznabošcima (nekako nam je lakše vjerovati da Bog nevoljama kažnjava grešnike). Bog je i na svoj narod dopuštao nevolje koje su imale svoju svrhu i svoju poruku. Kada je došlo vrijeme, koje je od vječnosti u Božjoj providnosti bilo određeno, Bog je progovorio po svome Sinu: «Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu, koga je postavio baštinikom svega i po kome je stvorio svijet. Sin, koji je odsjev njegova sjaja i otisak njegove biti, koji svemir uzdržava svojom silnom riječi, sjede, pošto je ostvario očišćenje grijeha, s desne strane Veličanstva u nebu…» (Heb 1, 1-3).

Svojim dolaskom među nama, u konkretnom povijesnom razdoblju, Krist se objavljuje kao Gospodar povijesti. Svojim javnim djelovanjem objavljuje nam se kao Gospodar ljudskih života, Gospodar vremenskih prilika, budućnosti… On postaje dio naših života i određuje našu budućnost, kako ovu zemaljsku tako i vječnu. Ovo je veoma bitno pitanje obzirom na prihvaćanje činjenice da nam sve dolazi iz Božje ruke.

Dakle, s Božjim dopuštenjem i na njegovu djecu dolazi i dobro i zlo. Jobova žena, gledaju nevolje kroz koje Job prolazi, savjetovala mužu da prokune Boga i umre. No, Job joj odgovara: «…Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?» (Job 2, 10).

Zašto Bog dopušta nevolje na svoju djecu? Da bi se proslavio u njihovim životima kao silan i moćan pobjednik. Sjetimo se slijepoga od rođenja iz evanđelja po Ivanu koga je Krist iscijelio. Čudesnim iscjeljenjem Bog se proslavio u njegovu životu. Isus kaže: «Nije sagriješio ni on ni roditelji njegovi – odgovori Isus – već (je rođen slijep) da bi se na njemu očitovala Božja djela.» Iv 9, 3. Smrt Isusova prijatelja Lazara proslavila je Boga kao pobjednika i Gospodara života i smrti (Iv 11, 1-43). Sve što se u našem životu događa, dobro ili zlo, događa se s određenom svrhom.

Saznanje da je Bog suvereni Gospodar i kontrolor naših života ojačat će nas  u našim nevoljama. «Ali ne samo to nego se ponosimo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu.» Rim 5, 3-4.

Vidi i ovo: Bog nikada ne napušta djelo svojih ruku

Izraelski narod je trpio nevolje u Egipatskom ropstvu. Bog ga čudesno izbavlja i vodi ga ka obećanoj zemlji. Na tome putu Izraelski narod prolazi iznova  kroz nevolje. No, nevolje će ih voditi više Bogu i Bog će se po njima proslavljati i potvrđivati svoju suverenost. Na kraju ipak dolazi dobro i blagoslov kojega je Gospodin u svome naumu pripremio za Izraelski narod: «Do sita ćeš jesti i blagoslivljati Jahvu, Boga svoga, zbog dobre zemlje koju ti je dao.» Pnz 8, 10.

Na kršćanskom putu kršćani nisu izuzeti od nevolja. No oni koji ga ljube i iz nevolja će izvući najbolje. Bog je naumio po nevoljama blagosloviti one koji ga ljube:

«Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani, jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu jednaki slici njegova Sina, da ovaj bude prvorođenac među mnogom braćom. A koje je predodredio, one je i pozvao: koje j pozvao, one je i opravdao, one je i proslavio.

Što ćemo ovomu nadodati? Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas? On koji čak nije poštedio svoga vlastitog Sina, već ga predao za sve nas, kako nam neće dati sve ostalo s njime? Tko će podići tužbu protiv izabranika Božjih? Bog koji ih opravdava? Tko će ih osuditi? Isus Krist koji je umro – još bolje: koji je uskrsnuo – koji je s desne strane Bogu i koji posreduje za nas?

Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? ‘Zbog tebe – stoji pisano – ubijaju nas cijeli dan; drže kao ovce određene za klanje. Ali u svemu ovome sjajno pobjeđujemo po onome koji nas je ljubio. Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.» (Rim 8, 28-39).

Ako Boga ljubimo, nevolja u našim životima neće imati posljednju riječ. Bog će nam dati snage da iz svake nevolje izađemo kao pobjednici.

Ukoliko je naš odnos s Bogom čvrst i ukoliko s pouzdanjem u Boga, iz Njegove ruke primamo i loše stvari koje nam se događaju, tada nas nevolja neće odvojiti od Njega. Sotona likuje kada prolazimo kroz nevolje jer se nada da će nas one odvojiti od Boga. On je u teškom času, dok se Isus u molitvi u postu pripremao za svoju predstojeću službu, došao čak  i našem Spasitelju, pokušavajući ga navesti da posumnja u Boga. Dok je Krist trpio na križu, čuo je poruge: «Ako si Sin Božji, siđi s križa» (Mt 27, 40b).

Koliko puta i mi u našim nevoljama čujemo poruge «Zašto ti se to događa ako vjeruješ u Boga?». No, djecu Božju ništa ne može odvojiti od ljubavi Kristove. Djeca Božja znaju da i zle stvari koje im se događaju rade za njihovo dobro. Imamo mnoge primjere iz Božje riječi koji nam potvrđuju da se iz nevolja izrodio veliki blagoslov za pojedince.

Josip je prošao kroz različite nevolje. Braća su ga prodala, završio je u tamnici, no na kraju Bog ga je uzvisio i postavio na takvo mjesto da je samo Faraon bio iznad njega.. Svojoj braći, koja su posramljena pala pred njegove noge Josip poručuje: «…Ne bojte se! Ta zar sam ja namjesto Boga! Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ovo okrenuo na dobro: da učini što se danas zbiva – da spasi život velikom narodu.» (Post 50, 19-22).

Jobov život je, gledajući ljudskim očima bio prava tragedija. Rijetki su oni koji su prošli tolike nevolje u svome životu. No, Job je i u nevoljama hvalio ime Gospodnje (Job 1, 21). Na kraju, Bog je dao Jobu dvostruko od svega što je izgubio.

Jedan je Božji čovjek napisao: «Niti pas ne može lanuti na nas, niti jedan čovjek ne može govoriti ili raditi protiv nas, nikakve zle sile ne mogu raditi protiv nas, a da sve to ne radi za naše dobro. Nema fenomena u prirodi: vatre, poplave, oluje, zemljotresi, koje nam mogu učiniti konačno zlo».

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.

Autor: Biskup Jasmin Milić

Trebamo vašu pomoć!

Ovu stranicu njezini urednici i suradnici uređuju volonterski. Cilj nam je da se Božja riječ na ovaj način naviješta. Ukoliko želite financijski sudjelovati i vi u ovoj evanđeoskoj misiji, vaše, i najmanje priloge možete uplatiti putem pay pal usluge na ovome linku ili uplatom na žiroračun: KC “Dobroga pastira”, Franje Markovića 7, Osijek. IBAN:HR0824850031100235448 s naznakom: Donacija za Horizonte vjere. Za sva pitanja možete nas kontaktirati putem e-mail adrese: ipaprkc@gmail.com