Božji gnjev je tema koja se danas rijetko propovijeda u crkvama. Radije se govori o Božjoj milosti i ljubavi pa se stječe dojam da Bog ljubavi ne može biti gnjevan. No činjenica je da Biblija mnogo više govori o Božjem gnjevu nego li o Božjoj ljubavi. I to ne samo Stari zavjet.
Ne postoji Bog Staroga i Bog Novoga zavjeta. Bog je jedan i isti kroz vjekove. Njegove se osobine ne mijenjaju. Teško je shvatiti Božji gnjev kada ga se uspoređuje s našim, nekada nekontroliranim izljevom bijesa. Nekada je naš gnjev neopravdan i subjektivan.
Božji gnjev je uvijek opravdan
No, Božji je gnjev uvijek opravdan i pravedan. Bog se gnjevi na nepravdu i pokvarenost. Bog se gnjevi na one koji su ga odbacili i koji su mu protivnici. O tome nam jasno govori starozavjetni prorok Nahum u 1, 2-8:
«Jahve je Bog ljubomoran i osvetnik! Jahve se osvećuje, gospodar srdžbe! Jahve se osvećuje svojim protivnicima, ustrajan u gnjevu na neprijatelje. Jahve je spor u gnjevu, ali silan u moći. Ne, Jahve neće pustiti krivca nekažnjena….Tko može izdržati pred bijesom njegovim? Tko će odoljeti pred gnjevnom srdžbom njegovom? Jarost se njegova kao vatra izlijeva i litice se pred njim kidaju. Jahve je dobar onima koji se u njeg uzdaju…Uništit će one koji se protiv njega podižu
Protivnici Božji jesu oni koji se bune protiv Boga odnosno protiv Njegove savršene volje. Prvi su Božji protivnici bili naši praroditelji. Svojom su neposlušnošću i buntovnošću «lišili sebe i svoje potomke božanskih darova», pa su tako, odgovorni na za izliveni Božji gnjev.
No, buntovnost nije bila karakteristika samo naših praroditelja. Sagledavajući biblijsku povijest, jasno nam je da je Bog morao neprekidno intervenirati kako bi ljude odvratio od buntovnoga načina života i priveo ih k sebi. Često je u tome procesu iskazivao svoj pravedni i opravdani gnjev. Čitamo u Br 11, 33 kako je Gospodin planuo gnjevom zbog lakomosti naroda, te dopustio pomor na njih.
Ovakve su slike česte u Starome zavjetu. No, i Novi zavjet također svjedoči o Božjem gnjevu. Posebice se o Božjem gnjevu govori u poslanici Rimljanima za koju su i Luther i Calvin govorili kao o ulaznim vratima u Bibliju. U Rim 1, 18 apostol Pavao nam govori:
«S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu priječe nepravednošću».
Božji gnjev je i danas nad njegovim protivnicima
U navedenom se retku jasno govori o tome da je Božji gnjev i danas realnost nad onima koji su Božji protivnici. Današnje je vrijeme, više nego i jedno drugo razdoblje u povijesti, vrijeme snažnoga protivljenja Bogu i njegovoj volji. Riječi apostola Pavla, a mi vjerujemo da su te riječi nadahnute Duhom Božjim, tako su relevantne za današnje vrijeme. U Rim 1, 24- čitamo:
«Zbog toga ih je Bog predao sramotnim strastima: žene njihove zamijeniše naravno općenje protunaravnim; jednako muškarci, ostavivši prirodno općenje sa ženom, usplamtješe pohotom jedan za drugim, vršeći-muškarci s muškarcima-sramotne stvari i na sebi primajući pravednu plaću za svoje zablude».
Iz redaka koji prethode navedenima, jasno je da to ovakvoga nemoralnoga i bezbožnoga ponašanja ljudi dolazi iz razloga što Bogu nisu dali potrebnu slavu i zahvalnost. Zamijenili su Boga za idola. Danas su idoli mnogo suptilniji nego što su to bili u starozavjetno vrijeme (kipovi lažnih bogova i sl.).
Čovjek sa svojim «progresivnim» shvaćanjima zauzima mjesto Boga. Božja iskazana volja smatra se zaostalom i nemodernom za današnje vrijeme. I dok se «progresivno» i moderno društvo zalaže za seksualne slobode i pravo na različitu seksualnu orijentaciju, u isto vrijeme milijarde dolara troši na rješenje različitih bolesti, poput AIDS-a i sl. koje su nesumnjivo nastale kao posljedica čovjekovog odbacivanja Božje volje. Božja volja objavljena u Njegovoj riječi nije protiv nas. Bog ljudima želi dobro i zato ih «ograničava» u onim stvarima koje čovjeku ne donose sreću, već nesreću.
Iako i danas osjećamo posljedice Božjega gnjeva (vremenita kazna), mi se približavamo danu kada će se očitovati Božji gnjev u konačnici (vječna kazna). Apostol Pavao u 2 Sol 2, 7-9 kaže:
«…kad se u ‘plamenom ognju’ objavi s neba Gospodin Isus u pratnji svoje anđeoske vojske, ‘koji će se osvetiti onima koji neće da priznaju Boga i koji se ne pokoravaju’ radosnoj vijesti o našem Gospodinu Isusu. Oni će biti kažnjeni vječnom propašću: udaljeni ‘od Gospodnjega lica i od njegove silne slave onoga dana kada dođe da se proslavi u svojim svetima
Biblija jasno govori o paklu kao konačnom izljevu Božjega gnjeva na sve Njegove protivnike odnosno one koji su neposlušni i nepokorni njegovoj volji. Koliko nam god istina o paklu bila neprihvatljiva, ona je biblijska istina o kojoj je Isus govorio, a on je o paklu govorio više od bilo koga drugoga u Novome zavjetu. No moramo imati na umu da je konačno izlijevanje Božjega gnjeva čovjekom odabir. Čovjek odlučuje biti buntovan, nevjeran i nepravedan, a Bog, kao pravedni sudac samo provodi pravdu. O tome govori apostol Pavao u Rim 2, 5-6:
«Svojom okorjelošću i neskrušenošću srca sam na se gomilaš gnjev za dan gnjeva i očitovanja Božje pravde u suđenju koje će svakomu dati prema njegovim djelima: onima koji ustrajnošću u dobru u dobru djelu traže slavu, čast i besmrtnost-njima život vječni; a onima samovoljnicima i koji se protive istini a pristaju uz nepravednost-njima srdžbu i gnjev.»
Dakle, Božji je gnjev nešto što ljudi sami biraju. Pakao je mjesto koje grešnici sami izabiru kao svoj vječni stan.
Vidi i ovo: Grješnici u rukama gnjevnoga Boga
Učenje o kazni koju će grešnici primiti na dan velikoga suda Kristova nije u sukobu s učenjem o Božjoj milosti. Bog je milostiv ali i pravedan. Pravedan Bog ne može prijeći preko naše zloće. Zlo mora biti kažnjeno. Pravedan Bog reagira na nepravednost ljudi i zato je Njegov gnjev opravdan. Božji gnjev nam pokazuje koliko Bog mrzi grijeh.
Kako izbjeći Božji gnjev?
Kako smo do sada vidjeli, Božji se gnjev očituje nad Božjim protivnicima. No, krvlju Isusa Krista možemo biti izbavljeni (spašeni) od Božjega gnjeva. Između Božjega gnjeva i nas grešnika stoji Kristov križ. Tko prihvati Isusovo djelo na križu taj ne prima Božji gnjev već njegovu milost i zagrljaj ljubavi. Apostol Pavao će reći u Rim 5, 8-9:
«Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas. Koliko će nas sigurnije spasiti od srdžbe sada kad smo već opravdani njegovom krvi».
Dakle, ako želimo biti slobodni od Božje srdžbe (gnjeva) trebamo biti opravdani Kristovom krvlju. A to nas vraća na prvo pitanje i odgovor katekizma: «Moja je jedina utjeha u životu i smrti jest da tijelom i dušom ne pripadam sebi, nego mome vjernom Spasitelju Isusu Kristu, koji je svojom skupocjenom krvlju u cijelosti platio za sve moje grijehe…»
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.
Naslovna fotografija: hu-benedikt.hr
Autor: Biskup Jasmin Milić
Ostale članke ovoga autora vidi ovdje.
Trebamo vašu pomoć!
Ovu stranicu njezini urednici i suradnici uređuju volonterski. Cilj nam je da se Božja riječ na ovaj način naviješta. Ukoliko želite financijski sudjelovati i vi u ovoj evanđeoskoj misiji, vaše, i najmanje priloge možete uplatiti putem pay pal usluge na ovome linku ili uplatom na žiroračun: KC “Dobroga pastira”, Franje Markovića 7, Osijek. IBAN:HR0824850031100235448 s naznakom: Donacija za Horizonte vjere. Za sva pitanja možete nas kontaktirati putem e-mail adrese: ipaprkc@gmail.com