Autor: dr.sc. Jasmin Milić

Pojedinci u nekim protestantskim crkvama, a posebice crkvama reformacijske baštine, smatraju da je naziv “katolička” za crkvu, nešto što je isključivo vezano za Rimsku crkvu (Rimokatoličku i onim crkavama koje su s njom u punom jedinstvu poput Grkokatoličke i sl.). Stoga ovaj naziv katolička (katolik, katoličko i sl.) u pojedinim krugovima ima negativno značenje. Iz tih razloga u Nicejsko – carigradskom i apostolskom vjerovanju termin katolička zamjenjuju se sa sveopća. 

No, je li ovaj naziv katolička za Crkvu (ili katolik za vjernika), doista negativan i trebamo li ga izbjegavati?

1. Nastanak naziva Katolička crkva

Termin Katolička dolazi od grčke riječi  καθολικός što prevodimo kao nešto univerzalno, sveopće. Prvi puta ovaj termin koristi Ignacije Antiohijski početkom drugog stoljeća u svojoj poslanici smirnjanima  navodeći da “tamo gdje je Krist tamo je i Katolička Crkva”. Nakon njega puno više, ovaj će se naziv naći, također tijekom drugog stoljeća, u spisima kršćanskog mučenika Polikarpa, biskupa Smirne (danas Izmir u Turskoj) . Sve više će ga preuzimati i drugi kršćanski teolozi i pisci. Tako će naziv Katolička za crkvu zapravo označavati cijelu, tada još uvijek jedinstvenu Crkvu, kao sveopću, što znači nadnacionalnu, nadklasnu, nadrasnu, nadjezičnu, i sl. To je bit, narav Crkve koja je od Krista ustanovljena kako bi se proširila od Jeruzalema, Judeje, Samarije pa sve do kraja svijeta. 

2. Jesu li reformatori, poput Luthera, Calvina, Cranmera i drugih odbacili naziv Katolička za crkvu?

Nisu. Njihov sukob s Rimom nije bio sukob s Katoličkom crkvom. Težili su reformi, obnovi Katoličke crkve. Sebe su smatrali sinovima Katoličke crkve. Oni koriste pojam Katolička, objašnjavaju taj naziv, i naglašavaju potrebu za katoličnost Crkve. Reformatori su ispovjedali vjeru u jednu svetu katoličku i apostolsku crkvu.

3. Što  reformatori odnosno protestantske konfesije kažu o Katoličkoj crkvi?

Ovdje ćemo navesti samo nekoliko citata iz ranih protestantskih spisa i konfesija (16. i 17.  stoljeće) iz kojih je vidljivo da su reformatori, odnosno rani protestanti koristili naziv Katolička za crkvu i smatrali da je to naziv koji se treba primjeniti za jednu  Kristovu crkvu u svijetu.

• Martin Luther (Veliki katekizam)

“Vjerujem da postoji jedna sveta skupina i zajednica na zemlji, u kojoj su mnogi sveti ljudi pod jednim poglavarom, Kristom, a sazvani su po Duhu Svetome, u jednoj vjeri, naumu i umu, s mnogim darovima…”

• Jean Calvin (Institucije kršćanske vjere)

“Crkva se naziva katoličkom, jer ne mogu postojati dvije ili tri crkve, ukoliko Krist nije podijeljen, što je nemoguće. Svi Božji izabranici su tako povezani u Kristu, da, kako imaju jednu Glavu, urastaju zajedno u jedno tijelo, spojeni kao dijelovi istog tijela.”

• Drugo helvetsko vjeroispovijedanje

“… postoji samo jedna crkva. Katolička crkva. Mi nazivamo ovu crkvu katoličkom jer je sveopća, raširena po cijelom svijetu i neprolazna, odnosno, nije vezana uz jedno mjesto i vrijeme.”

• Westminstersko vjeroispovijedanje

“Katolička ili sveopća Crkva, koja je nevidljiva, sastoji se od izabranika koji su bili, jesu i koji će biti okupljeni u jedno, pod Kristom koji je glava; ona je zaručnica, i tijelo, i punina Onoga koji je ispunjava sve u svemu.

Vidljiva crkva koja je također katolička ili sveopća u skladu s evanđeljem (ne sastoji se samo od jednog naroda, kao što je to bilo pod zakonom), sastoji se od svih onih koji diljem svijeta ispovijedaju istinsku vjeru; i od njihove djece; Crkva je Kristovo kraljevstvo, kuća i obitelj Božja, izvan koje nema uobičajene mogućnosti spasenja.”

4. Protestantsko razumijevanje Katoličke crkve danas

Sve tradicionalne protestantske crkve su jedinstvene da su one dio “jedne svete katoličke i apostolske crkve”. Crkva nije ograničena na denominacijske ili neke druge granice. Tužna je činjenica, nažalost, da je Crkva razdijeljena, no to ne znači da Krist ima puno crkava. On ima samo jednu Crkvu koja je njegovo tijelo. Ta Crkva, istina danas jest prisutna u različitim denominacijama (čine je oni koji doista jesu Njegovo tjelo, Njegov narod), ali je ipak jedna. Nije jedna u institucionalnom smislu niti je čini samo jedna denominacija, no u duhovnom smislu Crkva jest jedna i oni koji pripadaju toj Crkvi lako će prepoznati pripadnike te iste Crkve bez obzira na njihovu denominacijsku pripadnost.

5. Za protestante je katoličnost jedno od obilježja prave Crkve

Prava Crkva mora, između ostaloga, biti i katolička, odnosno pripadati katoličkoj Crkvi a to pokazuje time da je  nadnacionalna, nadrasna, nadjezična i sl. Katolička crkva ispovijeda i pravu vjeru, kako nam je predana u Nicejsko-carigradskom te Atanazijevom vjeroispovijedanju. Upravo Atanazijevo vjeroispovijedanje jasno naglašava što se mora vjerovati ako se želi biti pripadnik katoličke Crkve.

Dakle, katolik je onaj koji vjeruje i kršćanske istine o Bogu: o Trojstvo, Kristovoj ljudskoj i božanskoj naravi i sl. Zato, kada kažemo da je Crkva katolička, to nas povezuje s Crkvom prvih vremena, odnosno Crkvom koja djeluje već više od 2000 godina.

Dakle, kada protestant kaže da je i katolik, odnosno da vjeruje u jednu svetu katoličku crkvu, on ispovijeda pripadnost jednoj i jedinoj Kristovoj Crkvi na zemlji (koja je puno više i šire od Rimokatoličke crkve). Kada određena protestantska denominacija kaže kako sebe smatra djelom jedne svete katoličke Crkve, tada priznaje da je, nažalost Crkva razdjeljena u djelove u institucionalnom smislu, ali da je po svojoj biti ipak jedna.

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link