Autor: Jasmin Milić

Često se susrećem s pitanjem: vjeruju li protestanti u Mariju? Ovakvo je pitanje nespretno postavljeno, jer vjerujemo u Boga, a možemo govoriti o tomu kakvo mjesto Marija zauzima u našoj teologiji, našem štovanju, odnosno poštovanju.

Protestanti dakako poštuju Mariju i pozvani su nasljedovati njezin primjer poslušnosti Bogu. Stoga je neopravdano potcijenjivanje Marijine uloge kod pojedinaca koji nerijetko za sebe tvrde da su protestanti.

Anđeo Gabriel je rekao Mariji: “Gospodin s tobom, blagoslovljena si među ženama.” Time je izrekao važnu istinu da je Marija odabrana između svih djevojaka i žena toga vremena kako bi se po njoj rodio Spasitelj svijeta. Doista je to velika privilegija i to ne možemo zanemariti. Anđeo Gabriel također govori Mariji da će je blaženom zvati svi narodi. I to nam svjedoči da se njeno ime treba uzimati s najvećim poštovanjem među svim narodima.

Složit ćemo se i u tome da, nasuprot rimokatolicima i pravoslavnima, protestanti ne mole Mariju i ne iskazuju joj isto poštovanje. No, ne bih se sada bavio ostalim razlikama, već  bih da se zadržimo kod toga je li Marija Bogorodica.

Naime, i danas postoje oni koji to dovode u pitanje pa se stvara dojam kako su protestanti odbacili ovaj naziv za Mariju.

Naziv Bogorodica prijevod je grčke riječi Theotokos (Θεοτόκος ). Iako se koristio i ranije, on se proglašava kao valjani naziv za Mariju u  cijeloj Crkvi, na Efeškom saboru 431. godine.

Koji je povod toj odluci?

Naime, od 4. stoljeća u Crkvi se javljaju prijepori oko Kristova božanstva i Kristove naravi.  Tako je carigradski biskup Nestorije (oko 386.-451.) naučavao da su ljudska i božanska narav u Kristu podijeljene te da je stoga Marija samo Kristorodica a ne i Bogorodica. Dakle, po tome učenju Marija je rodila samo ljudsku narav Kristovu a ne i božansku. Time je Nestorije i začetnik kasnije od Crkve osuđene hereze nestorijanstva.

 

Ovome se učenju suprotstavio sv. Ćiril Aleksandrijski (oko 376.- oko 444.) koji je smatrao da je Krist od svoga utjelovljenja Bogočovjek, da su u njemu dvije nepomiješane i nerazdjeljive naravi, jer nas je samo kao bogočovjek mogao spasiti. Ukoliko je samo čovjek rođen, onda je samo čovjek i umro na križu. U tom slučaju njegova smrt nema nikakvoga učinka za spas ljudskoga roda.

Učenje sv. Ćirila Aleksandrijskog, koje je bilo i ranije vidljivo kod ranih crkvenih otaca koji o Kristu govore kao potpunom Bogu i potpunom čovjeku, potiskuje Nestorijevu herezu. Stoga, ako je Krist Bogočovjek, a jest, onda je i Marija Bogorodica a ne samo Kristorodica. Dakle, naziv Bogorodica zapravo je kristološki i ukazuje na ispravno poimanje Kristove naravi.

Kada kažemo da je Marija Bogorodica, time ne smatramo da je ona rodila Boga u vječnosti već u vremenu. Ona je postala majka onome koji svoj vječni bitak ima u vječnosti ali dolazi kao Bog u ljudskom tijelu (utjelovljen u vremenu) po Mariji koja postaje Bogorodica. Isus je Bogočovjek od utjelovljenja. On ne postaje Bog nakon rođenja. 

Za protestantske reformatore nije bilo sumnje da je Marija Bogorodica. Oni su se držali Kristologije kako ju je razumjela rana Crkva, a time i Marijinog naziva Bogorodica.

Stoga, ako ispravno razumijemo Krista, ako je za nas on pravi Bog i pravi čovjek, i kao takav utjelovljen, onda je naziv Bogorodica za Mariju valjan i pravovjeran. Jer on zapravo govori o Kristovu identitetu.

• Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.