TUMAČENJE 39 ČLANAKA VJERE: Članak 13 – O djelima prije opravdanja

Trideset i devet članaka vjere temeljni je doktrinarni dokument Anglikanske crkve. Glavni mu je autor nadbiskup canterburya Thomas Cranmer. Prvi je put u obliku trideset i devet članaka objavljen 1563. Članci su prihvaćeni od Engleskog parlamenta 1571. godine. Ovdje donosimo revidirano izdanje prihvaćeno na Konvenciji Protestantske episkopalne crkve održane 12. rujna 1801., a potvrđeno i od Reformirane episkopalne crkve 2. prosinca 1873. godine.

Tekst 39 članaka vjere

Komentar na ostale članke vidi ovdje

                                                                   ČLANAK 13.

                                                        O djelima prije opravdanja

„Djela koja se čine prije primitka milosti Kristove i prije nadahnuća Duha, budući da ne proizlaze iz vjerovanja u Isusa Krista, nisu Bogu ugodna i ne čine čovjeka sposobnim primiti milost. To znači da ona ne zaslužuju (kako to tvrde skolastici) milost de congruo; štoviše; budući da nisu učinjena kako bi trebala biti učinjena, prema Božjoj želji i zapovijedi, ne sumnjamo da ona imaju prirodu grijeha.“

Povijesna pozadina ima važnu osnovu za naše razumijevanje svakog Članka vjere, ali je od posebne važnosti obzirom na baš ovaj članak. Zapravo, ovaj članak jasno određuje predmet o kojem govori: naime, učenje srednjovjekovnih skolastika obzirom na teoriju prikladnoj zasluzi.

Prema ovoj teoriji, moguće je da osoba stekne pravo da primi početnu (prvotnu) milost kao pravednu nagradu za djela koja je učinila u svojoj vlastitoj snazi, bez ikakve pomoći Duha Svetoga. Sa takvom bi pretpostavkom inicijativa u djelu spasenja počivala na dotičnoj osobi, a ne na Bogu. Ovakva teorija sadrži u sebi semi-pelagijanističku ideju i kao takva jasno poriče ispravno razumijevanje opravdanja koje je jasno raščlanjeno u Članku 11.

Upravo ta ideja koju je sastavio netko od skolastika, i samo ta teorija, jest ono što članak 13 ne priznaje. Zapazimo nadalje, da ako istovremeno budemo oprezni te pomno razabirali što Članak govori, isto tako  trebamo biti oprezni  i sigurni da ne učitavamo u Članak stvari koje se ne nalaze u njemu ili da se bavimo sa pitanjima za koje nema nikakve namjere ili svrhe da se njima bavimo.

Članak 13 nema u vidu baviti se onim što teologija naziva „opća ili zajednička milost“. Stoga nitko nije obavezan naučavanjem ovog Članka da zaključi kako oni koji su izvan Saveza milosti ne mogu u potpunosti ništa učiti što bi se nazvalo dobrim u ikakvom  smislu; niti nam se nalaže na osnovu ovog učenja da potvrdimo kako su „vrline“ pogana zapravo grijesi, osim ako je to u vezi sa postavljanjem osnove za naše zasluženo prihvaćanje pred Bogom.

U tom smislu, kao što i prorok kaže, uistinu je „sva naša pravednost kao prljave krpe (dronjci)“.

Autori: Leonard Wayne i Jonathan Riches

Prijevod s engleskog: Danijel Milas

Kod preuzimanja ovoga članaka obavezno navesti link

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s