U kojem je odnosu krštenje i Božji savez s Abtrahamom?

Bio jednom jedan profesor crkvene povijesti. Kada je održao uvodno predavanje ovog predmeta njegovi su se studenti začudili što ih je odveo natrag sve do Abrahama. Ali naravno, profesor je bio sasvim u pravu. Bog koji nas susreće u Novom zavjetu isti je Bog koji se obznanjivao stoljećima u Starom zavjetu.

Dakle, započnimo s Abrahamom. Od svih nevjerojatnih stvari, što će nas on podučiti o temi krštenja?

Abrahamova djeca
U svom pismu Galaćanima Pavao raspravlja sa svojim čitateljima koji smatraju da im činjenje dobrih djela, osobito držanje starozavjetnoga zakona, donosi dobro. Ističe da u novoj situaciji koju je donio Krist, kao i prije, postoji samo jedan način kako su se ljudi izmirili s Bogom, i to je bilo po Božjoj inicijativi i postignuću. I u posljednjih nekoliko redaka 3. poglavlja te poslanice, govori im tri predivne stvari koje im je donio Krist. Jer Krist je došao, oni mogu biti opravdani po vjeri (r. 24). Po vjeri u Isusa Krista svi su oni sinovi Božji (r. 26). I oni koji su kršteni u Krista, obukli su Krista (r. 27).

Krštenje, vjera, opravdanje: oni pripadaju zajedno. To su različiti aspekti onoga što znači biti u Kristu, različiti opisi, ako tako želite, što znači biti kršćanin. I tada završava poglavlje na izvanredan način, neobičan i malo čudan. Kao da uopće nije vrhunac. On kaže: “I ako vi pripadate Kristu, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.” (r. 29)

Zašto bi on čestitao muškarcima i ženama odgajanima do neshvatljivih visina kroz njihovu inkorporaciju u Kristu da su potomstvo čovjeka koji je umro kao pustinjski šeik dvije tisuće godina ranije? Jer je na kocki bio važan princip. Bila je to istina koju oni nisu potpuno razumjeli. Takvu ćemo sliku dobiti ako se vratimo natrag u Postanak.

Savez milosti
Božje srce je bilo duboko ožalošćeno ljudskom grešnošću i buntovništvom koje je stvorio da ga ljube ili uživaju u Njemu zauvijek. Mislio je na Adama (“čovjek”) kojega je stvorio da bi “s njim šetao vrtom za dnevnoga povjetarca”. Umjesto toga, čovjek je učinio po svome, nije bio poslušan Bogu, družica mu je omrznula – kao što se to nama uvijek događa kad znamo da smo u krivu. “Gdje si Adame?”, zvuči Božji doziv kojem se mi ne odazivamo. Bog zna i mi znamo da smo goli. Ranija poglavlja Postanka su puna
plodova čovjekove pobune.

I u ovom palom svijetu Bog je tražio nekoga kome bi mogao vjerovati, nekoga tko bi Njemu vjerovao. Našao je Abrahama i pristupio mu je direktno u milosti o kojoj on nije ni sanjao. Bog nije ništa dugovao Abrahamu. Jednostavno ga je volio. To je bilo sve. I Abraham je odgovorio na tu ljubav.

U Postanku 11 i na dalje, priča počinje poprimati oblik. Abraham napušta svoj dom i zemlju odgovarajući tako na Božji poziv i Bog mu je obećao dati zemlju za njegovo potomstvo zauvijek. Nevolja je bila ta što Abraham nije imao potomstva i već je davno prošlo njegovo vrijeme da mu se rode djeca. Tako u 17. poglavlju Bog poduzima odlučan korak. Pristupa Abrahamu i podsjeća ga da je On Svemogući Bog. Njemu ništa nije preteško. On želi sklopiti “Savez” izgrađujući dogovor s Abrahamom.

Abraham je pred Bogom trebao hoditi u neporočnosti, a Bog će Abrahama učiniti ocem mnogih naroda te njegovim potomcima dati u nasljedstvo posebnu zemlju.

“A ovo je Savez moj s tobom: postat ćeš otac mnogim narodima…
Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva
poslije tebe.” (Post 17,4.7)

Krštenje – Znak Saveza

Nevjerojatna građa, za čovjeka od 99 godina. Moglo bi mu biti oprošteno što je sumnjao. I tako mu je Bog odlučio dati vidljivi znak kako bi ga uvjerio da mu je uistinu pripadao, da će Bog uistinu ispuniti svoja obećanja, koliko god se nevjerojatnim ispunjenje činilo. Tako je Bog Abrahamu rekao neka se obreže kao što treba učiniti sa svim muškim potomcima u svojoj kući. “Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza između mene i vas” (r. 11)

Vidi i ovo: U kojem je odnosu savez s Noom i Mojsijem i krštenje?

Nije postojalo ništa posebnog u obrezanju. Mnoga susjedna plemena su to činila iz zdravstvenih razloga, ali Bog je uzeo ovu savršeno normalnu stvar i učinio je postojanim znakom Abrahamu za stvarnost Saveza. I Abraham ga je prihvatio. On se obrezao i Izak kad se rodio, i svi muškarci u njegovom domu, bili robovi ili slobodnjaci, svaki je na tijelu nosio znak Saveza. To je bilo iznimno važno. “Muško koje se ne bi obrezalo, neka se odstrani od svoga roda: takav je prekršio moj Savez” (r. 14). Jedan plan spasenja Znači, ovaj uzorak spasenja nalazimo davno, od vremena Abrahama.

Naš Bog koji sklapa Savez preuzima inicijativu i pristupa Abrahamu putem milosti. Abraham odgovara u vjeri: “Abraham povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost.” (Post 15,69) Božju milost susreće Abrahamova vjera. Tako se Abraham dobro ponio naspram Boga.

Tako ste i vi. Nema drugog načina. Nikada ga nije ni bilo. Ne vjerujte onima koji kažu da je u starozavjetnim danima postojao samo jedan način održavanja zakona te da se sada Bog predomislio i odlučio da bi vjera bila bolja ideja! Muškarci i žene u Starom zavjetu bili su spašeni na isti način kao i oni iz Novog zavjeta – pukom nezasluženom Božjom velikodušnošću kojoj su oni odgovarali u vjeri obožavanja: recipročno milost – vjera. Tako je oduvijek bilo s Bogom i tako će uvijek i biti. Božja milost: sve Njegovo za nas. Naša vjera: sve naše za Njega. Takav je Savez.

Bog daje obrezanje kao opipljiv dokaz vjerodostojnosti ovoga Saveza između Božjeg slobodnog prihvaćanja Abrahama i Abrahamovoga slobodnog prihvaćanja Boga.

Primijetite još jednu stvar o znaku ovoga Saveza. Bio je izričito propisan, ali njegova učinkovitost nije bila automatska. Ezav je bio obrezan, Jišmael je bio obrezan, ali im to ništa nije koristilo. Stavovi njihovih srca nisu bili ispravni pred Bogom. Izvanjski znak nije bio u skladu s unutrašnjom stvarnošću. Abraham je vjerovao Bogu i bez rezerve se povjerio Bogu. Oni nisu. Obrezanjem koje je bilo čudesan znak ponovne potvrde Abrahamove drhtave vjere bili su posramljeni ovosvjetski Ezavi i Jišmaeli. Oni su imali izvanjski znak, ali ne i unutarnje uređenje.

Primjena krštenja
Sve je ovo vrlo poučno ako smo mi kršćani uistinu Abrahamovo potomstvo. To mi govori da je kršćanski život odgovor u vjeri i poslušnost prema Bogu koji preuzima inicijativu i dolazi me potražiti u čistoj milosti. Ono mi govori da Bog velikodušno daje tjelesni znak pripadnosti kako bi zapečatio onaj nevidljiv ugovor između Njegove nezaslužene ljubavi i naše nejake vjere. Krštenje je očito znak inicijacije u Novi Savez, kao što je obrezanje bilo u Starom.

Vidi i ovo: Krštenje dojenčadi je nužno – evo iz kojeg razloga

Uistinu, Pavao dovodi ova dva sakramentalna čina zajedno i povezuje ih s umiranjem i uskrsnućem Krista u svom pismu Kološanima. “U njemu ste i obrezani”, govori im, “ne obrezanjem obavljenim rukom, nego obrezanjem Kristovim: odlaganjem tijela koje služi grijehu. Zajedno s njih ukopani u krštenju, s njim ste i uskrsnuli vjerom u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih.” (Kol 2,11-12)

Krštenje se tada slaže s obrezanjem iz Staroga zavjeta. Ono je znak Saveza ili sporazuma između Božje milosti i našega odgovora. Ne samo Njegove milosti ni samo našega odgovora. To je pečat Njegove inicijative i našega odgovora. Ako ćemo ozbiljno prihvatiti priču Postanka i snažne zapovijedi da se obrezuje sve muškarce, bili oni dovoljno stari da znaju što se događa ili ne (inače ne znate baš mnogo kad ste stari osam dana!), čini se da bi postojao slučaj za krštenje djece vjernika, ali o tome ćemo govoriti u kasnijem poglavlju.

Druga točka koju treba spomenuti u ovom stadiju je da ako na krštenje gledamo kao na ispunjenje Novoga zavjeta što je bilo obrezanje u Starom, tada, poput obrezanja, ono ne možemo tretirati kao automatski učinkovito. Ako unutrašnji stav odgovora ne shvati značenje Božje inicijative ljubavi, tada krštenik u kršćanskom društvu neće okusiti stvarnost spasenja kao što to nije ni nominalni, obrezani Židov koji nije dijelio Abrahamovu vjeru.

Ukratko, tada Bog ima jedan plan za spasenje u kojem se Njegova milost susreće sa čovjekovom vjerom. Krštenje je poput obrezanja znak Saveza. A znakovi Saveza su uvjetni, ne automatski.

Iz knjige: Michael Green, Krštenje (Kršćanski centar “Dobroga Pastira, 2005., str. 20-22)

Više na temu krštenja vidi ovdje.

Kod preuzimanja ovoga članka, obavezno navesti link.