Nikada ne smijemo zaboraviti da je ovaj život proba za sve nas. Svaki dan sijemo sjeme koje će porasti i donijeti plodove. Postoje posljedice u vječnosti koje proizlaze iz naših misli, riječi i djela: “Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Sudnji dan” (Matej 12, 36). Pavao kaže: “Što tko sije, to će i žeti: tko sije u svoje tijelo, iz tijela će žeti propast, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni” (Galaćanima 6, 8). Ono što posijemo u ovome životu, požnjet ćemo poslijue smrti, i to za čitavu vječnost.

Biblija jasno uči da je stanje u kome umremo, stanje u kojem ćemo ustati kada se oglasi posljednja truba. Nema pokajanja u grobu. Nema obraćenja nakon smrti. Sada je vrijeme da se okreneš iz tame k svjetlu, i da osiguraš poziv i izabranje. Ako napustimo ovaj svijet bez pokajanja i vjere u Krista, vidjet ćemo da bi bilo bolje za nas da se uopće nismo niti rodili.

U svjetlu toga moramo veoma pažljivo koristiti naše vrijeme! zapamtite da se tvoji sati i dani, tjedni i godine računaju za vječnost i za stanje poslije groba. Posebno ovo zapamti o izvorima milosti. Nikada nemoj zapostavljati svakodnevne molitve i čitanje Biblije. Dan Gospodnji, svoj stav prema slavljenju u crkvi. Sjeti se ovoga također kada si u napasti da učiniš zlo. Sotona će ti šapnuti: “Ovo je samo mali grijeh. Neće biti velike štete. Svi drugi to rade”. Ali ti moraš gledati van vremena, prema vječnosti koju još nisi vidio, i gledati na napasti u svjetlu vječnih posljedica koje oni nose.

J.C. Ryle (iz knjige Walking with God).

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link