(VIDEO) DAVIDOV GRIJEH

Autor: Biskup Jasmin Milić

“A jednoga dana predvečer usta David sa svoje postelje  prošeta se po krovu svoje palače. Opazi s krova ženu gdje se kupa. Ta žena bijaše izvanredno lijepa. David se propita za tu ženu. I rekoše mu: “Pa to je Bat – Šeba, kći Eliamova I žena Urije Hetita! Nato David posla glasnika da je dovedu k njemu. Kad je došla, leže on s njom, upravo kad se bila očistila od svoje nečistoće. Zatim se ona vrati svojoj kući. Žena zatrudnje i poruči Davidu: ‘Trudna sam’ “ 2 Samuelova 11, 2-5

 Biblija donosi neobične izvještaje o biblijskim osobama koje smatramo herojima vjere. Ona ih ne idealizira. Otvoreno govori o njihovim dobrim i lošim stranama.

Danas razmišljamo o Davidu i njegovom velikom grijehu.

Što nam prvo dolazi u misao kada razmišljamo o Davidu?

David je bio veliki ratni za Gospodina. Bio je pomazan za kralja – pomazanik, a svi starozavjetni pomazanici su na određeni način slika dolazećeg pravog pomazanika – Krista, Mesiju. Mesija se i očekivao iz njegove loze – Sin Davidov. Sjećamo se kako je svladao Golijata. Njegovi psalmi zauzimaju središnji i važan dio Biblije. Oni su nam nadahnuće. U tradiciji crkve Psalmi se smatraju njezinom molitvom.

Davidov grijeh

No, sada ga sagledavamo u jednom teškom grijehu. A taj grijeh nije ostao na jednom već je prouzročio niz drugih ozbiljnih i teških grijeha. Grijeh je uvijek lančana reakcija: jedan grijeh rađa niz drugih grijeha. Na primjer, slažemo. Ali i laž traži dosljednost. Tako ćemo morati i dalje lagati kako bi smo ostali dosljedni ranije izgovorenoj laži.

No cilj današnjeg razmatranja nije da sudimo Davidu niti bilo kome drugome.  Cilj nam je iz Davidovog slučaja naći primjenu za sebe. Ako se velikom Davidu mogao dogoditi grijeh, može se dogoditi i svima nama. Prorok Jeremija govori:

„Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo (Jeremija 17,9).

U reformiranoj teologiji učenje o stanju čovjekovu se naziva Potpuna iskvarenost. To je posljedica pada u grijeh. Zlo je dio nas. Znamo kako je i najmanji izazov dovoljan da ono izbije na površinu.

„Osjećam u sebi mogućnost za svaki grijeh“ (Claudije de la Colombiere)

Kad kažemo da je čovjek potpuno iskvaren, to ne znači da trči za zlom ili da ga svjesno želi učiniti. Često je to zapravo proces koji nam se događa.

Davidov je šetao i pogledao. Iz pogleda se izrodila želja, iz želje preljub. I na kraju je cijeli ovaj proces završio ubojstvom.

Zato Isus ide, ili kako bi smo opuštenije rekli „puca“ na korjen zla:

„Čuli ste da je kazano.. a ja vam kažem…“

Davidu nije manjkalo žena. Imao ih je na stotine. No, jednom prilikom dok je hodao po krovu (krovovi su bili ravni i zapravo su bili poput balkona, terasa), vidio lijepu ženu kako se kupa. David se raspituje o njoj, doznaje tko je, traži da mu je dovedu i iskorištava je (leže s njom).

  1. David je iskoristio svoju poziciju, odnosno svoju društvenu moć
  2. Ne cijeni svoga podanika, svoga ratnika koji je bio spreman i život dati za svoga kralja.
  3. Krši zapovijed Božju „ne poželi“.

Nakon što je Bat – Šeba provela noć s Davidom, dogodila se i trudnoća. Stvar se dodatno zakomplicirala. Davidu nije lako suočiti se s posljedicama svoje avanture. No, njega brine samo:  jedno kako sačuvati vlastiti obraz.

I opet David  koristi svoj moć. Poziva Uriju da se vrati s bojnog polja kako bi bio sa svojom ženom. Cilj je očito „podvaliti mu“ svoje dijete. A svoju savjest umiruje time kako zapravo ima dobre namjere.  Zaštitit će dijete koje se ima roditi, i sačuvat će Urijin i Bat-Šebin brak.  No, Uriji je važnija vjernost kralju od odlaska svojoj ženi. Što god da je David pokušao, nije uspjelo (2 Samuelova 11, 6-13).

Nakon neuspjelog „podvaljivanja“ svoga djeteta, David, veliki David, pomazanik, smišlja pakleni plan: šalje pismo Joabu, i to po Uriji, tražeći da ga se postavi na takvo mjesto na bojnom polju kako bi pogunio. David naručuje zapravo ubojstvo, koje je više od ubojstva. Ovdje se radi o ratnom zločinu.

Zapovijed je izvršena Urija je ubijen. Glasnik je ovu vijest javio Davidu. David je čuo ono što je i želio.

I pogledajte daljnju njegovu reakciju. On potiskuje krivnju. On glasniku govori: „Nemoj to uzimati toliko k srcu.“ (2 Samuelova 11, 25). Drugim riječima: „Nije bitno, šta ćemo se sad zbog toga opterećivati. Idemo dalje“.

Nakon vremena žalosti, uzeo je Bat – Šebu za ženu.

Što se dalje događa?

Davidova spreman osuditi druge

„Jahve posla proroka Natana k Davidu. On uđe k njemu i reče mu: U nekom gradu živjela dva čovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan. Bogati imaše ovaca i goveda u obilju. A siromašan nemaše ništa osim jedne jedine ovčice koju bijaše kupio. Hranio ju je i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove čaše; spavala je na njegovom krilu; bila mu je kao kći. I dođe putnik k bogatom čovjeku, a njemu bilo žao uzeti od svojih ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je došao. On ukrade ovčicu siromaha i zgotovi je za svog pohodnika. Tada David planu žestokim gnjevom na toga čovjeka i reče Natanu: ‘Živoga mi Jahve, smrt je zaslužio čovjek koji je to učinio! Četverostruko će naknaditi ovcu zato što je učinio to djelo i što nije znao milosrđa.’ „(2 Sauelova 12, 1-6.

David odlično zna kako treba osuditi grijeh, i to treba činiti kad je drugi u pitanju. On se poziva i na Boga, on je bijesan i ljut na ovakvog zlog čovjeka.

„Kada vidiš plemenita čovjeka, nastoj se izjednačiti s njim. Kada vidiš zla čovjeka, temeljito ispitaj sebe“. (Konfucije).

Isus je jednom prilikom rekao: „Što imaš gledati trn u oku brata svoga, a brvna u oku svome ne zapažaš?“ (Matej 7,3). I upravo je to „brvno“ (veliko deblo, greda) mnogima je zapravo „najbolje povećalo“ za otkrivanje truna u očima drugih. Naš grijeh zapravo želimo pokriti traženjem grijeha kod drugih. Usput, to je glavni razlog zašto smo skloni ogovaranju, diskreditaciji drugih i sl. Mislimo da što više duge unizimo, umanjimo, prikažemo ih kao grječnike, time će naš grijeh, naše mane i slabosti biti manje vidljive

David je ljut i propisuje kaznu za bogatog kradljivca ovčice. Mi znamo kako treba s grješnicima. „Ma ja bih njemu ..“, Njega treba…“ i onda krenemo nabrajati što taj grješnik sve zaslužuje.

Osuđivanje drugih je zapravo bijeg od vlastite krivice.

Sučavanje s vlastitom krivicom

Natan je u ovome slučaju glasnik, dakle glas Božji. On direktno Davidu ukazuje na njegov konkretni grijeh: „Ti si taj čovjek“ (2 Samueova 12, 7). Drugim riječima, Natan mu kaže: „Davide, kralju moj, ti si surovi ubojica!“. Natanu je trebalo hrabrosti to reći kralju. No, hrabrost je bila karakteristika proroka, glasnika Božjih. Oni su bili „živa riječ Gospodnja“.

Svaki puta kada nas Bog suočava s vlastitom krivicom, s konkretnim grijehom, na djelu je proces milosti. Na nama je hoćemo li ustrajati u našem grijehu ili ga priznati kako bi zadobili Božje milosrđe.

Pokajanje

David je razotkriven pred prorokom, a zapravo pred Bogom. Kad nas Bog suoči s našim grijehom „razotkrije“ pred njim, najbolje što možemo učiniti jest da se iskreno pokajemo i priznamo svoju krivicu. David je to učinio. „Sagriješio sam protiv Jahve“ (2 Samuelova 12, 13). On je mogao dati pogubiti Natana i nitko ne bi znao za ovaj razgovor. No, on se kaje. Shvaća da je njegov grijeh puno ozbiljniji od onoga što je učinio drugim ljudima. On je sagriješio „protiv Gospodina“.!

„Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine, i može suditi nakane i misli srca. I nema stvorenja sakrivena pred njim. Naprotiv, sve je golo i otkriveno očima onoga komu moramo dati račun.“ (Hebrejima 4, 12-13)

David je do sada potiskivao krivnju. No, Riječ je duboko prodrla do njegova srca.

Do sada je potiskivao krivicu: „Prešutit sam htio, al kosti mi klonuše od neprestana jecanja…“ (Psalam 32 3). Sada se kaje i priznaje „Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah“ (Psalam 32, 5).

 

Oproštenje

Nakon pokajanja dolazi do oproštenja. „Rekoh ‘priznat ću Jahvi prijestup svoj’ i ti si mi krivnju grijeha oprostio“ (Psalam 32, 5).

Mnogi potiskuju krivnju jer ne razumiju Božje prihvaćanje (nekada je za to kriva i vjerska sredina koja ne pruža čovjeku nadu u Božje milosrđe već mu nameće samo osudu).

Onaj koji razumije Božje prihvaćanje i koji vjeruje Bogu i u njegovo praštanje, oslobađa se kroz priznanje krivnje.

David će spoznati što znači Božje oproštenje. I zato će i uskliknuti: „Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven.“ (Psalam 32, 1). Svoje pokajanje, kao svojevrsnu ispovjednu molitvu, David će izreći u Psalmu 51.

I zlo učinjeno s naše strane služi da

  • bolje spoznamo Boga,
  • da spoznamo njegovo prihvaćanje koje nema granica
  • I spoznamo kako je Njegova ljubav veća od naše krivice.

Jedino čovjek koji je smogao snage i hrabrosti priznati svoju krivicu, može uistinu prihvatiti sebe i naći onaj mir koji svijet ne može dati niti ga oduzeti.

Kod preuzimanja ovoga ćlanka obavezno navesti link.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s