Autor: Biskup Jasmin Milić

„Vrati mi radost svoga spasenja…“ Psalam 51,14

Nastavljamo razmišljati o Davidu i o posljedicama njegovog grijeha.

David je bez sumnje učinio grijeh s Bat – Šebom jer je vjerovao da će ga to usrećiti. Kada nam se grijeh nudi, on nam se uvijek želi predstaviti kao nešto dobro. Đavao je već od Edena predstavljao služenje Bogu kao ograničenje, nešto što nam ne donosi radost. „Ako izađemo iz okvira Božje volje, vidjet ćemo kakva nas sve zadovoljstva čekaju“ – stara je đavolja laž.

No, kako smo jučer rekli, grijeh nam zapravo donosi teret. Koliko god nam na početku i donio prividnu sreću, na kraju nam donosi ogroman teret, koji nas, ako ga se ne rješimo, vuče prema dnu, prema propasti.

David nije bio nevjernik. On je bio ne samo vjernik već i Božji sluga, pomazanik, a ipak je počinio strašan grijeh. Da, i vjerniku se može dogoditi da sagriješi na različite načine. Sjetimo se izgubljenog sina. On je pripadao očevu domu, dakle, u prenesenom značenju, bio je vjernik. No on se osjećao nedovoljno slobodan, nedovoljno sretan. On želi malo životne radosti izvan očeva doma. I otac mu to dopušta. Znamo kako je ta „radost“ na kraju završila. No, u jednom trenutku, kada je shvatio što je učinio „on dođe k sebi“ i vraća se ponizno u očev dom. Otac ga je čekao raširenih ruku, i vraća mu dostojanstvo sina.

Kada vjernik počini grijeh i ustrajava u njemu, on se udaljuje od Boga. Sve manje čita Božju Riječ, manje dolazi Bogu u molitvi, izbjegava bogoslužja. Time zapravo izbjegava da se suoči s Bogom jer zna da mu Bog ima što reći po tome pitanju. Pokušava se dakle sakriti od Boga. No, vjernik u dubini svoje duše zna da ga odvojenost od Boga čini nesretnim. Ali poput Davida, što se više upetlja u vrtlog grijeha, ne zna kako iz svega toga izaći.

Ozbiljna posljedica takvoga stanja je da se gubi  radost spasenja. Takav vjernik, poput izgubljenog sina, nije izgubio Oca, nije izgubio dom. Otac ga čeka, dom ga čeka, ali on trenutno živi izvan doma – izvan sigurnosti doma, izvan radosti doma. A radost spasenja, radost sigurnosti u Božjim rukama nemjerljiva je s bilo kojom ovozemaljskom radosti.

Zato David traži da mu Bog vrati „radost spasenja“. To je moguće samo kroz pokajanje i odbacivanje tereta grijeha. Zato je, kako glasi naslov jedne knjige velikoga sv. Ivana Zlatoustog – Pokajanje radovanje.

Osjećaš li da se udaljuješ od Boga, da gubiš radost spasenja? Nema potrebe da dalje nastavljaš u takvom stanju. Ispovijedi sada Bogu svoj grijeh, odbaci teret i radost pokajanja, radost spasenja bit će ti vraćena. A ta radost je neprocjenjiva i vrijednija od svake radosti koju nam grijeh nudi.

Svakodnevne Misli dana možete pratiti na fb stranici Biskupa Jasmina Milića

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.

Naslovna fotografija: book.hr