„Evo dolaze dani – riječ je Jahvina – kad ću ispuniti dobro obećanje što ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu: U one dane i u vrijeme ono podići ću Davidu izdanak pravedni; on će zemljom vladati po pravu i pravici.“ (Jeremija 33, 14-15)

 Vjera u bolje sutra. Iščekivanje i nada. Rješenje naših raznih životnih situacija. Konstantno iščekivanje. Nije li to ono što nas prati tijekom cijelog našeg ovozemaljskog života? Nekada iščekujemo nešto osobno, vezano samo za nas odnosno za naše najbliže. To iščekivanje zna biti duže ili kraće: kada ćemo završiti školu, fakultet, kada ćemo se zaposliti, stupiti u brak, imati djecu. Kada ćemo bolje živjeti, nešto izgraditi..  Nekada smo u općem iščekivanju, zajedno s drugima: u vrijeme rata da dođe vrijeme mira, u vrijeme loše ekonomske situacije bolji standard, veće plaće i sl. I kad sagledamo povijest u cjelini, kao da se stvari zapravo ponavljaju i vrte u krug. Svi pojedinci i sve generacije manje ili više imaju ista nadanja i ista očekivanja.

Uz iščekivanja i nadanja idu i obećanja. Ljudi obećavaju drugima da će im pomoći, riješiti njihove probleme (nerijetko za to traže i protuuslugu), djeca obećavaju roditeljima da će biti bolja, bračni partneri da će popraviti svoje međusobne odnose. I nažalost, često se razočaramo u sva ta obećanja.

Posebna su priča političari, poglavito u vremenu predizbornih kampanja. Obećanja postaju marketing. Njima se žele privući ljudi da glasuju za njihove opcije. Ljudi se razočaraju, gube vjeru u bolje sutra, u vlast. I opet se vrtimo u krug i sve se to ponavlja iz generacije u generaciju.

Znači li to da ne trebamo iščekivati i nadati se? Trebamo li zatvoriti vrata boljem sutra? Naravno da ne. Iščekivanje i nada, vjera u obećanja su duboko usađeni u temelje kršćanske vjere. Advent je vrijeme kada o tome na poseban način promišljamo.

Pred nama je jedno od mnogih obećanja starozavjetnom Božjem narodu o dolasku Izbavitelja. Prorok Jeremija izgovara ove riječi iz zatočeništva. Svjestan je predstojeće babilonske okupacije, no i pored toga izgovara riječi nade i obećanja domu Izraelovu i domu Judinu. Ta obećanja nemaju samo konkretnu političku dimenziju već se nagoviješta dolazak izbavitelja  Božjem narodu. Nešto puno više od prolaznih kraljevstava, političkih opcija i sl. Dolazi onaj koji će doista činiti „pravo i pravicu“.

„U one dane i u vrijeme ono…“ To buduće vrijeme je vrijeme kada će se obećanje Božje ispuniti. Tisućljećima je Božji narod iščekivao, hrabrio se obećanjima Božjim i mnogi od onih koji su živjeli za taj dan nisu dočekali rođenje Izbavitelja. No, obećano je vrijeme došlo. U određeno vrijeme Krist je došao biti jedan od nas, biti Izbavitelj duša naših. Obećanje je ispunjeno iako je dugo čekano a od nekih i nedočekano. Sjetimo se Šimunove pjesme: „.. vidješe oči moje spasenje tvoje“ (Luka 2, 30).  On je bio privilegiran vidjeti ono što su mnogi iščekivali ali vidjeli nisu.

I mi kao narod Božji živimo u iščekivanju na temelju obećanja. Kao što se ispunilo obećanje prvoga Kristova dolaska, ispunit će se i obećanje o Njegovom ponovnom dolasku.  I to je naš životni advent, životno iščekivanje.

Uz sva životna iščekivanja, iščekivanje našega Spasitelja nam treba biti prioritet.

• Kršćanin se ne opušta

Ne razmišljajmo na način: „Neće naš Gospodin još zadugo doći“. Ne kalkulirajmo da ima vremena da se pripravimo za Njegov dolazak.

„Budni budite i u svako doba molite“ (Luka 21, 36). Biti budni i u svako doba moliti znači da ni na tren ne smijemo zaboraviti na Boga.

• Kršćanin je onaj koji je svakodnevno spreman za Gospodina.

To što ne znamo ni dana ni časa, upućuje nas na to da svakodnevno budemo spremni za Gospodina. Apostol Pavao moli da srca vjerujućih budu učvršćena od Gospodina, kako bi bila besprijekorno sveta pred Gospodinom (1 Solunjanima 3, 13). Kada nam Bog učvršćuje, čuva srca naša, tada ćemo svakodnevno biti i spremni susreti Gospodina.

• Kršćanin je onaj koji radosno iščekuje Gospodina

Strah će spopasti one koji ne vjeruju, koji se ne pripremaju za dolazak Gospodnji. U te dane oni će „izdisati od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu“ (Luka 21, 26). Ljudi se pouzdaju u prolazno, no kada čovjek shvati da je prolazno nesigurno i da mu se nekada to ruši pod nogama, onda pada u očaj. Svijet mu se ruši pod nogama. Strah ga spopada. A kada bude ugledao Sina Božjega koji dolazi u slavi, tada će strah biti pomiješan s osjećajem promašenosti. Imali su prilike ali su promašili svoj život potpuno. Taj dan će za njih biti dan poraza, velikog gubitka. A gubitnici su odlučili biti već u ovome životu.

No, kršćani su narod radosti. I radosno iščekuju dolazeće vrijeme. „Kada se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite svoje glave je se približuje vaše otkupljenje“ (Luka 21,28). Za kršćanina je dan dolaska Kristova dan pobjede. A pobjednici, koji su stali na stranu Pobjednika u ovome životu, se raduju i radosno iščekuju konačno pobjedničko slavlje.   Kršćanin je onaj koji gradi i sadašnjost i budućnost na Kristu. On radosno živi za Gospodina, radosno iščekuje Gospodina i radost že živjeti u vječnosti.

Blagoslovljeno vam bilo adventno razdoblje.

Biskup Jasmin Milić