(VIDEO) Bog dovršava započeto dobro djelo u nama (Druga adventna nedjelja)

“Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada – uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do dana Krista Isusa. Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista! I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za dan Kristov, puni ploda pravednosti po Isusu Kristu – na slavu i hvalu Božju.”  Filipljanima 1, 4-6. 8-11

Druga je adventna nedjelja. Razmišljamo i dalje, ne samo o ovome liturgijskom adventu, već o našem cjeloživotnom iščekivanju našega Gospodina. U tome iščekivanju nam valja ustrajati. I na to nas poruka adventa iznova i iznova poziva. Da budemo budni, da bdijemo, da ustrajemo.

Apostol Pavao nas uvjerava da će Bog, započeto dobro djelo u nama i dovršiti do dana Krista Isusa, dakle do Njegovom slavnog dolaska. Velika je to utjeha koja nam se na poseban način ističe u reformiranoj teologiji, u petoj (od pet točaka kalvinizma) o ustrajnosti svetih: Bog će nas doista, snagom Njegovog Duha Svetoga i očuvati da ustrajemo do kraja.

Ovo učenje  dakako nije neozbiljan pristup biblijskom učenju. Bog će očuvati doista svoje, one, kako kaže Westminstersko vjeroispovijedanje: „..koje je Bog prihvatio u svome Ljubljenome, djelotvorno pozvao i posvetio Duhom svojim, nikada neće potpuni i konačno otpasti iz stanja milosti, već će zasigurno ustrajati do samoga kraja i biti vječno spašeni“ (Poglavlje 17, 1).  A ova tvrdnja ima temelj u riječima samoga Krista: „Moje ovce slušaju glas moj. Ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni. One sigurno neće nigda propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih, i nitko ih ne može oteti iz ruke oca moga.“ (Ivan 10, 27-29).

Na drugome mjestu Isus kaže: „Svaki koga mi dade Otac doći će k meni, sigurno ga neću izbaciti van, jer ne siđoh s neba da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. A volja onoga koji me posla jest da nikoga od onih koje mi dade ne izgubim, da ih uskrisim u posljednji dan: da volja je Oca mog da svaki koji vidi Sina i vjeruje u nj dobije život vječni i da ga uskrisim u posljednji dan“ (Ivan 6, 37-40).

Na temelju ovih Isusovih riječi apostol Pavao piše: „Jer ako smo izmireni s Bogom smrću njegova Sina dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo se sigurnije, već izmireni, spasiti njegovim životom“ (Rimljanima 5, 10). „Sad dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu“ (Rimljanima 8,1). „Koje je predodredio, one je i pozvao; koje je pozvao, one je i opravdao; koje je opravdao, one je i proslavio“ (Rimljanima 8, 30).

Dakle, Božja riječ je jasna. Ako smo doista Kristovi, ako nas je on otkupio, spasio, opravdao, on će nas u konačnici i proslaviti. A u cijelom ovom procesu čuvati na našem životnom putu da ostanemo u Njemu i stignemo do cilja.

Jednom spašen – zauvijek spašen, to je istina koju ispovijedamo i koju, na temelju navedenih svetopisamskih tekstova vjerujemo.

Mnogi zamjeraju ovakvom učenju, smatrajući da Biblija govori i o tomu da čovjek može biti spašen danas, ali da može i izgubiti to spasenje.

Ne možemo govoriti o sigurnosti spasenja danas a nesigurnosti sutra. To nije sigurnost spasenja. Jer Bog nas nije spasio za dan, za dva, za tjedan, za mjesec.. godinu, već za vječnost. Ako su naša imena upisana u knjigu života, krvlju Kristovom, nema više brisanja.

No, to ni u kom slučaju ne znači da smo mi bez ikakve odgovornosti u tome procesu. Ivan krstitelj u današnjem evanđelju poziva nas da pripravimo put Gospodinu, da poravnamo staze, da se svaka dolina ispuni, svaka gora i brežuljak slegne. Ono što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi da se izglade.

Kršćanin, kojega Bog izabire i dovodi k sebi, dovodi ga sa svrhom, snagom Božjeg djelovanja živi posvećenim životom za Boga, životom ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, životom koji će proizvoditi dobra djela. Ustrajnost je dakle stopostotno božansko djelovanje sa stopostotnom ljudskom odgovornošću.

O tome govori apostol Pavao u 1 Korinćanima 1, 6-9: „ kao što se svjedočanstvo o Kristu učvrstilo među vama – tako da ne oskudijevate ni jednom milosti dok čekate objavljenje Gospodina našega Isusa Krista. On će Vas učiniti i postojanima do kraja, tako da budete neporočni na dan našega Gospodina Isusa Krista. Vjeran je Bog koji vas je pozvao u zajednicu sa Sinom svojim, Isusom Kristom, Gospodinom našim.“

Ali, zar nije život pun kušnji i izazova? Zapazimo što kaže apostol Pavao: „Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti.“ (1 Korinćanima 10,13).

Biblija nas jasno uči kako se djeca Božja moraju suočiti s mnogim nevoljama. I često su podvrgnuta  kušnjama i nedaćama. Ako u tim okolnostima vjernik ima sigurnost vjere i siguran je da uistinu jest dijete Božje i da je Bog njegov ljubljeni Otac, tada će ne samo imati snage nositi križ već će imati snage radovati se u sred nevolja. Bit će čvrsto uvjeren kako Otac nebeski upravlja njegovim životom i okolnostima u kojima se nalazi. Kako su teškoće koje su ga snašle samo roditeljske opomene potrebne za njegovu duhovnu dobrobit. Kako je unatoč teškoćama u sigurnim rukama koje će ga provesti kroz sve nevolje i da će sadašnje teškoće rezultirati vječnom slavom. Stoga zajedno s psalmistom kliče: ‘Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja (Psalam 34, 20)

Kada govorimo o ustrajnosti svetih, postoje tri važne istine koje nam pomažu da to razumijemo:

  • Bog je onaj koji je započeo dobro djelo u nama
    Što Bog započne, On i dovrši. Mi smo u Njegovim rukama, Njegovo smo djelo. Kako smo već pročitali: „Vjeran je Bog koji vas je pozvao u zajednicu sa Sinom svojim, Isusom Kristom, Gospodinom našim.“
  • Nastanjenost Duha Svetoga u vjerniku
    Duh Sveti koji nam je od Krista dan, ostaje s nama do kraja. Duh Sveti je garancija. On je onaj koji nas održava do kraja u svim našim životnim okolnostima. On je naš Branitelj, Tješitelj, pomoćnik, pečat našega spasenja. On je nastanjen u nama, a Božja riječ kaže da je jači onaj koji je u nama nego onaj koji je u ovome svijetu.
  • Kristovo zastupništvo
    O tome nam na poseban način govori Hebrejima poslanica. Krist je onaj koji nas zastupa pred svojim Ocem. Njegovo zastupništvo je garancija naše ustrajnosti. On se za nas moli, a Njegova je molitva učinkovita.

Sjetimo se kako je Petar zatajio Isusa. Time je učinio veliki grijeh. Zanijekao je svoga Spasitelja, ali nije otpao od Gospodina. Prije nego će se to dogoditi, Isus mu je rekao sljedeće: „Šimune, Šimune, pazi, Sotona je zatražio da vas može rešetati kao pšenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše“ (Luka 22,31)

Isus zna što nas sve čeka, on zna i naše uspone i naše padove, no on se i moli za nas, da naša vjera ne malakše.

No, da bismo doista uživali u blagoslovima Kristove zaštite, ustrajnosti, moramo biti u Njemu, moramo biti u Kristu. Tu je naša stopostotna odgovornost!

Biskup Jasmin Milić

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link.

Povezani članci:

IŠČEKIVANJE I OBEĆANJE (Prva adventna nedjelja)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s