Vrijeme došašća je vrijeme iščekivanja Drugog dolaska, odnosno povratak Nebeskoga kralja Isusa Krista. Kao kršćani svi znamo da je Isus došao jednom, prije 2000 godina ali također znamo da je njegov drugi dolazak neminovan. To je Njegovo obećanje koje je potvrdio slavnim uskrsnućem i uzašašćem u Nebo.

Naravno, kao sljedbenici Isusa Krista i kao Crkva koja ima svoj liturgijski kalendar, došašće je također početak same liturgijske godine a za zadatak ima prisjetiti Crkvu na jedno vrijeme tišine, samoće, tame, pa i hladnoće srca. Naime kada Riječi Božje nema u srcu Božjega naroda tada se srce hladi i sve što ga okružuje jeste tama. U današnje vrijeme došašće je obilježeno lampicama, božićnim jelkama, pjesmama nade jer iako utjelovljene Riječi još uvijek nema, mi pokušavamo ukazati na svjetlo koje će doći i koje će nas rasvijetliti. To su vidljivi znakovi naše unutarnje nade. Došašće to lijepo prikazuje kroz liturgijske obrasce.

Također, došašće je vrijeme kada se prisjećamo perioda naših života kada Isusa nije bilo u našemu srcu. Sjećamo se kako smo naša srca pokušavali zagrijati, rasvijetliti i utješiti raznim svjetovnim stvarima i obrascima. Žudjeli smo za prolaznim kako bismo ušutkali srce koje traži ono vječno. Kada se Božja riječ utjelovila u naš mali Betlehem, u naše srce, tada je ono prekinulo s tamom i predalo se svjetlu, toplina je zamijenila hladnoću a stvarna prisutnost Kristova je zamijenila sve svjetovno.

Ipak, kroz naš hod s Gospodinom nije sve uvijek prekrasno i savršeno. Ponekad se dogodi grijeh, odnosno pad pod kušnjom i tada se naš odnos s Isusom mijenja. Mnogi, budući da žele zadržati onaj isti odnos koji su imali s Isusom u trenutku obraćenja, sada počinju lagati sami sebi govoreći da je i dalje sve divno i krasno.

Ako vas zanima što se tada događa, pogledajte propovijed…