Braćo: Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. (Filipljanima 4, 4-7)
Već smo naglasili da je adventsko vrijeme, vrijeme radosti. Ono nas priprema za najradosniji kršćanski blagdan. I sve nekako izvana odiše radošću, Ukrašeni domovi, crkve, gradovi, izlozi… Radujemo se darivati druge, radujemo se darovima, susreta s našim bližnjima, netko božićnici, nekom božićnom popustu. Netko se u ovim danima pobrine i za siromašne, za potrebite, za beskućnike, pa i oni osjete tračak radosti.
Radost je rijetka
A radost je zapravo postala rijetka pojava. Brzi način života, stres, životne okolnosti i brige više donose trenutke zabrinutosti nego radosti. Ljudi stoga posežu za umjetnim osjećajima raspoloženosti: popiju koju radi raspoloženja, odlaze na različite fešte radi „dobre atmosfere“, netko nažalost poseže i za drogama, radi osjećaja opuštenosti i zadovoljstva.
Postoje i oni, nažalost, koji se ničemu ne raduju i ne vesele. Koji život vide samo kao jednu tragediju i tužnu priču, i koji se nerijetko zapravo najbolje osjećaju u takvom stanju, očekujući da ih ljudi žale te taj svoj, negativni stav o životu žele nametati i drugima. S takvim ljudima je vrlo teško imati kontakt jer se ne radi uvijek o ozbiljnim poremećajima osobnosti (što dakako zahtjeva stručnu pomoć) već često o opasnim manipulacijama da se i mi uvučemo u njihovu igru.
No vratimo se na radost. Pored sve te „radosne“ predbožićne i božićne atmosfere, ljudi zaboravljaju pravi razlog božićne radosti.
Kršćanska poruka – poruka radosti
Kršćani su pozvani biti narod radosti i naviještati istinsku radost. Kršćanska se poruka svijetu naziva evanđelje – Radosna vijest. Apostol Pavao upućuje Filipljanima dva puta riječi „Radujte se!“, (Filipljanima 4,4). To su one iste riječi koje je arkanđeo Gabriel uputio Bogorodici, djevici Mariji: „ Raduj se!“ (Luka 1, 28). Čemu se Marija treba radovati? Zbog onoga koji dolazi biti jedan od nas, Emanuel – Bog s nama, Bog među nama. On je ispunjenje starozavjetnih obećanja, naviještanja proroka, iščekivanja Božjega naroda. Marija će ga roditi, a na određeni način ona predstavlja i cjelokupni Božji narod među koji dolazi Spasitelj svijeta. Koja je radost obuzela Šimuna bogoprimca kada je u ruke uzeo „nadu Izraleovu“ , jer su njegove oči vidjele spasenje Božje (Luka 2, 30).
Prorok Sefanija poziva na radost do krajnjih granica: „Klikći od radosti.. viči od veselja.. veseli se i raduj se iz sveg srca…“ (Sefanija 3,14). Zašto? Jer nas je Gospodin riješio osude! (Sefanija 3, 15). Dok su Izraelci iščekivali oslobođenje od ropstva porobljivača, Isus dolazi osloboditi od najvećeg i najpogubnijeg ropstva – ropstva grijeha.
Kršćani – slobodni od straha
Osjećaj krivice, strah od osude nažalost je stvarnost i mnogih kršćana. Oni ne žive u radosti već u grču, strahu od neuspjeha živjeti kršćanskim životom, strahu od dolaska Gospodnjega odnosno strahu od vlastite smrti u susreta s Gospodinom. Bogobojazni, strahopoštovanja i ozbiljnog pristupa Bogu treba biti. Trebamo se dakako plašiti da naš život ne završi bez Krista. Ali, tamo gdje je Krist, gdje on ispunjava naše živote, svjesnost da je on među nama, i naša „jedina utjeha u životu i u smrti“ potiskuje svaki strah. Kada smo u Kristu, tada kličemo s prorokom Izaijom: „Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se više…“ (Izaija 12, 2). Krist je naša radost a ne strah!
Kršćani nisu izuzeti od svakodnevnih životnih izazova. Poput nevjernika i vjernici se suočavaju s različitim nevoljama, životnim brigama. No, kršćani imaju Moćnoga Boga na svojoj strani. On nije Bog koji je na visinama, nezainteresiran za čovjeka. Zato Pavao kaže: „Ne budite zabrinuti ni za što“ (Filipljanima 4, 6). To ne znači da nam zdrava briga nije potrebna. Moramo brinuti za sebe, svoju obitelj. Dobro je kad brinemo za naše bližnje i oni za nas. No kada preraste u tjeskobnu zabrinutost, zabrinutost koja ne vidi izlaz i rješenje, onda je to problem koji uništava i nas i druge oko nas.
Pavao nas uči što trebamo činiti, da bi naša zabrinutost bila manja: „.. nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu“ (Filipljanima 4,6). Tada će Njegov mir zavladati našim srcima i našim mislima. Mir srca, mir misli, koliko je to danas potrebno čovjeku. A taj mu je mir nadohvat ruke, jer Bog je među nama.
Prorok Sefanija kaže: „ Gospodin Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj“ (Sefanija 3,17) „Ne boj se više zla“ (Sefanija 3, 15). Da, došao je biti jedan od nas, došao je biti među nama. Došao je biti u nama.
Obostrana radost
Ta radost nije jednostrana. Ne poziva nas Bog samo da se mi njemu radujemo. On se raduje nama. „On će se radovati tebi, pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno kao u dan svečani“, kaže prorok Sefanija. (Sefanija 3, 17-18). Bog nam se raduje, Bog je radi nas pun veselja, Bog obnavlja svoju ljubav prema nama! Jeste li kad o tome razmišljali? Jeste li razmišljali o Božjem srcu koje se radi vas veseli?
Zaključak
Božji narod ima pravo na radost. Radosno prihvaća sve što mu dolazi iz Božje ruke, radosno se susreće s Gospodinom, radosno hita u dom Božji i kliče s psalmistom: „Obradovah se kad mi rekoše, hajdemo u dom Gospodnji“. Čak i u teškim trenutcima, radost obećanja Božjih je ta koja mu daje okrjepu i snagu da može iz svega izaći kao pobjednik. Čak i u susretu sa smrću kršćanin zna da je i život i smrt u Božjim rukama.
Jedan veliki čovjek Božji, ruski starac, sveti Serafim sarovski, koji je živio u 18 i 19 stoljeću, imao je običaj svakoga pozdravljati: „Krist je uskrsnuo, radosti moja!“. Da, upravo saznanje da je Krist živ, i da je i danas među nama, treba biti razlog naše trajne radosti.
Zato, narode Božji, neka radost doista zavlada našim srcem i našim umom, jer Bog je među nama! Jest i bit će!
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link
Povezani članci:
IŠČEKIVANJE I OBEĆANJE (Prva adventna nedjelja)
Bog dovršava započeto dobro djelo u nama (Druga adventna nedjelja)