„Ne, umrijeti neću, nego živjeti i kazivat ću djela Gospodnja“ (Psalam 118, 17)
Na današnji dan prije 28 godina imao sam tešku prometnu nesreću. Deset dana prije svoga 21 rođendana doslovno sam se borio za život. Sjećam se vremena dok sam ležao nepomičan u „šok sobi“, kako sam razmišljao o mome dotadašnjem životu i što će biti ako me Gospodin pozove k sebi. Moram priznati da sam osjećao nevjerojatan mir, što god da se dogodi. Moja su razmišljanja išla i dotle da me Bog možda na vrijeme želi uzeti k sebi dok me život ne suoči s ozbiljnim izazovima, a s druge strane želio sam živjeti. Bog je odlučio da živim. I svaki dan nakon toga 18. prosinca 1990. godine mi je dar.
Srećem osobe koji mi znaju reći: „Meni Bog ništa nije dao“. Koja nevjerojatna izjava. Bog nam je dao život. I zato smo dužni poštovati, kako dar koji je nama Bog dao, tako i dar života drugih. Zato ne razumijem ljude koji se zalažu za uskraćivanje dara života nerođenima, bolesnima i sl.
Život je najveći dar, i svatko ga je pozvan živjeti u zahvalnosti prema Bogu koji je Životodavatelj. Zato nas apostol Pavao poziva da „pomno pazimo kako živimo“ (Efežanima 5, 15), zapravo da se ozbiljno odnosimo prema daru života.
Život nam je dan sa svrhom s ciljem, a kako kaže jedna stara konfesija reformacije: „Čovjekov je krajnji i najviši cilj proslavljati Boga i u potpunosti se radovati u njemu zauvijek“ (Westminsterski veliki katekizam, 1 ). Da, za vjernika život nije slučaj na slučajno stvorenom svijetu, u slučajnom životu. Vjernik zna da može živjeti svrhovit život jer je Bog postao život naš. Proslavljati Boga nije samo naš stav slavljenja Boga u crkvi. Naš život treba biti proslavljanje Boga. Puno je onih kojima su „puna usta“ Boga, Biblije, kršćanstva, ali u djelima prema bližnjima, prema potrebitima, prema palima, prema odbačenima .. kršćanstva nigdje. A Isus nas poziva da naše „… svjetlo tako… zasja pred ljudima da vide djela ljubavi te slave .. Oca nebeskoga“ (Matej 5, 16).
Ovih smo dana razmišljali o radosti. Život radosti danas s Bogom nastavlja se u vječnosti. Bog nam nije dao samo dar ovoga života već života vječnoga.
Zato i danas nemojmo zaboraviti Bogu zahvaliti za dar života. I naš život u potpunosti prinesimo Njemu kao našu zahvalnost. Najsretniji i najispunjeniji je život, kako je to netko rekao: “Kada je Bog u Njemu na prvome mjestu jer sve ostalo je tada na pravome mjestu”
Biskup Jasmin Milić
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link