Peta molba Molitve Gospodnje glasi:”I otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim”.
“Da, ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš otac neće oprostiti vaših.” (Matej 6, 14-15).
Grješnici smo
Ovom molbom priznajemo da smo grješnici. Baštinici smo nasljednoga, iskonskoga grijeha. Isto tako, svakodnevno pred Bogom griješimo mišlju i riječju, s onim što smo učinili protiv Njegove volje odnosno s onim što nismo učinili a što jest Njegova volja (djelom i propustom). Grijeh nije dakle samo u činjenju zla već isto tako i u nečinjenju dobra.
VIDI I OVO: I OTPUSTI NAM DUGE NAŠE
Dakle, grijeh je sve ono što se protivi Božjoj objavljenoj volji, bilo da ga činimo mišlju ili riječju, bilo djelom ili propustom.
U takvom smo grješnom stanju svi. “Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i u nama nema istine.”(1 Ivanova 1, 8). No, “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe…” (1 Ivanova 1,9).
Trebamo Božje oproštenje
Potrebno nam je Božje oproštenje, kako bismo bili očišćeni od krivice. Oprost nam je omogućen po žrtvi Isusa Krista, koji je na križu preuzeo svu našu krivicu, odnosno prinio zamjensku žrtvu umjesto nas. Ono što je bio naš dug, Krist je preuzeo na sebe. Bog prima naše iskreno pokajanje i iskreno vjeru, koja je prožeta spremnošću da živimo drugačijim, obnovljenim životom.
I mi trebamo opraštati bližnjima
No, ova prošnja ima i jedan zahtjev. Ako ga ne ispunimo, neće nam biti oprošteno. Zahtjev je da i mi moramo opraštati jedan drugome. Odnos prema drugima, prema bližnjima je potvrda našeg evanđeoskog življenja. Isus nas uči da ljubimo bližnje kao samo sebe, da činimo drugima ono što želimo da i oni nama čine, da praštamo jedan drugome, da ljubimo čak i svoje neprijatelje. Kristov zakon, zakon ljubavi puno je dublji i zahtjevniji od starozavjetnih propisa. On traži naše potpuno predanje, ne samo naših djela, već i naših osjećaja.
Koliko do nas stoji
Naš dug prema Bogu je bio puno veći nego dug naših bližnjih prema nama. Bog ne samo da je preuzeo našu krivicu na sebe i oprostio nam, već nam svakodnevno oprašta kada mu dolazimo u pokajanju. Ako je Njegova ljubav prema nama toliko velika, nemojmo zatvarati svoje srce mržnjom i nepraštanjem spram naših bližnjih. Čak i kad je njihovo srce tvrdo, nespremno zatražiti oprost ili praštati, učinimo mi taj prvi korak. Nepraštanje je ono koje nama nanosi štetu, nama stvara nemir u duši, I ono što je najgore, zatvara nam vrata Božanskom oproštenju. Isus želi da budemo oslobođeni toga tereta.
Oproštenje ne dovodi uvijek do pomirenja. No, kako nam kaže apostol Pavao: “Ako je moguće-koliko je do vas-budite u miru sa svima.” (Rimljanima 12, 18).
Ako nismo spremni praštati, tada zapravo, moleći Očenaš mi sebi osudu molimo: “Nemoj nam oprostiti jer i mi ne opraštamo”. Jer kako drugačije razumjeti ovu prošnju ako nam je u srcu nepraštanje.
Pomolimo se:
Oče naš, ti si nam milostivo oprostio naše dugove po žrtvi sina svoga Isusa Krista. Daj nam snage da I mi praštamo drugima. Priznajemo da nam nije uvijek to lako činiti. Zato naše misli usmjeri na križ golgotski kako bismo uvijek imali pred očima koliko je nama oprošteno. Po Kristu, Gospodinu našem molimo. Amen.
Autor: Biskup Jasmin Milić
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link
Povezani članci:
Zašto Boga nazivamo Ocem? – Tumačenje Molitve Gospodnje
Što to znači da je Bog na nebesima? – Tumačenje Molitve Gospodnje
Kako svetimo ime Božje? – Tumačenje Molitve Gospodnje
Što je kraljevstvo Božje? – Tumačenje Molitve Gospodnje