Pred nama je serija razmišljanja o Apostolskom vjerovanju. Apostolsko vjerovanje nastalo krajem Drugog stoljeća nakon Krista. Naziv “Apostolsko” nije zbog toga što su mu apostoli autori, već zato što je u njemu sažeto vjerovanje kako su ga apostoli primili i prenijeli drugima.Bio je to krsni obrazac ispovjedi vjere (dakle krštenici su njime potvrđivali što doista vjeruju) koji je nastao u Rimu, da bi se kasnije proširio i dalje.
Apostolsko vjerovanje
Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela, i život vječni. -Amen
Vjerujem u Boga, Oca svemogućega
“ A Jahve je pravi Bog. Živi je on Bog i kralj vječni…” (Jeremija 10, 10)
Prva izjava Vjerovanja, po kome je isto dobilo ime (lat. Credo, staroslavenski Vjeruju) glasi: “Vjerujem u Boga, Oca svemogućega”
Vjerovanje – povjerenje u Boga
Vjerovanje, izrečeno biblijskim jezikom je vise od pukog prihvaćanja određenih vjerskih istina. Calvin naglašava da vjerovanje u Boga znači vjerovati Bogu i imati povjerenje u Njega odnosno dati mu svoju vjeru, položiti svoju vjeru u Boga (Institucije kršćanske vjere). Dakle, kada kažemo “Vjerujem u Boga”, kažemo zapravo “vjerujem Bogu, oslanjam se na Njega, prepuštam se Njemu, dajem mu svoje apsolutno povjerenje…”
Tko je Bog?
A što je odnosno tko je Bog? Biće koje je iznad nas ili neka sila, energija koja upravlja s nama? Netko tko nas je stvorio i prepustio slučaju? Vjerujemo li u Boga koji je samo jedan od mnoštva bogova? Ili je Bog mrtav, kako je to zaključio filozof Nietzsche?
Vidi i ovo: Bog, stvoritelj neba i zemlje
Bog, koji nam se u kršćanskoj objavi objavljuje jest jedan, pravi i živi Bog, kako to kaže prorok Jeremija u uvodnom pročitanom retku. On nije bezlična energija, a još manje produkt mašte religioznog bića. On je stvaran, istinit i djelatan. Uzrok, Stvoritelj “svega vidljivoga i nevidljivoga” (o čemu ćemo više sutra govoriti). On je “Ljubav” koja se može iskusiti.

Bog – čovjekova potreba
Bog je čovjekova iskonska potreba. Sveti Augustin kaže: “Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.” Bog je uzrok našega postojanja, i zato je čovjek po naravi religiozno biće. Traga za smislom života, za odgovorima: “Odakle sam, zašto sam ovdje i kuda idem?” U konačnici odgovore na sva ova pitanja može pronaći samo u Bogu.
Vjera – dar Božji
Takva je vjera dar Božji (Efežanima 2, 8-9). Ona nije naše djelo niti naša sposobnost. Nemojmo se stoga čuditi onima koji ne vjeruju. Hvala Bogu za dar vjere koji je tebi i meni od Boga darovan.
Bog – Otac
Rekli smo da je Apostolsko vjerovanje trinitarno. Vjerujemo u trojedinoga Boga: Oca i Sina i Duha Svetoga. Prvo ispovijedamo vjeru u Oca, prvu osobu božanstva. Otac Isusov je i naš Otac jer nas je po Kristu posinio, prisvojio kao svoju djecu.
Katekizam Biti kršćanin u 41. odgovoru kaže:
“Kada Boga nazivam Ocem, ja priznajem da sam stvoren od Boga za zajedništvo s njim, da me Bog načinio na svoju sliku, da vjerujem u Boga kao svog zaštitnika i skrbnika i da svoju nadu postavljam u Boga kao njegovo dijete i baštinik u Kristu”
Svemogući Bog
Bog u koga vjerujemo je svemogući Bog. Calvin pojašnjava da se Njegova svemoćnost ne ogleda samo u tome što je Bog moćan sve učiniti, već
“… zato što sve drži u svojoj ruci, vlada Nebom i zemljom svojom providnošću, djeluje i raspolaže svim stvarima po svom mišljenju i volji…”
Vjera u Svemogućega je iskustvena vjera. Svatko to mu vjeruje, tko se na Njega osloni, tko u Boga ima povjerenje, zna da će on doista providjeti za sve, kako to kaže Heidelberški katekizam u 26 odgovoru:
„Pouzdajem se u potpunosti i nemam nikakve sumnje da će mi dati sve što mi je potrebno duši i tijelu…. On to može učiniti jer je svemogući Bog, On to i hoće učiniti jer je vjeran Otac.“
Pomolimo se:
Nebeski Oče, hvala ti za dar vjere kojim ne samo da vjerujemo u tvoje postojanje, već vjerujemo tebi, pouzdajemo se i oslanjamo na tebe. Hvala ti što nismo sami i što osjećamo tvoju snažnu prisutnost u našim životima. Neka je slavljeno ime tvoje, po Kristu, Spasitelju našem. Amen.
Autor: Biskup Jasmin Milić
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link
Ostale članke na temu Apostolskog vjerovanja vidi ovdje.
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.