Pred nama je serija razmišljanja o Apostolskom vjerovanju.  Ovo je vjerovanje nastalo krajem Drugog stoljeća nakon Krista. Naziv “Apostolsko” nije zbog toga što su mu apostoli autori, već zato što je u njemu sažeto vjerovanje kako su ga apostoli primili i prenijeli drugima.Bio je to krsni obrazac ispovjedi vjere (dakle krštenici su njime potvrđivali što doista vjeruju) koji se nastao u Rimu, da bi se kasnije proširio po cijeloj kako Zapadnoj crkvi.

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela, i život vječni. -Amen

STVORITELJA NEBA I ZEMLJE

«U početku stvori Bog nebo i zemlju» (Post 1, 1).

Stvoreno ima svoga stvoritelja

Ako se želimo uvjeriti u Božje postojanje, dovoljno je promatrati Njegovo stvaralačko djelo. Sklad svemira, zvijezda i planeta, izvor može imati samo u savršenom umu koji je stvorio cijeli svemir i koji ga održava. Kada promatramo poljski cvijet shvaćamo da takva ljepota mora imati svoga tvorca. Šišmiš koji se kreće pomoću «radara» sigurno nije produkt slučajnosti. Ptica koja leti po nekoliko tisuća kilometara i nepogrješivo slijeće na mjesto gdje su joj roditelji svili gnijezdo, sigurno je djelo savršenoga uma. Čovjek, kruna Božjega stvaranja ne može biti nikako produkt slučajnosti. Moderna znanost sve više otkriva složenost čovjekova bića. Um koji je čovjeka stvorio mora biti savršen i može pripadati jedino Bogu.

Stvoritelj je Bog

Bog Biblije, Bog u kojega vjerujemo nije produkt slijepoga prihvaćanja određenog vjerskog koncepta, već je naša vjera temeljena na vidljivim i opipljivim dokazima zadivljujuće Božje stvaralačke moći. Pisac poslanice Hebrejima kaže. «Vjerom doznajemo da je svijet stvoren Božjom riječju, tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivoga» (Heb 11, 3). Ljudskom je umu teško shvatiti kako to Bog stvara svijet iz ničega, no još je apsurdnije vjerovati da je sve nastalo iz ničega pukom slučajnošću, bez uloge savršenog uma. Stvoreni svijet u kojem živimo sa svim svojim složenim oblicima uvjerava nas da ima svoga stvoritelja. Temeljem Božje riječi mi vjerom prihvaćamo da je to Bog. Apostol Pavao u Rim 1, 20 kaže: «Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta». Znanost koja sve više i više napreduje, još uvijek ne može stvoriti život. Stoga vjera u Božansko stvaranje nije nelogična i zastarjela. Napredovanje znanosti sve nas više uvjerava u postojanje Božje.

Božja providnost

Govoreći o Bogu svemogućemu, spomenuli smo o Božjoj providnosti. Bog nas nije stvorio kako bi nas prepustio slučaju. Stvaranje čovjeka je čin ljubavi Božje prema nama. Stvorio nas je kako bi pripadali njemu. Psalmist poziva Božji narod na slavljenje riječima: «Znajte da je Jahve Bog; on nas stvori, i mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce paše njegove» (Ps 100, 3). Kao što Bog održava nebo i zemlju u skladu i upravlja njima ne prepustivši ih slučaju (zamislimo samo kakav bi kaos nastupio da se zvijezde i planete oko zvijezda kreću bez ikakvoga reda,), isto tako Bog brine i za čovjeka. Čovjek nije prepušten sam sebi.

Calvin će u Institucijama kršćanske religije, tumačeći prvi članak Apostolskog vjerovanja reći kako vjerovati u Boga znači prepoznati ga i spoznati za svoga Boga i prionuti uz Njegovu riječ. Onaj tko je spoznao Boga, Njegovu stvaralačku moć i očinsku brigu, taj zna da Gospodin ima i volju i moć pobrinuti se za sve naše potrebe i duše i tijela.
Luther u svom Velikom katekizmu kaže:
“K tome još ispovijedamo da nam Bog Otac nije samo dao sve ono što imamo i vidimo pred očima, nego nas također svakodnevno štiti i brani od svakog zla i nesreće te od nas otklanja svaku opasnosti nezgodu, a to sve iz puke ljubavi i dobrote, koju mi nismo zaslužili, kao prijazni otac koji skrbi za nas kako nam se ništa lose ne bi dogodilo.”

Odgovornost prema svem stvorenju

Vjera u Boga, stvoritelja neba i zemlje, poziva nas i na odgovoran odnos prema svemu što je Bog stvorio – prema drugome, čovjeku, životinjskom I biljnom svijetu, prema prirodi. Katekizam Biti kršćanin u 45 odgovoru kaže:
“Ja priznajem da je Bog stvorio sve što postoji za njegovu slavu. On je stvorio ljudska bića na svoju sliku, muško i žensko, da mu služe kao nadzornici, upravitelji i skrbnici sveg stvorenja. Sve što je od Boga, dobro je i povjereno je nama na uživanje i odgovorno postupanje.”

Pomolimo se:
Oče, Stvoritelju neba i zemlje, hvala ti što si sve divno stvorio. Hvala ti što si stvorio i nas kao krunu svoga stvaranja. Daj da bismo se uvijek pouzdali u tebe kao onoga koji si I održavatelj svoga stvorenja, da se možemo osloniti na tvoju providnost u našim životima, te da se odgovorno odnosimo prema svemu što si nam dao na upravljanje. Po Kristu Gospodinu našem molimo. Amen.

Biskup Jasmin Milić

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link

Povezani članci:

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega- Razmatranje Apostolskog vjerovanja