Pred nama je serija razmišljanja o Apostolskom vjerovanju. U ovome nastavku razmišljamo kako je Krist prorok & svećenik i kralj.  Apostolsko vjerovanje je nastalo krajem Drugog stoljeća nakon Krista. Naziv “Apostolsko” nije zbog toga što su mu apostoli autori, već zato što je u njemu sažeto vjerovanje kako su ga apostoli primili i prenijeli drugima.Bio je to krsni obrazac ispovjedi vjere (dakle krštenici su njime potvrđivali što doista vjeruju) koji je nastao u Rimu, da bi se kasnije proširio i dalje.

Apostolsko vjerovanje

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela, i život vječni. -Amen

KRIST PROROK & SVEĆENIK I KRALJ 

U 31 odgovoru Heidelberškoga katekizma, kao i u 51 odgovoru katekizma Biti kršćanin nam se pojašnjava prava narav Isusove Mesijanske službe. Naglašava nam se trostruka Isusova uloga: proročka, svećenička i kraljevska

Prorok

Isus je prorok. Isus je ispunjenje svih starozavjetnih proroka. U Ponovljenom zakonu 18, 15 čitamo Mojsijeve riječi nadahnute Svetim Duhom: «Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jahve, Bog tvoj: njega slušajte». Apostol Petar primjenjuje ovo proroštvo na Isusa (Dj 3, 22). Za razliku od starozavjetnih proroka koji su govorili «Ovako govori Gospodin» Isus je govorio neposrednim autoritetom «Ja Vam kažem» jer On sam je bio Bog. Isus je svoju proročku službu potvrđivao svojim čudesnim djelima; liječio je bolesne, uskrsavao mrtve i sl.

Vidi i ovo: Značenje naziva Krist

Takva su djela u starozavjetnoj povijesti Božjega naroda označavala početak jednoga novoga doba. Isus nastavlja svoju proročku službu po apostolima a i danas po darovima koje daje svojoj Crkvi.

Svećenik

Isus je svećenik. Krist je postao naš Veliki svećenik svojim dragovoljnim žrtvovanjem za nas na križu Golgotskom. On je dragovoljno odlučio otići u Jeruzalem (Lk 9, 51) kako bi tamo položio svoj život u korist našega otkupljenja. On je dozvolio biti raspet i time žrtvovao sebe sama kao žrtvu (Heb 9, 14). Njegova svećenička služba se nastavlja i danas time što posreduje za nas pred Nebeskim Ocem (1 Tim 2, 5; Heb 7, 25; 8, 6; 9, 15; 12, 14) i što nam omogućava pristup Bogu (Heb 4, 15.16; 10, 19). No, Krist je sebe kao žrtvu prinio jednom za uvijek (Heb 10, 10) i Njegova se žrtva više ne nastavlja niti obnavlja. On je kao Vrhovni svećenik jedina glava Crkve (Ef. 22, 23) 

Kralj

Isus je Kralj. Starozavjetna proročanstva o Mesiji upućivala su na to da će mesija biti kralj. Čitamo u knjizi Postanka 49, 10: «Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe ona kome pripada – kome će se narodi pokoriti».

Kralju Davidu Bog po proroku Natanu poručuje: «I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. On će sagraditi dom imenu mojem, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek» (2 Sam 7, 12-13). Isus je, kako smo već rekli naučavao i objavljivao Kraljevstvo Božje a njegovo je djelovanje potvrđivalo da je to Kraljevstvo na određeni način već nastupilo (Mt 12, 28).

Vidi i ovo: Kristova imena

On je na križu pobijedio vladavinu zla odnosno Sotonu i time je omogućio svojim podanicima da i oni budu pobjednici nad zlom. No, to se kraljevstvo danas ostvaruje samo u Kristovim sljedbenicima. Krist kao Glava svoga Tijela vlada danas svojom Crkvom.

No, Sotona se i dalje suprotstavlja Božjem Kraljevstvu i ima svoje sljedbenike. Ali ne zadugo, jer će se uskoro dogoditi konačno ostvarenje Božjega Kraljevstva kada će Sotona i njegovi sljedbenici biti konačno poraženi i kada će se Isusu pokloniti svako koljeno i priznati ga za Gospodara (Fil 2, 10-11; Otk 12, 10; 22, 3).

Ako prihvaćamo Krista kao Proroka i Učitelja, Svećenika i Kralja na način kako smo to gore razmotrili, tada uistinu razumijemo Njegovo Mesijanstvo i možemo ga s pravom nazivati Kristom.

Autor: Biskup Jasmin Milić

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link

Ostale članke na temu Apostolskog vjerovanja vidi ovdje.

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.