Pred nama je serija razmišljanja o Apostolskom vjerovanju. Ovo je vjerovanje nastalo krajem Drugog stoljeća nakon Krista. Naziv “Apostolsko” nije zbog toga što su mu apostoli autori, već zato što je u njemu sažeto vjerovanje kako su ga apostoli primili i prenijeli drugima.Bio je to krsni obrazac ispovjedi vjere (dakle krštenici su njime potvrđivali što doista vjeruju) koji se nastao u Rimu, da bi se kasnije proširio po cijeloj kako Zapadnoj crkvi.
Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela, i život vječni. -Amen
ISUS KRIST JE GOSPODIN
„Vjeruj u Gospodina Isusa… pa ćeš se spasiti i tvoj dom“
(Djela 16, 31)
Nastavljamo razmišljati o Apostolskom vjerovanju. Govoreći o drugoj osobi svetoga Trojstva, Sinu, razmišljali smo o značenju imena Isus, naziva Krist, o Sinu kao jedinorođencu, a danas nastavljamo razmišljati o Kristovom naslovu Gospodin.
Starozavjetno Božje ime, kojim se objavio Mojsiju u gorućem grmu, Jahve (JHVH), u Novome zavjetu se redovito navodi kao Kyrios (Gospodin ili Gospod). Prijevod je to zapravo starozavjetnog naziva Adonai kojim se zamjenjivalo izgovaranje imena Jahve (zbog svetosti Božjeg imena).
Isus je naslov Gospodin primijenio na sebe: „Vi mene zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam“ (Ivan 13, 13). Kada apostol Toma pada pred noge uskrslog Krista, on izriče ispovijed vjere: „Gospodin moj i Bog moj“ ( Ivan 20, 28).
Isus daje svojim učenicima do znanja da je on Bog. Toma ga kao takvog prepoznaje a Krist takvo oslovljavanje prihvaća. Prva crkva, i pored pojava raznih hereza koji su u Isusu vidjeli samo čovjeka i ništa više od toga, jasno je obranila pravovjernu vjeru u Krista kao Gospodina, dakle da je Isus jednak Ocu, da je s Ocem iste naravi, odnosno da je sam Bog.
Svako nijekanje Kristova božanstva jest duh antikristov: „Tko niječe Oca i Sina, taj je Antikrist: tko god niječe Sina, nema ni Oca; tko priznaje Sina, ima i Oca.“ ( 1 Ivanova 2, 22-23).
Priznati Isusa kao Gospodina, dakle kao Boga mogu samo oni kojima tu istinu Duh Sveti objavljuje: „…tako ne može priznati Isusa kao Gospodina nego pod djelovanjem Duha Svetoga.“ (1 Korinćanima 12,3). Vjera u Krista kao Gospodina je spasonosna vjera, kako smo to vidjeli u uvodnom retku odnosno riječima koje su Pavao i Sila uputili tamničaru, nakon što ih je ovaj pitao što da čini da se spasi: „Vjeruj u Gospodina Isusa…“
Dakle, kada Krista nazivamo Gospodinom, ispovijedamo Njegovo božanstvo.
Ali ne samo to. Katekizam Biti kršćanin u 53 odgovoru nam govori što doista znači priznavati Isusa za svoga Gospodina:
„Ja priznajem Isusov autoritet nad Crkvom i čitavim stvorenjem, nad svim zemljama i njihovim vladarima, i nad svakim djelom mog osobnog, društvenog, profesionalnog i obiteljskog života te slobodnog vremena. Ja predajem svoj život njemu i težim živjeti svaki dio svog života na način koji je njemu ugodan.“
Pomolimo se:
Oče nebeski, hvala ti da si nam dao Sina svoga Isusa da bude Krist – Mesija, i Gospodin naš. Hvala ti da si nam po Njemu, koji je s tobom iste naravi, objavio sebe. Daj da se uvijek podređujemo Njegovu Gospodstvu. Po Kristu, Gospodinu našem. Amen.
Biskup Jasmin Milić
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link
Povezani članci:
Vjerujem u Boga, Oca svemogućega- Razmatranje Apostolskog vjerovanja
Bog, Stvoritelj neba i zemlje – Razmatranje Apostolskog vjerovanja
Koje je značenje imena Isus? – Razmatranje Apostolskog vjerovanja
Krist-prorok, svećenik i kralj- Razmatranje Apostolskog vjerovanja
Što znači da je Krist sin Božji jedinorođeni? – Razmatranje Apostolskog vjerovanja
Naše sinovstvo u Kristu – Razmatranje Apostolskog vjerovanja