Pred nama je serija razmišljanja o Apostolskom vjerovanju.  Ovo je vjerovanje nastalo krajem Drugog stoljeća nakon Krista. Naziv “Apostolsko” nije zbog toga što su mu apostoli autori, već zato što je u njemu sažeto vjerovanje kako su ga apostoli primili i prenijeli drugima. Bio je to krsni obrazac ispovjedi vjere (dakle krštenici su njime potvrđivali što doista vjeruju) koji se nastao u Rimu, da bi se kasnije proširio po cijeloj kako Zapadnoj crkvi.

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela, i život vječni. -Amen

MUČEN POD PONCIJEM PILATOM…

“on je bio ranjen za naše grijehe, izbijen za naša zlodjela. Za spasenje naše ležala je kazna na njemu, modricama njegovim mi smo iscijeljeni” (Izaija 53,5).

Jeste li čuli izreku: „Upao kao Pilat u vjerovanje“? I doista, osim Kristovog i Marijinog imena, u Apostolskom vjerovanju nalazimo i ime jednoga vlastodršca, predstavnika Rimske okupacijske vlasti u Izraelu. Time se naglašava Isusova povijesnost, kako nam to kaže katekizam Biti kršćanin:

„Vjerovanje time jasno ukazuje da su Isusov život i smrt bili stvarni događaji koji su se dogodili u određeno vrijeme i mjestu u Judeji u prvom stoljeću n.e.“

Osim toga, ovdje se naglašava prolaznost vremena Poncija Pilata i neprolaznost onoga u koga vjerujemo. Vladavina koju predstavlja Pilat bila je na vrhuncu moći u Kristovo vrijeme. Smatrali su da će njihovo, Rimsko carstvo vječno trajati. No, ono je odavno otišlo u povijest, a svakodnevno ispovijedanje vjerovanja od milijuna kršćana danas, svjedoči da je Krist živ, stvaran i slavljen od svoga naroda, te da je Njegova vladavina neprolazna.
Isusova smrt na križu činjenica je pred kojom moramo zastati sa strahopoštovanjem. Njegova smrt je neuobičajena, smrt koju u takvoj agoniji zasigurno nitko nikada nije iskusio. Umirali su ljudi na križu i prije i poslije Kristovog raspeća, no samo je Krist iskusio agoniju ne samo tjelesne muke i smrti već i agoniju prokletstva Božjega nad grijehom cijeloga čovječanstva. On je mučen, dakle patio, ali ne samo u fizičkoj već i u duševnoj boli.

Krist pati da bi čovjek mogao imati mir s Bogom:

Apostol Pavao nam kaže za Krista: “Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri , da učini očitom svoju pravednost – jer je ostavio nekažnjene prošle grijehe u vrijeme svoje strpljivosti – da učini očitom svoju pravednost i da dokaže da je pravedan i da opravdava onoga koji vjeruje u Krista” (Rim 3, 25-26). Apostol Pavao se osvrće na ritual pomirenja odnosno odstranjivanja grijeha koji je opisan u Lev 16 poglavlju. Tu se simbolički navještalo ono što će Krist na križu u stvarnosti učiniti. Kristova smrt odstranjuje grijehe njegova naroda. Odstranjeni, odnosno oprošteni grijesi za Boga više ne postoje. Pisac poslanice Hebrejima navodi proroštvo Jeremijino (Jer 31, 34): «grijeha se njihovih više neću nikao sjećati» (Heb 8, 12). Smrću Kristovom Bog nas oprašta grijehe, oslobađa nas od vječnoga prokletstva i miri nas s Bogom. Sve je to dar Božji kojega čovjek prihvaća samo vjerom u Isusa Krista.

Kristova smrt je djelotvorna ne samo za one koji su uzvjerovali nakon raspeća već i za vjerujuće svih vremena. Starozavjetni vjernici koji su pozivom Božjim i po vjeri iščekivali dolazećeg Mesiju također su opravdani Kristovom smrću. Krist je “prijestolje milosti” za čitavo čovječanstvo. Ivan apostol naglašava za Krista: “On je žrtva pomirnica za naše grijehe; ne samo za naše nego za grijehe svega svijeta”. (I Iv 2, 2). Ivanova izjava ne znači da je spasenje univerzalno već da je u svim vremenima i za sve vjerujuće bez obzira gdje i u kojem se razdoblju nalazili Kristova žrtva učinkovita.

Pomolimo se:
Nebeski Oče, Ti si tako ljubio čovjeka, da si Sina svoga poslao da iskusi prokletstvo kazne za grijeh, tešku muku I smrt radi nas. Toliko si nas ljubio. Hvala ti za tu neizmjernu ljubav. Učini da naši životi budu životi ljubavi prema tebi I bližnjima. Po Kristu, Gospodinu našem molimo. Amen

Autor: Biskup Jasmin Milić

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link

Povezani članci:

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega- Razmatranje Apostolskog vjerovanja

Bog, Stvoritelj neba i zemlje – Razmatranje Apostolskog vjerovanja

Koje je značenje imena Isus? – Razmatranje Apostolskog vjerovanja

Krist-prorok, svećenik i kralj- Razmatranje Apostolskog vjerovanja

Što znači da je Krist sin Božji jedinorođeni? – Razmatranje Apostolskog vjerovanja

Naše sinovstvo u Kristu – Razmatranje Apostolskog vjerovanja

Što znači da je Isus Gospodin? – Razmatranje Apostolskog vjerovanja

Isusova božanska i ljudska narav – Razmatranje Apostolskog vjerovanja