Pred nama je serija razmišljanja o Apostolskom vjerovanju.  Ovo je vjerovanje nastalo krajem Drugog stoljeća nakon Krista. Naziv “Apostolsko” nije zbog toga što su mu apostoli autori, već zato što je u njemu sažeto vjerovanje kako su ga apostoli primili i prenijeli drugima.Bio je to krsni obrazac ispovjedi vjere (dakle krštenici su njime potvrđivali što doista vjeruju) koji se nastao u Rimu, da bi se kasnije proširio po cijeloj kako Zapadnoj crkvi.

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela, i život vječni. -Amen

SAŠAO NAD PAKAO

„Niti je on ostavljen u boravištu mrtvih, niti mu je tijelo istrulo“ (Djela 2, 31)

Apostolsko vjerovanje, u kontekstu Kristove patnje i smrti, nastavlja tvrdnjom: “Sašao nad pakao..”. Pakao, u ovome kontekstu označava prebivalište mrtvih, podzemlje, šeol ili had.

Dakle, vjerovanje tvrdi da je Isus, nakon raspeća, a prije uskrsnuća, bio u paklu. Ova tvrdnja proizlazi iz nekoliko redaka Svetoga Pisma, poput Efežanima 4, 9; 1 Petrova 3, 19; 4, 6, Djela 2, 31 i sl.

Što to doista znači? Govoreći u Kristovoj smrti, rekli smo da Isus nije iskusio samo fizičku već i duševnu bol. O tome nam govori Calvin u svojim Institucijama:

“Da je Krist umro samo tjelesnom smrću, ništa se ne bi postiglo. Bilo je također nužno da osjeti oštrinu Božje osvete kako bi mogao smiriti Božji gnjev i zadovoljiti njegovu pravdu. Dakle, bilo je nužno da se bori sa snagama pakla i užasom vječne smrti. (…) U svojoj duši trpio je strašnu muku osuđena i nepovratno izgubljena čovjeka (…) Vidimo da je Krist bio tako duboko potišten da je u očaju morao uzviknuti: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Mt 27,46).

Na koji način činjenica da je Krist sašao nad pakao, daje nama utjehu? O tome govori Heidelberški katekizam u 44. odgovoru:

“Da u mojim žestokim nevoljama budem siguran kako me je Krist, moj Gospodin oslobodio od paklenih strahova i muke, neizrecivom patnjom, bolima i užasom koje je trpio u svojoj duši na križu a i prije”.

Krist se dakle potpuno poistovjetio s nama. Rođen je kao čovjek, živio među nama, umro radi našega grijeha, bio pokopan, no nakon svoje fizičke smrti odlazi u svijet duhova. Nakon toga slijedi uskrsnuće i uzašašće. Taj put kojim je Krist prošao, i naš je put.

Osim što je, silaskom nad pakao Isus iskusio svu težinu duševne boli i patnje, On je također naviještao evanđelje onima koji su se nalazili u boravištu mrtvih, kako nam to kaže 1 Petrova 4, 6. Svoje djelo naviještanja evanđelja Krist je činio i na križu (razbojniku naviješta Radosnu vijest) ali i silaskom u prebivalište mrtvih. Krist se objavljuje i onima koji su umrli u iščekivanju dolazećeg Mesije.

Pomolimo se:
Oče naš, toliko si nas ljubio da si i Sina svoga dao, da živi i umre kao jedan od nas. Radi našega grijeha nije iskusio samo fizičku već i duševnu bol. Daj da na takvu neizmjernu ljubav odgovorimo svojim potpunim predanjem tebi i Tvojoj volji. Po Kristu, Gospodinu našem molimo. Amen

Biskup Jasmin Milić

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link

Povezani članci:

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega- Razmatranje Apostolskog vjerovanja

Bog, Stvoritelj neba i zemlje – Razmatranje Apostolskog vjerovanja

Koje je značenje imena Isus? – Razmatranje Apostolskog vjerovanja

Krist-prorok, svećenik i kralj- Razmatranje Apostolskog vjerovanja

Što znači da je Krist sin Božji jedinorođeni? – Razmatranje Apostolskog vjerovanja

Naše sinovstvo u Kristu – Razmatranje Apostolskog vjerovanja

Što znači da je Isus Gospodin? – Razmatranje Apostolskog vjerovanja

Isusova božanska i ljudska narav – Razmatranje Apostolskog vjerovanja

Mučen pod Poncijem Pilatom – Razmatranje Apostolskog vjerovanja