Pred nama je serija razmišljanja o Apostolskom vjerovanju. Razmatramo dio “Uzašao na nebesa” Ovo je vjerovanje nastalo krajem Drugog stoljeća nakon Krista. Naziv “Apostolsko” nije zbog toga što su mu apostoli autori, već zato što je u njemu sažeto vjerovanje kako su ga apostoli primili i prenijeli drugima.Bio je to krsni obrazac ispovjedi vjere (dakle krštenici su njime potvrđivali što doista vjeruju) koji je nastao u Rimu, da bi se kasnije proširio i dalje.
Apostolsko vjerovanje
Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan; sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela, i život vječni. Amen
UZAŠAO NA NEBESA
“Kad to reče, bi na njihove oči uzdignut u zrak, i oblak ga ote očima njihovim” (Djela 1,9).
Nakon svoga uskrsnuća, Isus je 40 dana proveo na zemlji, uglavnom sa svojim učenicima, kako bi ih pripremio da nastave Njegovo djelo. Nakon toga, Isus je uzašao na nebo.
Vidi i ovo: Gospodin će doći kako je i otišao
Kada Biblija govori o nebu, to nije prostor koji se nalazi iznad nas. Ne možemo ga promatrati temeljem naše ljudske spoznaje, u smislu nekakvog ograničenog teritorija. Nebo je mjesto Božje prisutnosti, Božje slave, prebivalište Božje.
Krist, dolazeći na ovu zemlju, dolazi uprisutniti nam nebo. On živi i svjedoči nebo na zemlji, ali u isto vrijeme, svatko tko prihvaća Krista kao svoga Gospodina, jest kako to kaže teolog Aleksandar Šmeman „nositelj neba u svijetu“
Čovjekov problem na samome početku je bio taj da je otpao od neba vezujući se za zemaljsko. I ta stvarnost je vidljiva i danas. Čovjek sve više tone u dubinu, a stvoren je za visinu, za nebo. Upravo zato kako nam nadalje govori Šmeman, Krist dolazi da nas spasi „od tog padanja naniže, od tog otpadanja od neba“.
Vidi i ovo: Gospodin će doći kako je i otišao
Krist je sišao u našu suznu dolinu, da bi nas poveo u nebo. Postao je radi nas ponižen da bismo mi bili uzvišeni.
Nebo je naša domovina, naša težnja i cilj našeg ovozemnog života. Zato, kada govorimo o Kristovom uznesenju, zapravo govorimo i o našem uznesenju. Nebo je istina, prava spoznaja Boga, smisao naših života, naše konačno odredište. Sve ove stvarnosti jesu i naše samo ukoliko je nebo i naša zemaljska stvarnost. Kako to kaže katekizam Biti kršćanin „Tamo on posreduje za svoj narod i prima u nebeski život sve koji imaju vjere u njega“ (odgovor 66).
Vidi i ovo: Zašto je uzašašće važno?
Time što je uzašao na nebo, dakle fizički napustio ovaj svijet, nije nas ostavio bez svoje prisutnosti. Kako nam kaže katekizam Biti kršćanin „Isus je uzašao na nebo kako bi po njemu Otac mogao nama poslati dar Duha Svetoga“. (67 odgovor).
Ta naša težnja za nebom, duboko je izražena i u poznatoj misli svetog Augustina: „Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi”.
Pomolimo se:
Oče naš, hvala ti da si nam poslao svoga Sina Isusa na zemlju kako bi nas on uzdigao u nebo. Hvala ti da si nas spasio od daljnjeg propadanja u grijeh te nas uzdižeš u svoju slavu. Molimo te, pomozi nam da uvijek budemo nositelji neba na ovome svijetu. Po Kristu, Gospodinu našem molimo. Amen.
Autor: Biskup Jasmin Milić
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link
Povezani članci:
Ostale članke na temu Apostolskog vjerovanja vidi ovdje.
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.