U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima. Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati. Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostivi prema nezahvalnicima i prema opakima. Budite milosrdni kao stoje Otac vaš milosrdan. Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osudujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.« Luka 6, 27-38

Pred nama je jedno od najzahtjevnijih Isusovih učenja – Ljubiti neprijatelja.  Pa kako da ljubimo, dakle volimo neprijatelje? Teško je nekada voljeti i one koji nam ne čine zlo, a Isus od nas traži da volimo one koji nam čine zlo, koji nas zlostavljaju, proklinju, koji nas mrze. Moramo biti iskreni i priznati da se naša priroda buni protiv ovoga zahtijeva. Kao da nekada želimo reći Isusu da je ipak pretjerao. „Sve mogu Gospodine, ali ljubiti neprijatelja ne mogu“.

Stari zavjet je zahtijevao ljubav prema bližnjem a mržnju prema neprijatelju. Isus mijenja ovaj princip i traži da, suprotno starozavjetnom govoru, ne mrzimo već da ljubimo.

Zato kršćanstvo i jest poruka ljubavi, ljubavi prema Bogu, prema samome sebi, prema bližnjemu pa i prema neprijatelju.

Kršćanstvo nažalost nije uvijek autentični svjedok ovih Isusovih učenja. Kršćanskom me je učenju privukla Božja ljubav iskazana po Kristu, a u isto vrijeme nigdje nisam na vlastitoj koži doživio više neprijateljstva, klevete i mržnje nego u krugu kršćana. A to ne bi smjelo biti tako. Kršćanstvo se i po ovome pitanju uvijek mora vraćati na izvore, na ugled prve kršćanske zajednice kojoj su mnogi bili privučeni upravo zbog ljubavi koju su prvi kršćani međusobno svjedočili.

Isus veoma dobro zna da ovu njegovu poruku ne žele svi čuti. Zato se, na početku ovoga ulomka obraća svojim učenicima riječima: „Vama, koji slušate velim…“ Veliki problem mnogih današnjih kršćana jest da ne žele slušati. Ponašaju se poput buntovnih tinejdžera. Sve znaju, sve im je jasno, ne poučljivi su, nespremni da razumiju, nauče, shvate. Isus želi da ga slušamo i Njegovu riječ primijenimo u svome životu.
Dakle, pozvani smo ljubiti i svoje neprijatelje, dobro činiti onima koji nas progone, proklinju, mrze. Zašto?

Pa zbog naših vlastitih očekivanja, kako od Boga, tako i od bližnjih. Nitko ne želi da ga drugi mrzi, da mu vraća istom mjerom, da mu čini nasilje, proklinje ga. Svi smo osjetljivi kada smo mi u pitanju, no kada se radi o drugome onda nekakvim drugačijim mjerilima mjerimo. Upravo radi toga, a u kontekstu zlatnoga pravila, što želimo za sebe činimo drugima a što ne želimo sebi ne činimo drugima.  Isus nas poziva i na drugačiji odnos prema bližnjima i neprijateljima nego li će njihov odnos možda biti prema nama.
Da bismo razumjeli ovaj Isusov zahtjev, obratimo posebnu pozornost na dva retka:

Redak 27: „Činite dobro…”

Prevedeno s originalnog grčkog teksta znači budite dobri, budite lijepi, budite krasni.
Što mržnja čini od čovjeka?

• Osoba koja mrzi nije sretna. Sjetimo se što smo govorili prošle nedjelje, sretan znači blagoslovljen. Nesretan znači živjeti u prokletstvu. Mržnja je plod prokletstva.
• Mržnja nanosi zlo u prvome redu onome koji mrzi. Mrzitelj sam na sebe navlači prokletstvo.
• Mržnjom nanosimo štetu i osobi koju mrzimo. Mržnja često rezultira klevetama, tračanjem, napadima, podmetanjem i sl. Tako stavljamo teret prokletstva na osobu koju mrzimo.
• Mržnja izobličava unutrašnjost ali i vanjštinu mrzitelja. Ljudi koji mrze postaju ružni, neprijatni. Nije nam ugodno u njihovoj blizini. To jasno možemo vidjeti u Kainovom primjeru. Nakon što se u njegovom srcu rodila mržnja prema bratu Abelu, Bog mu se obraća riječima: „Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš“ (Postanak 4, 6-7).

Zato nas Isus poziva da činimo dobro. Jer kada činimo dobro tada se naša ružnoća pretvara u ljepotu. Dobar čovjek, dakle onaj koji je pun milosrđa, koji prašta, koji voli, lijep je čovjek. Koliko god nije lijep po standardima nekakve fizičke ljepote, on će zračiti onom iskonskom ljepotom koja će nas privlačiti, odnosno koja će druge privlačiti k nama ako smo oni koji dobro čine.

Danas se čak može čuti i tvrdnja kako je glupo biti dobar i pošten. No, Isusov princip je onaj koji nas čuva od ružnoće duha, od nespokoja, od mržnje kao razarajućeg faktora cijelog našeg bića. Zato činimo dobro, pa i onima koji čine nama zlo. To je zapravo puno moćnije oružje od mržnje, od zloće. I mnogi od nas su svjedoci kako je upravo to način da ze neprijateljstvo prekine, odnosno da neprijatelj zastane. Odgovaranje istom mjerom je uvod u rat. Ako smo i mi mrzitelji, onda ćemo i sami biti gubitnici. Kako kaže George Bradford Caird „onaj tko vraća milo za drago misli da se muževno suprotstavlja agresiji; a, zapravo, on se bezuvjetno predaje zlu“.

Dakle, Isus misli u prvome redu na našu dobrobit kada pred nas postavlja ovaj zahtjev.

Redak 36: „Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš“.

Milosrđe je povezano s praštanjem. Isus nas poziva da budemo milosrdni kao što je milosrdan Otac naš. U Očenašu molimo da nam Bog oprosti grijehe onako kako i mi opraštamo našim dužnicima. Opraštanje grijeha je dakle uvjetovano našim oproštenjem drugima. To nažalost mnogi kršćani zaboravljaju.

Oprost kojega smo od Gospodina primili, jest čin milosrđa. Nismo ga zaslužili, bili smo zapravo neprijatelji Božji. Okrenuli smo mu leđa, odbacili ga, nismo ga voljeli, ali on je volio nas. Svi veoma dobro znamo redak iz Ivana 3, 16 o tome kako je Bog ljubio ovaj svijet, te je i sina svoga dao da oni koji u njega vjeruju ne propadnu, već da imaju život vječni. Dakle, čin Božjega milosrđa je čin ljubavi Božje prema nama. Čin njegova oproštenja jest čin Njegove ljubavi prema nama.

Ljubav je nužna da bismo oprostili onima koji nam čine zlo. A kada opraštamo, i nama će biti oprošteno.

Sjetimo se one žene koja je u pokajanju pala pred noge Isusove. Isus joj oprašta i govori: „…oprošteni su joj grijesi, i to mnogi, jer je pokazala mnogo ljubavi. A komu se manje oprašta, taj manje pokazuje ljubavi.“ (Luka 7, 47).

Naša ljubav, iskazana dobrotom i milosrđem, dakle praštanjem, neće nužno promijeniti drugoga. Zato nas apostol Pavao i poziva da

” Ako je moguće – koliko do vas stoji budite u miru sa svima! Ne osvećujte se, ljubljeni, sami, već to prepustite srdžbi Božjoj, jer stoji pisano:’ Osveta je moja – veli Gospodin – ja ću je vratiti.’ Naprotiv, ‘ ako je tvoj neprijatelj gladan nahrani ga; ako je žedan, napoj ga! Postupajući tako, skupit ćeš razbuktjelu žeravicu na njegovu glavu.’ Ne dopusti da te svlada zlo, već zlo svladaj s dobrim.” (Rimljanima 12, 18-21).

Na kraju, Bog će suditi. Nepravda, neprijateljstvo, mržnja, podmetanje, proklinjanje neće ostati nekažnjeno. Gospodin je pravedni Sudac i Njegovom sudu nitko neće umaći. Naš odnos prema neprijateljima ne znači da će oni proći bez kazne. Uostalom, princip sjetve i žetve je često već ovdje na zemlji vidljiv.

No, kada je naš sud u pitanju, onda kakvom mjerim mjerimo i nama će biti mjereno, kako sudimo i nama će biti suđeno, kaže nam današnje evanđelje. Zato, neka naša mjera bude mjera ljubavi, dobrote, milosrđa, praštanja. Tada ćemo, ne samo ovdje na zemlji iskusiti blagoslov, dakle sreću mira, ljubavi i spokojstva, već i u nebu, za cijelu vječnost.

Autor: Biskup Jasmin Milić

Molitva dana:

Gospodine, ti si nas poučio da su sva naša djela bez ljubavi bezvrijedna. Pošalji svoga Svetoga Duha i ulij u naša srca najizvrsniji dar ljubavi, istinsko jamstvo mira i svih kreposti; tkogod, naime, bez njega živi, mrtav je pred tobom. Udijeli nam tu milost poradi tvoga jedinoga Sina Isusa Krista, koji živi i kraljuje s tobom i Duhom Svetim, jedan Bog, sada i dovijeka. Amen. (Knjiga zajedničkih molitava).

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti izvor.

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.