Pred nama je serija razmišljanja o Apostolskom vjerovanju. Ovoga puta razmišljamo o vjerovanju u oproštenje grijeha. Apostolsko vjerovanje nastalo je krajem Drugog stoljeća nakon Krista. Naziv “Apostolsko” nije zbog toga što su mu apostoli autori, već zato što je u njemu sažeto vjerovanje kako su ga apostoli primili i prenijeli drugima.Bio je to krsni obrazac ispovjedi vjere (dakle krštenici su njime potvrđivali što doista vjeruju) koji se nastao u Rimu, da bi se kasnije proširio i dalje.

Apostolsko vjerovanje

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje.

I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan; sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve.

Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela, i život vječni. Amen

VJERUJEM U OPROŠTENJE GRIJEHA

„Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde.“ (1 Ivanova 1, 9)

U nastavku razmatranja o Apostolskom vjerovanju, razmatramo članak koji govori o oproštenju grijeha.

Da bi smo govorili o oproštenju grijeha, prvo moramo razumjeti što je grijeh. Jednostavno rečeno, grijeh je sve ono što činimo a što se suprotstavlja Božjoj volji. Bog je svoju volju objavio po svojoj pisanoj riječi, odnosno po svojim zakonima. Kada se ne podlažemo Božjem zakonu, Božjim zapovijedima dakle Njegovoj Riječi, mi činimo bezakonje, a Ivan nam kaže u svojoj prvoj poslanici 3, 4 da je bezakonje grijeh.

Grijeh nije samo ono što činimo, već i ono što ne činimo. Grijeh je i propust učiniti ono što je Božja volja za naš život. Isus govori kako će oni koji nisu nahranili gladne, napojili žedne, obukli gole, biti zbog toga suđeni jer su propustili učiniti dobro (Matej 25, 41-45).

Dakle, griješimo i djelom i propustom.

Budući nas grješna narav prati od začeća, odnosno rođenja, kako nam to kaže David u svome 51 psalmu, mi s njom živimo sve do groba. Svaki pokušaj da se netko prikaže bezgrješan je vrlo ozbiljno odstupanje od učenja Božje riječi. Božja riječ naziva lašcima one koji tvrde da grijeha nemaju (1 Ivanova 1,8-10).

Grijeh je podvrgnut Božjoj osudi jer se protivi Božjoj svetosti (Biti kršćanin, odgovor 134). Dakle, grijeh je ozbiljan problem, grijeh je naša velika nevolja (Heidelberški katekizam, odgovor 2).

Rješenje te naše velike nevolje koja nas vječno može odvojiti od Boga, ponudio je sam Bog. Kristova žrtva jest pomirujuća žrtva. Krist je onaj koji je svojom žrtvom na križu omogućio nama grješnicima pristup Svetom Bogu. Po Njegovoj žrtvi i samo po Njegovoj žrtvi mi možemo moliti i dobiti oproštenje od Boga. Izvan Krista nema oproštenja grijeha.

Vidi i ovo: 5 znakova posvećenog života

Preduvjet za oproštenje grijeha jest iskreno pokajanje za učinjene prijestupe. Bog je mogao izabrati neki drugi način da nas pomiri sa sobom. No, upravo nas strašna Kristova smrt uvjerava koliko je naš grijeh ozbiljan problem u Božjim očima. Prevelika je cijena za njega morala biti plaćena – Kristova dragocjena krv.

Zato, kada razmišljamo o tome što je Bog u Kristu učinio za naše spasenje, a svjesni koliko je teret našega grijeha pretežak i koliko vrijeđa Boga, u nama se javlja osjećaj žaljenja nad učinjenim grijehom. Tog osjećaja nema bez snažnog djelovanja Duha Svetoga u nama.

Vidi i ovo: Postoje li bezgrješni kršćani?

Zato se nemojmo čuditi onima koji ne vjeruju što je njima priča o grijehu smiješna. Čudimo se onima koji tvrde da su kršćani a sebe smatraju bezgrješnima. Srce koje nema potrebu za pokajanjem, nije ispunjeno Duhom Božjim. Kako kaže Ivan „Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde“ (1 Ivanova 1,9)

Velika je radost biti slobodan od tereta grijeha. To stavlja pred nas obvezu da ne živimo u grijehu, dakle da grijeh ne bude naš stil života. Težit ćemo k posvećenju, dakle suprotstavljanju grijehu i pokoravanju Božjoj volji. To ne znači da sagriješiti nećemo, no kako kaže Ivan „ Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista. Pravednika. On je pomirnica za grijehe naše…“ (1 Ivanova 2,1). Zato smo pozvani svakodnevno dolaziti pred prijestolje Božje milosti.

Vidi i ovo: Ako sam spašen, mogu li živjeti kako hoću?

Bog nas po pokajanju, a poradi Kristove žrtve, snažnim djelovanjem Duha Božjega, oslobađa od tereta i posljedica grijeha. On se naših oproštenih grijeha više ne spominje i udjeljuje nam svoju pravednost kako bi po njoj mogli baštiniti kraljevstvo Božje. Zato oproštenje grijeha treba biti razlog naše velike radosti.

Vidi i ovo: Kako nas Bog proglašava čistima i pravednima?

Zato nas Bog poziva da i mi opraštamo drugima. Jer ako mi ne opraštamo drugima, ni nama neće biti oprošteno. Što od Boga tražimo, to i drugima dajmo. O tome smo više govorili razmatrajući Molitvu Gospodnju.

Vidi i ovo: Kako nam Bog otpušta grijehe?

Pomolimo se:
Oče nebeski, hvala ti da nas nisi prepustio posljedicama grijeha, već si u svojoj milosti poslao sina svoga Isusa Krista k nama kako bi nas pomirio s Tobom. Hvala ti što po Njegovoj žrtvi imamo oproštenje grijeha. Pomozi nam da naši životi napreduju u posvećenju a ne u griješenju. A kada i sagriješimo, milostivo nam oprosti i obnovi naše živote. To te molimo po Kristu, Gospodinu našem. Amen.

Autor: Biskup Jasmin Milić

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link

Ostale članke na temu Apostolskog vjerovanja vidi ovdje.

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.