“O autoritetu općih koncila” – Trideset i devet članaka vjere temeljni je doktrinarni dokument Anglikanske crkve. Glavni mu je autor nadbiskup canterburya Thomas Cranmer. Prvi je put u obliku trideset i devet članaka objavljen 1563. Članci su prihvaćeni od Engleskog parlamenta 1571. godine. Ovdje donosimo revidirano izdanje prihvaćeno na Konvenciji Protestantske episkopalne crkve održane 12. rujna 1801., a potvrđeno i od Reformirane episkopalne crkve 2. prosinca 1873. godine.
ČLANAK 21
O autoritetu općih koncila
„S obzirom na to da predstavljaju skupštinu ljudi od kojih nisu svi bili vođeni Duhom i Riječju Božjom, opći koncili mogu griješiti, a ponekad su i griješili, čak i u pitanjima koja se odnose na Boga. Ono što opći koncili zaključe kao nužno potrebno za spasenje, nema snagu ni valjanost ako se ne može pokazati da proizlazi iz Svetog Pisma. “
Ovaj članak sadrži odgovor reformirane Crkve Engleske Tridentskom saboru (lat. Tridentum) u današnjem Trentu. Svi su reformatori u 16. stoljeću bili pozvani na ekumenski sabor (koncil) kako bi odlučili o pitanjima vezanim za kontroverze koje su dijelile Crkvu. Ali kada je koncil konačno sazvan od strane Pape Pavla III, 1545. godine, bio je sazvan od Pape unilateralno, odnosno, bio je sastavljen samo od biskupa koji su bili poslušni Rimu.
Značajno je za primijetiti da je koncil u Trentu zasjedao upravo onda kada su Članci Vjere bili sastavljani. Stoga je i bilo za očekivati da kada sabor donese sve odluke, da će njegove odredbe Rim prihvatiti kao autoritativne. Zato je Crkva Engleske uvidjela kako je obavezna govoriti o tome kakvu vrstu autoriteta zapravo ima jedan takav koncil, kao što je bio onaj u Trentu.
Konačno je u prvoj godini vladavine kraljice Elizabete i za vrijeme zasjedanja parlamenta brzo donesena odluka, koja je prema iskazu parlamenta odredila da „ ništa ne treba suditi kao herezu, osim onoga što je do sada bilo osuđeno prema autoritetu kanonskih Pisama, ili prema prva četiri opća koncila, ili nekog drugog općeg koncila u kojima su isti nešto proglasili herezom prema izravnoj riječi Pisma.“
Stoga koncil u Trentu u nikakvom smislu nije „opći“ sabor, niti su njegove odredbe provjerene i prihvaćene od strane čitave Crkve, što je u potpunom skladu sa svjedočanstvom Svetog Pisma ili naučavanjem apostolske vjere.
Autori: Leonard Wayne i Jonathan Riches
Prijevod s engleskog: Danijel Milas
Kod preuzimanja ovoga članaka obavezno navesti link.
Tekst 39 članaka vjere
Prethodni članci: 39 članaka vjere
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.