Drugo helvetsko vjeroispovijedanje rani je protestantski spis iz 1566. godine. Više i ostom možete pročitati ovdje.

Donosimo 22. poglavlje koji se odnosi na bogoslužje.

Što sve treba činiti na bogoslužju?

Premda je svim ljudima dopušteno čitati Sveto pismo kod kuće i po uputama se međusobno obučavati istinskoj vjeri, ipak da bi se Riječ Božja ispravno propovijedala narodu, da bi se moglo javno moliti, da bi se Riječ Božja ispravno propovijedala narodu, da bi se moglo javno moliti, da bi sakramenti bili ispravno obavljani, da bi se milodar skupljao za siromašne i za crkvene troškove, i da bi skrbili za društveni poredak, najvažnije je održavati crkvene sastanke. Jer je sigurno da su u apostolskoj i ranoj crkvi ovakva okupljanja pohađali svi pobožni.

Ne smiju se zanemariti bogoslužja

Kako mnogi izbjegavaju i ne dolaze na takva okupljanja, preziru pravu vjeru, trebaju ih opomenuti pastori i pobožne vlasti kako bi ih odvratili od tvrdoglavoga nedolaženja na svete sastanke

Okupljanja su javna

Okupljanja crkvenih članova ne smiju biti tajna, skrivena, nego javna, izuzev kada Kristovi neprijatelji progone i zabranjuju crkvama javna okupljanja. Jer nam je znano kako je tiranija rimskih careva priječila prvotnoj crkvi okupljati se javno i kako se ona morala tajno sastajati.

Pristojna mjesta okupljanja

Štoviše, okupljališta vjernih moraju biti pristojna, sa svim dužnim poštovanjem prema Božjoj Crkvi. Stoga treba izabrati prostrane zgrade ili hramove iz kojih treba otkloniti sve neprimjereno, a prilagoditi ih doličnosti i potrebama pobožnosti. Ništa ne smije nedostajati za obavljanje bogoslužja i ostalih službi u crkvi.

Skromnost i poniznost moraju se izražavati na okupljanima

Kao što vjerujemo da Bog ne prebiva na mjestima koja su napravili ljudi, također znamo iz Božje Riječi da uporaba svetih mjesta posvećenih Bogu nisu profana već su sveta i da svi nazočni na takvim mjestima moraju s poštovanjem i skromno razumjeti da se nalaze na svetom mjestu, u nazočnosti Božjoj i Njegovih svetih anđela.

Istinsko ukrašavanje svetišta

Sva skupocjena odjeća, sav ponos i sve što ne odražava kršćansku poniznost, disciplinu i skromnost, treba odstraniti iz svetišta i molitvenih prostora kršćana, Istinsko ukrašavanje crkava nije u bjelokosti, zlatu i dragom kamenju, već u umjerenosti, pobožnosti i krjeposti onih koji su u Crkvi. Neka sve u crkvi bude pristojno i uredno, usmjereno na izgradnju.

Bogoslužje na zajedničkom jeziku

Zato, neka svi nerazumljivi jezici umuknu za vrijeme bogoslužja i neka sve bude na zajedničkom jeziku, razumljivom svima okupljenima na istom mjestu.

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link