Reformirani pogled na Kraljevstvo Božje

Autor: Stephen E. Smallman

Savez milosti je obećanje da će Bog osobno doći na zemlju kako bi poništio posljedice grijeha i kako bi pravda opet vladala zemljom. Izraz za ovu obnovu je shalom, riječ koju uglavnom prevodimo s mir. Očekivanje Božjega dolaska i vremena mira sve se više pojačava kako se Stari zavjet postupno razvija, a proroci govore o Kralju i njegovu kraljevstvu (Iz 9,1-7; 11,1-9). Nedvojbeno je da je Isus bio taj Kralj (Krist je grčki izraz za Mesiju, što znači „pomazanik“), a njegovim je dolaskom uspostavljeno Božje kraljevstvo na zemlji (Lk 2,10-14; 4,14-21,43). Mi pak iščekujemo puninu kraljevstva kada će se Krist vratiti u svojoj sili i slavi. No, u osobi i djelu Isusa Krista kraljevstvo je došlo, a kroz silu Svetoga Duha kraljevstvo dolazi dok se širi Radosna vijest, razvijaju nove crkve, novi ljudi vjeruju Kristu, a kršćani žive kao sol i svjetlo.

Kako bi opisali vrijeme u kojemu sada živimo, reformirani učitelji o kraljevstvu govore kao o onome koje „već jest i još nije“. Mi zapravo slušamo poziv kraljevstva dok svoj život usredotočujemo na Krista, izgrađujemo crkvu, nosimo Radosnu vijest o Isusu drugima, služimo potrebitima, izgrađujemo mir i podižemo svoju djecu kao Kristove sljedbenike. Čvrsto shvaćanje svrhe Božjega kraljevstva i pouzdanje u Kristovu pobjedu već su pokretali mnoga velika probuđenja i misijske pothvate u crkvenoj povijesti. Naglasak na ovome je značajno drugačiji nego li pokušaji da se Božje kraljevstvo povezuje s naporima zemaljskih vlada [pojedinih država] ili pak s idejom kraljevstva kao budećega židovskog kraljevstva, kako to prikazuje popularni roman Ostavljeni [Left Behind, u izdanju: Tyndale House Publishers, 31. prosinca 1995., autori: Tim LaHaye i Jerra B. Jenkins – fantastični roman i serija o posljednjim danima zemlje – fiktivni prikaz rapture teologije; prim. prev.]

Kraljevstvo je stalan podsjetnik da Božji plan nadilazi spasenje pojedinca, ma koliko to bilo predivno. Kristov dolazak je značio „slavu Bogu na visini i na zemlji mir…“ (Lk 2,14). Po Kristu je Bogu bilo ugodno „pomiriti za nj sve što je na zemlji ili na nebu, uspostavljajući mir krvlju njegova križa“ (Kol 1,20). Stoga, kako bismo u potpunosti bili kršćani i dosljedni biblijskom nauku, moramo ići dalje od svoga osobnog spasenja u Kristu kako bismo barem započeli donositi mir i pomirbu u ovaj razrušeni svijet. Ovo je Božji svijet i mi se ne smijemo maknuti iz njega. Molimo se: „Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!“ (Mt 6,10), ali dok zadnji dan ne nastupi, mi moramo najprije tražiti njegovo kraljevstvo, a svoju molitvu živjeti svojim djelima….

Reformatori su naučavali kako stvarna reforma nikad nije gotova: Reformirana će se crkva kontinuirano reformirati (semper reformanda). Stoga, ako smo dosljedni svom naslijeđu, cijenit ćemo predivne temelje koji su nam dani, ali nećemo živjeti u prošlosti. Bog je uvijek isti, njegova je Riječ vječna istina, ali naš se svijet stalno mijenja. Moramo biti otvoreni kako bismo nalazili nove načine da govorimo svijetu o Bogu koji je naša stijena. Samo njemu pripada Slava!

                                   Ja ti dajem svoje srce, o Gospode,

                                                odmah i iskreno.

Jean Calvin

 

Kod prenošenja ovoga članka obavezno navesti link

Naslovna fotografija: book.hr

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s