Pred nama je serija razmišljanja o Apostolskom vjerovanju.  Razmišljamo o vjerovanju u život vječni. Apostolsko je vjerovanje nastalo krajem Drugog stoljeća nakon Krista. Naziv “Apostolsko” nije zbog toga što su mu apostoli autori, već zato što je u njemu sažeto vjerovanje kako su ga apostoli primili i prenijeli drugima.Bio je to krsni obrazac ispovjedi vjere (dakle krštenici su njime potvrđivali što doista vjeruju) koji se nastao u Rimu, da bi se kasnije proširio i dalje.

Apostolsko vjerovanje

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje.

I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan; sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve.

Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela, i život vječni. Amen

VJERUJEM U ŽIVOT VJEČNI

„Zaista, zaista, kažem vam, tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima vječni život. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život.” Evanđelju po Ivanu 5, 24

Sukladno biblijskom vjerovanju duša je besmrtna. To ne znači da je čovjek besmrtan u onome smislu u kojem je Bog besmrtan. Bog nema svoj početak za razliku od čovjeka. Čovjek ima svoj početak, on je stvoreno biće, no duša je ona koja nastavlja egzistirati i nakon čovjekove smrti. Nakon iskustva koje nazivamo smrt, čovjek odlazi ili u nebo odnosno raj ili u pakao.

Vidi i ovo: Što je život vječni?

Kada razmišljamo o raju, imamo na umu sljedeće:

Blaženo stanje vjerujućih nakon smrti

Nakon smrti, duše vjerujućih odlaze na mjesto “blizine Božje”, “prisutnosti Božje”. To mjesto koje u našoj vjerničkoj terminologiji nazivamo i “nebo”, mjesto je susreta nas i Krista, ali i nas i svih onih koji su prije nas živjeli i služili Gospodinu. To je “nebeska crkva”. Da bismo jednoga dana bili dio te nebeske crkve, potrebno je danas u potpunosti biti dio vidljivog tijela Kristove Crkve na zemlji.

Novo nebo i nova zemlja nakon uskrsnuća vjerujućih

Tada nastupa vrijeme Kristove apsolutne vječne vladavine, vrijeme u kojem će Bog: “…otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.” (Otk 21, 4). Vjerujemo u vječni život, u raj, jer vjerujemo u ljubav Božju.

Vidi i ovo: Što reformacijska vjeroispovijedanja govore o stanju čovjeka nakon smrti?

U svojoj ljubavi prema nama ljudima, Bog je odlučio čovjeku omogućiti ponovni put u izgubljeni raj. Taj put je Isus (Iv 14, 6).

Križ postaje simbol ljubavi. To prezreno gubilište postaje dobitak za sve one koji u podnožju Kristovog križa ostave terete svoga života, sve svoje slabosti i grijehe, te prihvate zagrljaj Kristove ljubavi s križa. Isus nam je i na križu pokazao koliko voli grešnika. Pokajani razbojnik biva “zagrljen” od Isusa i prima život vječni.

Vidi i ovo: ŠTO SE DOGAĐA S ČOVJEKOM IZMEĐU SMRTI I KRISTOVOG DRUGOG DOLASKA?

Za one koji vjeruju Kristu i očekuju Njegov povratak, smrt nije kraj već početak vječnoga života u Kristovoj prisutnosti, raju odnosno nebu.

Vidi i ovo: Zašto vjerujem da postoji raj?

Pakao

No, Biblija nam otkriva da raj nije jedino mjesto gdje ljudi odlaze nakon smrti, odnosno gdje će otići nakon Kristovoga ponovnoga povratka.
Osim što govori o raju, Biblija govori i o paklu.
Pakao je za Isusa stvarno mjesto kao i raj.
• Priča o bogatašu i Lazaru
• tko nazove brata luđakom odgovarat će u paklu ognjenom. Mt 5, 22
• “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti! Bojte se radije onog koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu” Mt 10, 28
• Sin pakleni. Mt 23, 15
• “A njihov zavodnik, đavao, bi bačen u ognjeno i sumporno jezero gdje se također nalaze Zvijer i lažni Prorok. I bit će mučeni dan i noć, u vjekove” Otk 20, 10

Evidentno je i jasno iz Biblije da postoji mjesto ili možda bolje rečeno stanje koje se zove pakao.

Teško je u potpunosti razumjeti narav pakla. Opisi pakla u različitim tradicijama su stravični. Opisuju se razni gmazovi, vječni plamen koji muči tijela i duše stanovnika pakla. Našem je razumu teško prihvatiti da je ovakav opis pakla stvaran pa se radije o njemu govori kao stanju duhovne muke, duhovnoga otuđenja od Boga.

Jean Calvin u svojim Institucijama, objašnjavajući zašto se upotrebljavaju zastrašujuće slike pakla, kaže sljedeće:

“Izvjesno je da je Sveti Duh htio ovakvim riječima opisati krajnji užas, koji će dirnuti sva čula…Koliko takve riječi treba da nas pouče ne bi li nekako zamislili bijedan položaj grešnika, toliko prije svega treba da usmjerimo misao na nesreću razdvojenosti od Boga…”

Vječni život je stvarnost koja počinje već na ovoj zemlji. Naš odnos prema Kristu određuje našu vječnu sudbinu. Na ovoj zemlji mi krećemo u vječni život s Bogom ako je Krist naš spasitelj, ako živimo za Njega i služimo mu (dakle u raju) ili bez Boga ako odbijamo služiti Kristu i živjeti sukladno njegovoj Riječi (u paklu). Nakon smrti na to niti mi niti oni koji mole za nas više ne mogu utjecati.

Vidi i ovo: Zašto vjerujem da postoji pakao?

Pomolimo se:
Oče nebeski, hvala ti da nas nisi prepustio vječnoj smrti već si poslao Isusa Krista da nam omogući vječnost u tvojoj prisutnosti. Učini da ovdje na zemlji služimo Tebi, sukladno tvojoj svetoj Riječi, kako bismo prispjeli u tvoje vječno kraljevstvo. To te molimo po Kristu, Gospodinu našem. Amen.

Autor: Biskup Jasmin Milić

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link

Ostale članke na temu Apostolskog vjerovanja vidi ovdje.

UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.