TUMAČENJE 39 ČLANAKA VJERE: Članak 24 – Da se u zajednici ima govoriti jezikom kojeg narod poznaje

Trideset i devet članaka vjere temeljni je doktrinarni dokument Anglikanske crkve. Glavni mu je autor nadbiskup canterburya Thomas Cranmer. Prvi je put u obliku trideset i devet članaka objavljen 1563. Članci su prihvaćeni od Engleskog parlamenta 1571. godine. Ovdje donosimo revidirano izdanje prihvaćeno na Konvenciji Protestantske episkopalne crkve održane 12. rujna 1801., a potvrđeno i od Reformirane episkopalne crkve 2. prosinca 1873. godine.

Tekst 39 članaka vjere

Komentar na ostale članke vidi ovdje

 

ČLANAK 24

Da se u zajednici ima govoriti jezikom kojeg narod poznaje

 „Protivno je Riječi Božjoj, kao i običajima rane Crkve, da se javna služba Božja u Crkvi služi ili da se dijele sakramenti na jeziku nerazumljivu narodu.“

Ispravka koju je sveti Pavao upravio protiv nereda u Korintskoj zajednici glasila je da sve što se govori treba biti razumljivo i da sve treba biti na izgrađivanje.

Savez odnosa između Boga i Njegovog naroda izgrađen je na komunikaciji. Prvo zapisano iskustvo čovjeka u nizu Božjeg stvaranja bilo je da je čuo Boga kako mu govori riječima. Sve od tada, odnos između Boga i čovjeka napredovao je i rastao unutar konteksta jezične komunikacije: Bog govori nama i mi govorimo Njemu.

Istinska vjera i vjerodostojno slavljenje zahtijevaju posredništvo razumljivom komunikacijom. Apostol je zahtijevao razumljivost kao mjerilo valjanosti Korintske crkve. Sve stare crkvene liturgije, čije zapise imamo sačuvane, zapisane su jezikom naroda koji ih je koristio. Prema tome, i svjedočanstvo Svetog Pisma kao i zapis prvotne Crkve, podržavaju tvrdnju ovog Članka da jezik slavljenja mora biti razumljivo sredstvo za komunikaciju.

Autori: Leonard Wayne i Jonathan Riches

Prijevod s engleskog: Danijel Milas

Kod preuzimanja ovoga članaka obavezno navesti link.

Oglasi