TUMAČENJE 39 ČLANAKA VJERE: Članak 26 – Da nedostojnost svećenika ne poništava djelovanje sakramenata

Trideset i devet članaka vjere temeljni je doktrinarni dokument Anglikanske crkve. Glavni mu je autor nadbiskup canterburya Thomas Cranmer. Prvi je put u obliku trideset i devet članaka objavljen 1563. Članci su prihvaćeni od Engleskog parlamenta 1571. godine. Ovdje donosimo revidirano izdanje prihvaćeno na Konvenciji Protestantske episkopalne crkve održane 12. rujna 1801., a potvrđeno i od Reformirane episkopalne crkve 2. prosinca 1873. godine.

Tekst 39 članaka vjere

Komentar na ostale članke vidi ovdje

                                                                         ČLANAK 26

                            Da nedostojnost svećenika ne poništava djelovanje sakramenata

„Iako su u vidljivoj Crkvi zli uvijek pomiješani s dobrima, te katkad i zli ljudi posjeduju vrhovnu vlast u služenju riječi i sakramenata, i njihovu se službu ipak smije prihvaćati, kako u slušanju Riječi Božje, tako i u primanju sakramenata. Jer oni ne djeluju u svoje vlastito, već u Kristovo ime, pa svoju službu obavljaju po Kristovim zapovijedima i punomoći. Njihovom zloćom se djelovanje čina koje je uveo Krist ne poništava, niti se milost Božjih darova smanjuje kod onih koji primaju podijeljene sakramente. Sakramenti su djelotvorni zbog Kristova sudjelovanja i obećanja, čak i kada ih podjeljuju zli ljudi.

Ipak, crkvena stega zahtjeva da se nedostojni svećenici podvrgnu ispitivanju, da ih optuže oni koji poznaju njihove prijestupe, te da se takvima naposljetku, kada se dokaže njihova krivnja, pravednom presudom uskrati služba.“

Već smo ranije razmotrili da se možemo baviti s Crkvom jedino u njezinom vidljivom aspektu, i to, kao takvom, Crkvom u kojoj ćemo uvijek naći pomiješano zlo s dobrim. Zapravo, kao što i ovaj Članak ističe, stvarno i praktično, „katkad i zli ljudi posjeduju vrhovnu vlast u služenju riječi i sakramenata.“ Prema toj praktičnoj stvarnosti, pitanje glasi kakav učinak ima nedostojan karakter službenika na učinkovitost njegovog služenja riječi i sakramenata?

Odgovor je prilično očit – nikakav. To je zato što ni riječ niti sakrament nisu u osnovi ljudska uredba, nego Božja. Milosno djelovanje koje se izvršava putem riječi i sakramenata, kao i njihova snaga i učinkovitost, potječe od Boga, a ne od čovjeka. Ne postoji ništa što čovjek može učiniti kako bi omeo ili osujetio Božju suverenu nakanu, niti ukinuo obećanja Njegovog svetog saveza ili poništio njihovu učinkovitost.

Stajališta kojim se Članak suprotstavlja su ona koja su držali anabaptisti i puritanci. Takva bi stajališta, ako imaju odobrenu valjanost, prikazala svaki svećenički i sakramentalni čin kao nepouzdan, zato što nitko ne može s pouzdanom sigurnošću utvrditi koji su službenici čestiti i istinski „vjerodostojni“, a koji nisu.

Članak ne dopušta nikakvu ravnodušnost ili mlitavost obzirom na odgovornost crkve da se čuva od ljudi koji obnašaju službu nedostojnog karaktera i ponašanja. Ali istovremeno, jasno se ističe da riječ i sakrament pripadaju Kristu; autoritet za njihovo služenje je Njegov; njihova moć i učinkovitost proizlaze od Njega, a ne od bilo kojeg čovjeka. I prema tome, vjernici nisu lišeni duhovne koristi ako bi oni koji im služe riječju i sakramentom bili očitovani kao nedostojni.

Autori: Leonard Wayne i Jonathan Riches

Prijevod s engleskog: Danijel Milas

Kod preuzimanja ovoga članaka obavezno navesti link.

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s