“Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome – to jest Riječ vjere koju propovijedamo. Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava. Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.
Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.” Rimljanima 10, 8-13
U srijedu smo započeli posebno razdoblje crkvene godine – Korizmu. Korizma (lat. Četrdesetnica) razdoblje je od 40 dana priprave za najveći kršćanski blagdan Uskrs. Broj 40 u Bibliji ima znakovito značenje priprave. Četrdeset godina je Božji narod hodao od ropstva prema Obećanoj zemlji. U vrijeme Noe kiša je padala 40 dana i 40 noći. Mojsije je postio na Sinaju 40 dana. Prorok Ilija je hodao 40 dana do gore Horeb gdje je na jedinstven način susreo Boga. Jona je upozorio ninivljane da imaju 40 dana za obraćenje i promjenu života. Isus je proveo 40 dana posteći u pustinji, pripravljajući se ovozemaljsko poslanje.
Evanđeosko čitanje nam uvijek na početku Korizme donosi tekst o Isusovoj napasti u pustinji. Ono na što želim da danas obratimo svoju pozornost jest na Riječ Božju kojom Isus pobjeđuje kušnju. Iako ga je Sotona kušao krivom interpretacijom biblijskih redaka, Isus se tome suprotstavio Riječju Božjom, odnosno citirajući Božju Riječ na valjan način.
Apostol Pavao u Rimljanima poslanici 10, 8-13 govori nam o važnosti Riječi, Riječi koja nam je u ustima i na srcu. On ovdje citira knjigu Ponovljenoga zakona 30, 14.
Zašto nam se prvo govori o Riječi koja je u ustima? Jednostavno zato što je puno lakše ispovijedati usnama nego vjerovati srcem. I puno je više onih koji ispovijedaju usnama a ne vjeruju srcem. Koliko je danas onih koji svojim usnama ispovijedaju da vjeruju u Boga, koji citiraju Bibliju, koji izgovaraju molitve, koji sudjeluju na bogoslužjima, aktivno se uključujući u liturgiju izgovaranjem molitava, liturgijskih obrazaca, pjesmama i sl.
Izgovaranje, ispovijedanje usnama i te kako je važan čin naše vjere. Bog npr. zna sve što nam je potrebno ali on želi da to izgovorimo. Njegova slava je velika i bez toga da mi izgovaramo riječi hvale i slave, ali on želi da čuje kako ga slavimo, kako ga hvalimo. On, kako nam Pismo kaže na jednom mjestu, prebiva u slavljenju svoga naroda. Posebno je važno da ispovijedamo Riječi Pisma svojim usnama. Jer time, osim što izgovarajući Riječ Božju, primjenjujemo je na sebe, hrabreći se Riječju Božjom, isto tako svjedočimo istine Božje Riječi i drugima. Osim toga, mi tako potvrđujemo da se ne stidimo Onoga čiju Riječ usnama svojim ispovijedamo.
Ali, ako naše ispovijedanje usnama jest stvarnost samo naših usana, to neće donijeti puno ploda u našem kršćanskom životu.
U primjeru Isusove napasti u pustinji nalazimo Sotonu koji je izgovarao usnama Riječ. On poznaje Riječ, poznaje i autora Riječi, ali ta Riječ nije u njegovom srcu. Spasonosna vjera jest ona koja se srcem vjeruje i ustima ispovijeda. A upravo tu vidimo ogroman raskorak u mnogih koji za sebe tvrde da su kršćani. Deklarativno se ispovijeda vjera u Boga, ali iz srca izlaze potpuno oprečni stavovi od onih koji su nam objavljeni u Riječi. Tako ćemo od onih koji čitaju i propovijedaju iz Riječi čuti i zalaganje za ono što je u suprotnosti s Pismom, npr. na moralnom i etičkom području i što je još čudnije, za svoje stavove će čak potražiti opravdanje i u Bibliji. Da, oni usnama ispovijedaju, pokazuju da čak i znaju Bibliju, ali je ispovijedaju tako da izvrću biblijske istine, poput Sotone u pustinji. No, Sotona to nije činio samo u pustinji. On je to učinio i u Raju, podmećući našim praroditeljima iskrivljeno tumačenje Riječi Božje – Bog je rekao – ali nije istina da ćete umrijeti. Otvorit će vam se oči i bit ćete kao bogovi.
Kad nas Pavao podsjeća da nam je Riječ u usnama i u srcu, on nas zapravo upućuje na apostolski nauk – apostolsku propovijed. To je “Riječ vjere koju propovijedamo” kaže na apostol Pavao. Ima onih koji misle da je dovoljno samo naglas izgovarati svetopisamske riječi, ili nekakve druge fraze, nadahnute Pismom. No, apostol Pavao je jasan. Riječ vjere nije neko magijsko izgovaranje fraza, određenih riječi koje će automatski riješiti sve naše probleme. Ne, on jasno naglašava da je Riječ vjere zapravo nauk koji apostoli propovijedaju. Danas kada se pojavljuju različiti novi pokreti, nudeći nam neke nove „istine“, kada se obezvrjeđuju učenja koja su nam ostavili Apostoli a koje su rani crkveni oci vjerno čuvali i prenosili, valja nam se doista vratiti na izvore kako su rekli reformatori (ad fontes) a izvori su apostolski nauk i rana Crkva koja je taj nauk prihvatila, čuvala i prenosila. To je Riječ vjere. I ta vjera, kada je doista stvarnost našega srca (dakle našeg dubokog uvjerenja) i naših usana, dakle našeg javnog ispovijedanja, ima snagu.
U prvome redu, ta je vjera spasonosna. Ako ustima ispovijedamo da je Isus Gospodin i srcem vjerujemo da ga je Bog uskrisio do mrtvih to nas spašava. Nije dovoljno vjerovati u Isusa. Nije dovoljno vjerovati ni da je on Krist, Mesija. Potrebno je vjerovati da je on Gospodin. Gospodin (Kyrios) zapravo znači da vjerujemo da je Krist Bog. To je Riječ vjere koju su nam apostoli predali.
Aposto Pavao će u 10, 10 izmijeniti redoslijed: srcem vjerovati opravdava a usnama vjerovati spašava. Kada doista srcem vjerujemo –povjerujemo u Krista odnosno Kristovo djelo, tada smo opravdani. A posljedica toga jest da tome ne možemo šutjeti. To ne znači da se spašavamo izgovaranjem, već je svjedočenje naše vjere posljedica spasenja. Tko o Kristu šuti, pitanje je koliko ga voli.
Ta vjera je spasonosna i u našim svakodnevnim okolnostima. Ona jača naše pouzdanje i Boga i pomaže nam da spoznamo snagu naše vjere. Npr. Vjerujemo da je Bog suveren, to je naše duboko uvjerenje srca, i tu vjeru ispovijedamo i drugima naviještamo. Tada ćemo vidjeti silno Božje djelovanje u našim životima. Ili, vjerujemo u Božju providnost, ispovijedamo tu vjeru, naviještamo… Ili pak u sigurnost spasenja.. i sl. Duboko vjerujući, ustima ispovijedajući, naš život će biti doista blagoslovljen i sretan.
Isto tako, vjera i ispovijedanje vjere je važno u kušnjama i napastima.
U tumačenju Molitve Očenaš, naveo sam razliku između kušnje i napasti. Kušnja dolazi i od Boga (iskušava nas, testira) a napast od đavla. U Isusovom slučaju u pustinji, Isus je bio napastovan od đavla. I upravo je vjera srca i ispovijedana Riječ bila ona koja je otjerala đavla od Njega.
Naš život je popraćen i kušnjama i napastima. Vjera srca je ona koja je spasonosna i u takvim situacijama. Koja vjera? Vjera Pisma, vjera koju su nam apostoli propovijedali i ostavili. Dakle, pitanje ispravne vjere, ispravnog učenja i te kako je važno za naš duhovni rast, duhovni razvoj, posvećen život i suprotstavljanju napastima i kušnjama.
Evo nam izazova za Korizmu: Čitajmo Riječ Božju svakodnevno, s pažnjom i razumijevanjem. Ali i utvrđujmo se u vjeri. Neka naša vjera bude doista apostolska, biblijska… Ne moramo izmišljati toplu vodu, nove doktrine, učenja, nove pokrete i ne znam što sve ne. Samo se vratimo onoj zdravoj biblijskoj vjeri, ispovijedajmo je našim usnama, i ona će donijeti izobilje plodova u našim životima.
Biskup Jasmin Milić
Crkva Dobroga Pastira, Osijek 10.03.2019.
Video propovijed:
Poslušajte i propovijed povodom početka Korizme ovdje.
UKOLIKO ŽELITE POMOĆI DJELOVANJE OVE STRANICE, TO MOŽETE UČINITI I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN. ZA SVAKI VAŠ DAR LJUBAVI VAM ZAHVALJUJEMO ŽELEĆI VAM IZOBILJE BOŽJEGA BLAGOSLOVA. ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Poslušajte i propovijed povodom početka Korizme ovdje.
Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link