(VIDEO) ZAŠTO SU OŽALOŠĆENI BLAŽENI? – Razmatranje Blaženstava

BLAGO OŽALOŠĆENIMA: ONI ĆE SE UTJEŠITI

Nastavljamo razmišljati o Blaženstvima. Danas razmatramo drugo Blaženstvo koje glasi: “Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!” (Matej 5, 4).

 

Sjetimo se kako smo na početku našega razmatranja Blaženstava rekli da to Blago ili blažen zapravo znači sretan. Kako netko tko je ožalošćen, tko tuguje može biti sretan?

Ovo blaženstvo trebamo razumjeti u kontekstu prvoga. Duhovni siromah shvaća da nema svoje pravednosti, da ga grijeh vodi u propast. Istinski priznavatelj svoga stanja pred Bogom, tuguje zbog toga. On tuguje nad svojim grijehom jer dobro zna koliko njegov grijeh vrijeđa Božju svetost i kolika je cijena zbog toga morala biti plaćena – nevin krv Kristova.

Trebamo li tugovati, biti žalosni dok ispovijedamo Gospodinu svoje grijehe? Često se u pojedinim kršćanskim krugovima naglašava samo radost. I svakako da radost dolazi od Gospodina i da Njegov narod treba biti narod radosti. No, kao što je Isus pokazao i emocije tuge, tugujući i plačući nad grijesima Jeruzalema, tako i u našem kršćanskom životu trebaju postojati trenutci kada tugujemo, pa čak i plačemo nad grijehom kojim smo povrijedili Boga. U obredniku naše Crkve, Knjizi zajedničkih molitava, prilikom ispovijedi grijeha u Euharistijskoj službi izgovaramo:

“… Istinski se kajemo i žalimo zbog naših prijestupa. Bolno nam je sjećanje na njih, a teret je njihov pretežak”.

U Ezrinoj knjiži 10, 1, čitamo kako je Ezra “… molio i priznavao svoje grijehe, plačući i ležeći pred Domom Božjim.”

Samo iskreno pokajanje, popraćeno iskrenom tugom, odnosno žaljenjem nad učinjenim grijehom, može dovesti do oproštenja. Ožalošćeni nad vlastitim grijehom će se utješiti, ožalošćeni će postati sretni. O tome nam svjedoči David “Objavi mi radost i veselje, nek se obraduju kosti satrvene” (Ps 51,10).

Nakon što u bogoslužju naše crkve ispovjedimo svoj grijeh Bogu, slušamo svetopisamske riječi utjehe koje su nam zapisane u Mt 11, 28, Ivan 3, 16, 1 Tim 1, 15, 1 Iv 2, 1-2.

Bog po proroku Izaiji poručuje svome narodu: “Tješite, tješite moj narod… govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana…” (Izaija 40, 1-2).Zato, znajući kakve su posljedice našega nepokojanaoga grijeha, s tugom ga ispovjedimo našem nebeskom Ocu, primimo od njega oproštenje I utjehu I radujmo se jer imamo Gospodina koji oprašta sve grijehe naše.

Biskup Jasmin Milić

Povezani članci:

TKO SU SIROMASI DUHOM? – Razmatranje Blaženstava

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s