(VIDEO) Bog za nas ima puno više od kratkoročnih blagoslova

Uobičajeno pitanje u Korizmi je: „Čega si se odrekao?“ Razlog tomu je da mnogi razumiju ovo razdoblje kao vrijeme kratkoročnih odluka. Postavljaju pred sebe određene ciljeve i oni, uglavnom za veliku većinu, nažalost, važe samo u korizmenom vremenu. U tome vremenu postavljaju i kratkoročne duhovne ciljeve. Red pred ispovjedaonicama je veći nego inače, mise, liturgije, bogoslužja su posjećenija. Pojedinci se više angažiraju u humanitarnom smislu, udjeljuju milostinju i sl.

Same po sebi, odluke koje u korizmi donesemo ne moraju biti loše. Sve može biti korisno i za našu duhovnu izgradnju. No, Bog za nas ima puno više od kratkoročnih duhovnih blagoslova, i od nas očekuje da postavimo dugoročne duhovne ciljeve.

Abrahamu Bog obećava budućnost

Bog je Abrahamu došao u san ohrabrujućim riječima: „Ne boj se, Abrahame, ja sam ti zaštita…“ (Postanak 15, 1). U to vrijeme Abraham je bio, što bi se današnjim jezikom reklo, u depresiji. Nije imao djece, već su ga sustizale godine, kako njega tako i njegovu suprugu Saru. Treba znati da se u to vrijeme smatralo da ako nemaš potomaka da nisi niti blagoslovljen od Boga. Potomstvo se smatralo posebnim blagoslovom. Netko bi rekao da je došao u vrijeme kada se ne razmišlja puno o budućnosti, kada se postavljaju kratkoročni ciljevi, kada se živi od uspomena. Ali koliko god bi Abraham možda odustao od pozitivnog razmišljanja o budućnosti, Bog ne odustaje od Abrahama. On mu obećava svoju zaštitu, potomstvo poput zvijezda na nebu i zemlju u baštinu.

Abrahamu je Bog dao obećanja ne samo za njega, za njegov život, već obećava dobru budućnost, kako Abrahamu tako i njegovom potomstvu. Kada stvari po svim zakonima prirode izgledaju nemoguće, nevjerojatne, Bog nam potvrđuje svoju suverenost.
Ovo je obećanje bilo toliko snažno da ga je Bog potvrdio savezom. Danas bismo rekli, sklopio je Ugovor s Abrahamom, potpisan krvlju žrtvovanih životinja. Taj Savez je ukazivao na onaj Savez koji će Bog sklopiti s Njegovim narodom krvlju svojom na križu Golgotskom.

Abraham je povjerovao Bogu. On nije povjerovao u Boga. U Boga je već vjerovao. On je Bogu povjerovao. Oslonio se na Njega. Prihvatio je Njegovu zaštitu. I, kaže nam riječ, po toj vjeri je bio opravdan. Tako Abraham postaje prva osoba u Riječi Božjoj koja je bila opravdana vjerom.

Korizma je vrijeme kada svjedočimo kako mnogi vjeruju u Boga. Naveli smo primjere koji svjedoče tomu u prilog. Mnogi nažalost žele dati Bogu određeno vrijeme u kojem će živjeti „duhovnije“ „religioznije“. No sva je naša budućnost u Božjim rukama. Bog želi da se oslonimo na njega i da mu vjerujemo. Bog nam želi dati „budućnost i nadu“ (Jeremija 29, 11). On ne radi s nama kratkotrajne sporazume, već Savez, Ugovor za vječnost.

Prizemni kršćani

No, nažalost, pojedini kršćani, koliko god vjerovali u Boga, grčevito žive samo za ovozemaljsko. O tome piše apostol Pavao u današnjem drugom čitanju u Filipljanima 3, 17 do 4, 1. Ova riječ nije upućenima nekima koji ne vjeruju, već onima koji su dio Crkve, ali je njihov pogled više usmjeren na sadašnjost, na trenutno, na zemaljsko, nego na budućnost, na nebesko. Pavao ide toliko daleko da za takve kaže da su „neprijatelji križa Kristova“. Zašto Pavao nastupa ovako oštro? Zato što oni koji ne vide dalje od ovozemaljskog, koliko god se nazivali vjernici, ne vjeruju Bogu. Ne oslanjaju se na Njegova obećanja i na neki način ga čine lašcem. Križ je „pečat“ Saveza između Boga i današnjega Njegova naroda. Ako ne prihvaćamo Savez, odnosno Ugovor s kojim nam Bog obećava vječnu budućnost, mi zapravo postajemo neprijatelji križa Kristova. Usmjereni na ovozemaljsko, na svoje trbuhe kako kaže Pavao, osuđeni smo na propast.

Nažalost, danas je sve više onih koji se upravo tako odnose prema Bogu. Nemaju vremena za crkvu jer su zauzeti ovozemaljskim, nemaju vremena za molitvu za čitanje Božje riječi… Uobičajena rečenica koju slušam sve više od mnogih koji se deklariraju kršćanima ali za Boga nemaju vremena je „Puno radim, ne stignem“ i sl. Pokoja kratkoročna duhovnost (adventska, korizmena, Božićna ili Uskrsna) neće puno pomoći u životima onih koji Bogu daju mrvice svoga vremena, svojih odluka i sl. Čak ni duhovnost koja se svodi na tjedni dolazak nedjeljom na bogoslužje i ograničava se samo na to vrijeme, nije dovoljna. Bog očekuje puno više od nas i ima puno više za nas.
Bog naravno ne želi da budemo neodgovorni prema ovozemaljskim obvezama, našim obiteljima i sl. No, ako zbog toga zanemarimo ono veće dobro, onda smo zapravo nevjernici, koji sve vide samo u ovozemaljskom životu.

Svojim učenicima Krist otkriva više od prolaznog

Kristovi učenici su u početku imali ograničenu sliku o Kristovom kraljevstvu. Vidjeli su sebe u Njegovoj ovozemaljskoj Vladi i očekivali Njegovo ovozemaljsko kraljevstvo. Isus im želi pokazati mnogo više, želi im pokazati svoju nebesku slavu a time i što njih očekuje ako mu budu vjerovali. Vodi sa sobom trojicu učenika, Petra, Ivana i Jakova na goru „preobraženja“ (Luka 9, 28-36). Dok Isus moli, dok je usmjeren na Nebesko, trojica Kristovih učenika su zaspala. Čak i kada su se probudili i vidjeli Isusa u slavi s Mojsijem i Ilijom, oni žele zadržati taj kratkoročni momenat „Dobro nam je ovdje biti“. No, Bog im želi pokazati veću slavu od trenutne. Bog ima više za nas od trenutnog dobrog osjećaja, od kratkotrajnih emotivnih doživljaja duhovnosti.

Korizma nikako ne bi smjela biti vrijeme naše jedine duhovnosti. Ona može biti vrijeme naše intenzivnije duhovnosti, humanitarnog rada, milosrđa i sl. ali svakako da naš duhovni život ne staje nakon Uskrsa. Zapravo, Uskrs bi nam trebao biti poticaj za još predanijim služenjem Uskrslom Gospodinu, još radosnijim svjedočenjem Njegove riječi i veće vjere u budućnost.

Poput Petra, Ivana i Jakova može se dogoditi da i mi u nekim trenutcima posebnog duhovnog ozračja (neka posebna nadahnuta propovijed koja nam govori, blagoslovljeno vrijeme slavljenja, određena duhovna konferencija i sl.) poželimo ostati samo na tom nivou. No, Bog za nas uvijek ima više, on za nas ima blagoslovljenu ovozemaljsku i vječnu budućnost. Najgore što nam se može dogoditi jest da zanemarimo svoj duhovni život i rast, opterećeni ovozemaljskim brigama i planovima. Ne zaboravimo upozorenje apostola Pavla da tako možemo postati neprijatelji križa Kristova.

Zato nam valja uvijek donositi dugoročne odluke, predati potpuno naše živote, naše vrijeme, naše poslove i sl. u Božje ruke. Ne ponašajmo se poput nevjernika koji ne vide ništa više od ovozemaljskoga života već uvijek imajmo na umu da je „naša domovina na nebesima“.

Kako bismo to postigli, valja nam poslušati I savjet apostola Pavla na kraju današnjeg drugog čitanja: “Stoga, braćo moja ljubljena I željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako – čvrsto stojte u Gospodinu” (Filipljanima 4, 1) Amen.

Biskup Jasmin Milić

Druga korizmena nedjelja, 17.03.2019.

Kod preuzimanja ovoga članka obavezno navesti link

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s